REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-336/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom protiv tuženice Republike Hrvatske OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-464/2021-5 od 24. travnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-245/18 od 19. ožujka 2021., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 26.346,45 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose, dok je odbijen dio zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 1.924,22 Eura (točka I. izreke), dok je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 66,62 Eura i u tom je iznosu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima žalbenog postupka (točka III. izreke).
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-4224/2024-2 od 2. listopada 2024., dopušteno je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Treba li policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visinu satnice rada za vrijeme koje isti provede na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunati po osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice ili po osnovi osnovne visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 01. lipnja 2017. kao djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u Imotskom zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod Policijske postaje Imotski, a da je isti na navedenom radnom mjestu radio u turnusima. To zato što mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran smjenski, pri čemu su policijski službenici na posao trebali dolaziti petnaest minuta ranije radi organiziranog prijevoza na međunarodne granične prijelaze (Vinjani Donji i Vinjani Gornji) te zbog odlaska na značajno udaljene granične prijelaze za pogranični promet (Sebišna-Drinovci ili Slivno-Drinovačko brdo). Pri tome utvrđuje i da je u utuženom razdoblju rad bio organiziran na način da su policijski službenici trebali ostati na mjestu rada do dolaska kolega iz suprotne smjene, koji su na mjesto rada (granični prijelaz) dolazili organiziranim prijevozom, a da se tužitelj potom s mjesta rada trebao vratiti do Policijske postaje Imotski, gdje je razduživao vozilo te predao pisano izvješće šefu smjene, pri čemu se isti obzirom na udaljenost graničnog prijelaza, gustoću prometa, kao i vrijeme trajanja primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu (cca 5-10 minuta nakon završetka svoje smjene) u Policijsku postaju Imotski vraćao od cca 20 do cca 1,30 minuta nakon završetka smjene.
8.1. Na temelju takvih utvrđenja sudovi zaključuju da je tužitelj radio duže od punog radnog vremena i to najmanje za jedan sat, pa da istome pripada pravo na uvećanu plaću, u skladu s odredbama čl. 41. st. 1. i 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12 i 104/13, dalje: KU). Na temelju toga prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka koje je izrađeno na temelju prosječne bruto satnice te dosuđuju zatraženi iznos.
9. Tuženica revizijom osporava takav način izračuna smatrajući da iz odredaba KU-a proizlazi da se pravo na dodatak za rad u turnusu može obračunati samo u odnosu na vrijednost osnovne plaće odnosno osnovne vrijednosti satnice, a ne na bruto plaću temeljem prosječne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec.
10. O ovoj je problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u većem broju odluka čime je praksa postala stabilna. Tako je u odluci broj Rev- 924/2024-3 od 11. prosinca 2024. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
„Policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava se na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu“.
Isto je shvaćanje zauzeto i u odlukama broj Rev-184/19-2 od 30. siječnja 2019., Rev- 39/22-2 od 27. lipnja 2023., Rev-847/2021-2 od 13. veljače 2024.
11. Ovime se daje odgovor na postavljeno pitanje i reafirmira pravno shvaćanje izraženo u gore navedenim odlukama.
12. Stoga, a kako se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudara sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda kada je donesena pobijana odluka.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženice odbiti i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
