Posl. broj Gž R-232/2021-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, te Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punom. Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane, zastupana po ODO u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-610/2017-24 od 9. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-610/2017-24 od 9. veljače 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.080,01 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2.U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliženo navedeno u izreci te presude.
3.Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4.U žalbi navodi da je temeljno činjenično pitanje od kojeg ovisi primjena materijalnog prava za odluku o tužbenom zahtjevu ono koje se tiče točnog utvrđenja tužiteljevog radnog angažmana u smislu njegovog konkretnog trajanja, preciziranog po danima. Pri tome je bitno konkretno vremensko trajanje njegovog radnog angažmana u svakom danu tijekom utuženog razdoblja uz određenje materijalno pravne kvalifikacije toga rada tj. radi li se o redovnom radu, prekovremenom radu, noćnom radu, radu subotom, nedjeljom i blagdanom. Navodi da sud svoju odluku temelji na iskazima svjedoka i tužitelja o načinu rada od prije više od deset godina te iz istog donosi zaključak o "nepreciznom vođenju evidencija od strane tuženika". Takav stav suda prvog stupnja tuženik smatra neprihvatljivim posebno obzirom na činjenicu da je tu istu evidenciju neposredno nakon njena sastavljanja uz rijetke primjedbe, isti tužitelj i potpisao. Tuženik ističe kako je dostavljena dokumentacija o načinu rada tužitelja vođena u skladu sa propisima koji su važili u utuženom razdoblju:
Tuženik posebno napominje da je takav stav suda prvog stupnja protivan istovrsnim predmetima te upućuje na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 480/19 i Gž R-127/19, u kojima je zauzet stav da je za utvrđenje činjenica vezanih uz prekovremeni rad mjerodavna isključivo dokumentacija dostavljena od strane tuženika.
5.Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6.Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je tijekom postupka isticao da dnevne evidencije samo djelomično odražavaju stvarni rad tužitelja na terenu, dok je stvarni rad tužitelja na terenu razvidan iz ručno vođenih evidencija rada na terenu koje se nalaze kod logističkog dočasnika, a činjenica stvarnog angažmana na terenu proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Navodi da dnevne evidencije radnog vremena tužitelja dostavljene u spis nisu potpune, ne sadrže sve propisane elemente te ne odražavaju stvarno radno vrijeme tužitelja na terenima. U pojedinim mjesecima utuženog razdoblja propušteno je evidentirati satnicu rada na terenima a posljedično tome i ostvarene sate prekovremenog rada što je razvidno iz iskaza danih tijekom postupka, a stvarni rad tužitelja na terenu je također razvidan iz ručno vođenih evidencija logističkog dočasnika. Navodi kako iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je prekovremenog rada bilo kako radnim danom tako i u dane vikenda, da se radilo od jutra do večernjih sati, da evidencije nisu vođene pedantno i točno, da je stoga istima prigovarano. Tužitelj napominje da tuženik raspolaže svim evidencijama koje je tužitelj tražio tijekom postupka a koje samo zbog njemu znanih razloga ne dostavlja u spis. U prilogu odgovora na žalbu dostavlja sudsku praksu u istovrsnim predmetima u kojima je zauzeto stajalište da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka koja u obračunu polazi od iskaza danih u tijeku postupka.
7.Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.
8.Žalba je osnovana.
9.Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće s osnove ostvarenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom u razdoblju od svibnja 2012. do lipnja 2014.
10.U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj u spornom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u [adresa],
-da je je provedeno financijsko vještačenje u dvije varijante i to varijanti 1. na temelju dokumentacije u spisu i varijanti 2. na temelju dokumentacije u spisu, iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka,
-da je vještačenje provedeno je po Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba, i vještak iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba ,(list 171- 179 spisa) sačinio je nalaz 25. svibnja 2020. prema mjesečnom izvješću o ostvarenim satima rada, mjesečnom izvješću o ostvarenim satima posebnih dodataka ( za stražu), pregleda nazočnosti djelatnika 3. mehanizirane satnije, dnevne evidencije radnog vremena i kartice djelatnika koji se odnosi na neisplaćene dodatke za sate koji su odrađeni prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, u smjenama, blagdanom i drugim neradnim danima za ukupno odrađene sate na terenu,
-da je vještak u nalazu ustvrdio da je tužitelj ostvario prekovremeno sate rade za koje je izvršena preraspodjela radnog vremena, odnosno da su prekovremeni sati kompenzirani slobodnim danima,
-da vještak prilikom izrade nalaza nije imao svu dokumentaciju, jer tuženik za utuženo razdoblje nije dostavio sve naloge i odluke o korištenju slobodnih dana što je nužno za točan i precizan obračun slobodnih dana ostvarenih iz prekovremenog rada na terenu pa posljedično tome i obračuna neplaćenih prekovremenih sati rada, sve evidencije radnog vremena niti dnevne evidencije radnog vremena,
-da je vještak je na temelju raspoložive dokumentacije i provedenih dokaza sačinio tabelu u koju je razvrstao rad na terenu, prekovremene sate za specifičan rad na terenu, prekovremeni rad na terenu, slobodne dane te utvrdio koliko je tužitelj radio u stražarskoj službi, koliko je ostvario prekovremenih sati rada na terenu, specifičnog oblika terena i koliko je iskoristio slobodnih dana i koliko je trebao iskoristiti,
- da je vještak je svojem nalazu utvrdio da u vremenu od 23. studenoga 2011. do 1. lipnja 2014. neisplaćeni bruto iznos za sate tužitelja s osnova prekovremenog rada na terenu iznosi 310,28 kn, u skladu sa radnim vremenom iz službene evidencije ili 18.232,44 kn u skladu sa radnim vremenom prema prijedlogu tužitelja,
11.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka iz razloga što je tuženik sukladno zakonu dužan voditi evidenciju o radnom vremenu i na tuženom je teret dokazivanja da tužitelj nije odradio prekovremene sate za koje potražuje isplatu što tuženik nije uspio dokazati. Polazeći od činjenice da tužiteljeve evidencije o odrađenim prekovremenim satima nisu uredno vođene, pa stoga postoje nedostaci zbog kojih je sud prihvatio personalne dokaze i priznao tužitelju naknadu u iznosu od 11.081,01 kn, a pozivom Zakon o oružanim snagama, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika.
12.Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti.
13.Naime, odredbom čl. 169. st.1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07- dalje ZSOSRH/02) i čl. 136. st.1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13 – dalje: ZSOSRH/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Prema odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.). Dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema podzakonskim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.
14.Taj podzakonski propis je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 – dalje Odluka/09). kojom je između ostalog propisano da časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni su voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika OS RH za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl.IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl.XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.
15.Prema odredbi čl. 131. st. 4. . Zakona o radu ( Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
16.Osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu i odavanjem vojnih počasti na sahranama, budući da za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da službene evidencije tuženika nisu točne.
17.Naime, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, da li je evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračun plaće izvršenog na temelju iste, da li je tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
18.U konkretnom slučaju iz Evidencije o radnom vremenu koja se nalazi u spisu proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "SD", preraspodijeljeno radno vrijeme pod oznakom "PRV", rad na terenu pod oznakom "TR", redovno radno vrijeme pod oznakom "RRV", redovno radno vrijeme, prekovremeni rad, svaka ta mjesečna evidencija o radnom vremenu je potpisana po tužitelju (osim što je na nekoliko evidencija bez obrazloženja naznačeno da nije suglasan) i zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi, evidencije sadrže početak i završetak radnog vremena, dakle razvidno je da su u njima jasno označeni slobodni dani i ostvareni prekovremeni rad. Prema tome tuženik je tijekom postupka dokazao da je vodio evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane.
19.Službena evidencija radnog vremena koju poslodavac vodi po Zakonu nije javna isprava, jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu da je radno vrijeme evidentirano istodobno kad se vrši, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe evidencija o radnom vremenu iako ne udovoljava pretpostavkama javne isprave ima dokaznu snagu. Ako na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcija o činjenicama ili pravu, ni pravilo o teretu dokazivanja određena domaćim pravom nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje.
20.Pored toga, prvostupanjski sud nije utvrdio koje je konkretno poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu na terenu, odnosno da li je obavljao stražarsku službu i dežurstvo i u kojem opsegu jer tužitelju sukladno čl. VI. st. 3. i čl. VIII.st.5. Odluke/09 koja je bila na snazi u utuženom razdoblju za vrijeme aktivnog dežurstva odnosno obavljanja stražarske službe ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 tj. za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, neovisno o tome jesu li se stražarska služba ili dežurstvo obavljali na terenu već ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08).
21.Naime, prema odredbi čl. XII. Odluke/09 prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. Prvostupanjski sud nije utvrdio da li je tužitelj ostvario prekovremeni rad obavljajući neke druge dužnosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i u čemu se taj rad sa sastojao. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 130/2023 od 12. rujna 2023.
22.U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, ujedno cijeneći sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge okolnosti navedene u obrazloženju ove odluke, utvrditi odlučne činjenice odnosno da li je tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu, uključivo i odavanjem vojnih počasti na sahranama u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate sa uključenim satima rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, kao i koje je konkretne poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu i u kojem opsegu, te posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati rada, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.
23. Iz navedenih razloga valjalo je uvažanjem žalbe tuženika pobijanu presudu ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a.
U Rijeci, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan