Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: Pn-141/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Snježani Brajko, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika HOK osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnika u [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. ožujka 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika umješača, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i javno objavljene presude, 07. svibnja 2025. g. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Tuženi HOK Osiguranje d.d iz Zagreba,OIB:00432869178 dužan je tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ima naknade štete isplatiti iznos od .33.399,37 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.rujna 2022.god, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena te od 01.siječnja 2023.god obračunate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 01. siječnja 2024.god., obračunate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.510,88 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude, tj. od 7. svibnja 2025. godine, obračunate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da se tužitelj kao stranka obratio odvjetniku UU iz [adresa] radi zastupanja u postupku sklapanja kupoprodajnog ugovora svojih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je namjeravao prodati kupcu tvrtki Lux Aqua d.o.o. tijekom 2012. godine i u navedenom postupku odvjetnik je sudjelovao u pregovaranju i konačno sklapanju kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 23. travnja 2012. godine. temeljem kojega je tužitelj kao prodavatelj prodao kupcu svoje nekretnine, a kupac se obvezao ugovorenu kupoprodajnu cijenu platiti u roku od 30 dana od dana objave odluke Grada Osijek o usvajanju Detaljnog plana uređenja(DPU)za područje Retfala – Jug gdje se nalaze prodane nekretnine, a najkasnije do 1.svibnja 2013.god. Istovremeno je ugovoreno da ukoliko DPU ne bi bio donesen do 1.5.2013.god. ugovor će se produžiti za rok od 6 mjeseci, pri čemu se kupac obvezuje platiti prodavatelju naknadu tj. kamatu od 0,5% mjesečno na ugovoreni iznos. Potom su stranke 10.rujna 2013.god. sklopile Aneks I ugovora o kupoprodaji nekretnine , kojim je određeno da je kupac dužan i nadalje platiti cijenu u roku od 30 dana od dana donošenja DPU, ali u svakom slučaju istu je trebao platiti do 1.svibnja 2014.god.,kao bitnom sastojku ugovora.

2. Za vrijeme trajanja ugovora kupac je dijelom platio ugovorenu naknadu, zaključno do 12/2013.god.,no nakon toga je prestao plaćati. Potom je kupac propustio ispuniti svoju obvezu na isplatu kupoprodajne cijene do 1.svibnja 2014.god.,pa je došlo do raskida ugovora. Nakon toga je tužitelj pokrenuo protiv kupca parnični postupak radi naplate neplaćenog iznosa naknade za odgođeno plaćanje, te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku,broj:P-566/14 od 23.travnja 2015.god.kupac obvezan na plaćanje naknade u iznosu od 176.816,78 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima postupka u iznosu od 24.505,50 kn. Navedena presuda potvrđena je i dijelom preinačena glede troškova postupka presudom i rješenjem Županijskog suda Osijek,broj:Gž-2088/15 od 5.studennog 2015.god. Navedenom II-stup. odlukom tuženik je konačno bio obvezan platiti na ime troškova postupka iznos od 15.127,50 kn. Nakon donošenja II-stup. presude tuženik Lux Aqua d.o.o. putem PU, zakonskog zastupnika platila je tužitelju dosuđeni iznos zajedno sa kamatama i parničnim troškom u iznosu od dana 13.2.2016.god. iznos od 115.000,00 kn, te dana 23.2.2016.god. daljnji iznos od 114.711,10 kn i 2.100,00 kn, dakle toga dana 116.811,00 kn. Na taj način zaključno sa 23.2.2016.god. Lux Aqua d.o.o. je platio tužitelju iznos od 231.790,70 kn. Navedenu uplatu je tuženik izvršio na žiroračun punomoćnika tužitelja odvj. UU iz [adresa].

3. Nakon primitka II-stup. presude tuženik koji je u međuvremenu pripojen trgovačkom društvu Lesnina H d.o.o. iz Zagreba, je izjavio reviziju, povodom koje je Vrhovni sud RH svojom presudom, broj: Rev-1385/21-2 od 6.srpnja 2022.god. preinačio spomenute presude Općinskog suda u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku, i pravomoćno odbio tužbeni zahtjev. Istovremeno je obvezao tužitelja da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 19.831,25 kn.

4. Tužitelju se nakon donošenja III-stup. presude obratio odvjetnik tuženika Lesnina H d.o.o., A iz [adresa], sa zahtjevom da tužitelj sada vrati primi novčani iznos po ranijoj presudi, zajedno sa dosuđenim troškovima i to na račun OU jer je u međuvremenu Lesnina H d.o.o. tražbinu nastalu povodom revizijske odluke ustupila istom. Odvjetnik NU koji je zastupao tužitelja u navedenom predmetu, izvjestio ga je da je osnova temeljem koje sam primio dosuđeni iznos po ranijoj presudi otpala, te da tužitelj ima obvezu vratiti primljeni iznos, kao i tuženiku dosuđeni parnični trošak, kako bi izbjegao troškove postupka radi stjecanja bez osnove, te plaćanja kamata. Stoga je tužitelj dana 21.rujna 2022.god. vratio OU iznos od 231.811,10 kn, te platio odv. A na ime troškova zastupanja Lesnine H d.o.o. iznos od 19.831,25 kn, ili ukupno platio 251.647,60 kn.

5. Tužitelj se nakon primitka III-stup. presude obratio odvjetniku sa upitom o njegovoj odgovornosti zbog utvrđene obveze na povrat plaćenog iznosa, budući je iz presuda proizlazilo da u ugovoru nije ugovoreno da tužitelj ima pravo zadržati naknadu, stoga tužitelj smatra da je propustom odvjetnika utvrđena njegova obveza da vrati primljeni novčani iznos obeštećenja za odgođeno plaćanje. Odvjetnik je potvrdio obvezu na povrat naknade, i navode i pravni stav III-stup. suda, činjenicu da je sudjelovao u pregovorima kod sklapanja ugovora i Anexa, te da se tužitelj može obratiti njegovom osiguranju jer ima ugovorenu policu od odgovornosti za učinjenu štetu strankama za svoj rad. Nakon što je tužitelj primio očitovanje odvjetnika, te izvršio povrat novca i platio troškove postupka, obratio se tuženiku kod koga je odvjetnik u vrijeme sklapanja ugovora imao sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za svoj rad, sa zahtjevom da mi se naknadi pretrpljena šteta.

6. Na temelju navedenih činjenica koje proizlaze iz priloženih dokaza, napose iz pravomoćnih sudskih odluka, tužitelj smatra da je odvjetnik prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegovog aneksa propustio primijeniti profesionalnu pažnju i ugovoriti da navedenu naknadu tj. kamatu za odgođenu isplatu kupoprodajne cijene te da tužitelj nije u obvezi vratiti i da je kupac istu dužan platiti neovisno o realizaciju ugovora. Naime iz pravomoćnih sudskih odluka temeljem kojih je tužitelj bio u obvezi vratiti navedeni iznos naknade, te kamate i troškove proizlazi da su stranke ugovora bile slobodne ugovoriti plaćanja navedene naknade, no kako u pogledu iste nije posebno ugovoreno što će sa istom biti u slučaju raskida ugovora, sudovi su primijenili opće odredbe Zakona o obveznim odnosima u slučaju raskida ugovora, prema kojima je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila po osnovi navedenog ugovora. Dakle tužitelj smatra da postoji odgovornost odvjetnika za pretrpljenu štetu, tj. da je propustom prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora da ugovori da tužitelju naknada pripada u svakom slučaju i da istu nema obvezu vratiti čak i za slučaj raskida, povrijedio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o nalogu temeljem kojega je zastupao tužiteljeve pravne interese.

7. Budući da je nesporno da je tužitelja, odvjetnik zastupao u postupku sklapanja kupoprodajnog ugovora i tijekom navedenog parničnog postupka protiv kupca Aqua Lux d.o.o., kasnije Lesnina H d.o.o., iz kojega je nastala njegova obveza na povrat naknade, a da je tuženik u isto vrijeme bio osiguratelj od odgovornosti za rad odvjetnika, tužitelj smatra da isti odgovara za štetu koju je pretrpio.

8. U odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužbe u cijelosti, dakle kako u pogledu osnovanosti samog zahtjeva tako i njegove visine, budući nedostaje kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu koje ZOO kao i Uvjeti za osiguranje odvjetnika od odgovornosti traže, da bi tuženik bio u bilo kakovoj obvezi prema tužitelju. Nadalje, ističe se prigovor zastare budući ukoliko se i ustanovi da je tekst ugovora i njegov aneks sastavljao odvjetnik NU, isti je sačinjen 2012.g., odnosno aneks 2013.g., a tužba je u ovome predmetu predana 01.04.2023.g., stoga je protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje na ugovore o nalogu. Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao niti jednu pretpostavku odgovornosti za štetu i to koji je to propust odvjetnik učinio, dali je bilo kakva šteta tužitelju nastala, te dali bi da je odvjetnik predložio stavljanje takve klauzule, kupac pristao na sklapanje takvog ugovora.

9. Tužitelj se očitovao na podnesak tuženika 8. studenog 2023. godine te naveo da su navodi tuženika neosnovani o tome da šteta na strani tužitelja nije nastala zbog propusta njegovog punomoćnika UU odvjetnika iz [adresa] pozivajući se na to da bi kupac, odnosno Lux Aqua, kasnije Lesnina H d.o.o. otklonila sklapanje navedenog ugovora o kupoprodaji i Aneks pod pretpostavkom da je kupac inzistirao na plaćanje naknade za odgođeno plaćanje. Tužitelj navodi da je upravo u interesu kupca i bilo da se odgodi plaćanje cijene po predmetnom kupoprodajnom ugovoru te je sam kupac kojeg je predstavljao PU predložio da za vrijeme do ispunjenja obveze kupac plaća navedenu naknadu po potrebi i PDV, zahtijevajući produljenje roka isplate kako bi ugovor ostao na snazi. U tom smislu je prije sklapanja ugovora i njegovog aneksa kojim se ugovarala navedena naknada bio održan sastanak u odvjetničkom uredu UU na kojem su pored njega bili prisutni PU i AU, te je upravo na prijedlog i inzistiranje OU sa svrhom da održi ugovor na snazi ugovorena navedena naknada,koja se nje uračunavala u cijenu. Pored navedena naknade kupac je trebalo platiti u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Kasnijim raskidom i po pravomoćnim sudskim odlukama tužitelj izgubio pravo na naknadu odnosno istu je morao vratiti. U odnosu na prigovor zastare, već iz samog tužbenog zahtjeva vidljivo je da je šteta na strani tužitelja nastala tek odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broje Rev-1385/21 od 6. srpnja 2022. koji je prihvaćajući reviziju tuženika donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te obvezao RU da plati cjelokupnu ranije po pravomoćnoj presudi naplaćenu naknadu i ujedno da plati troškove postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama prema predmetnoj presudi. Tek nakon donošenja navedene presude AU je saznao je da nema pravo na naknadu, čak štoviše da mora vratiti primljeni novčani iznos, te je potom platio Lesnini H d.o.o. po presudi naloženi novčani iznos i nakon što je izvršio navedeno plaćanje zahtijevao od HOK osiguranja d.d. naknadu štete tužbom koju je podnio u ovoj pravnoj stvari.

10. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka OU, tužitelja RU, svjedoka – umješača UU, pročitao presudu i rješenje na listu spisa 5 do 7, Aneks ugovora list spisa 11, prijedlog za mirno rješenje spora, presuda br. P-566/14, ugovor o kupoprodaji, police osiguranja, potvrde o uplati, uvjeti za osiguranje, presuda br. P-164/16 i Gž-1897/16 i Rev-2651/19 na listovima 61 do 74.

11. Tužitelj AU u svom iskazu navodi je s Lux Aqua sklopio kupoprodajni ugovor za pojedine nekretnine, iako su i prethodno bili u poslovnom odnosu kada je prodao druge dvije nekretnine a koji su ugovori u cijelosti realizirani. Što se tiče ovog spornog ugovora navodi da je upravo PU, nakon što nije u dogovorenom roku isplaćena kupoprodajna cijena, on predložio plaćanje naknade kako bi održao ugovor na snazi. Nije bili govora o tome što će se dogoditi s naknadom u slučaju raskida ugovora, te je naveo da su svi zajedno u to vjerovali, da će doći do isplate kupoprodajne cijene. Naknadno je saznao da su kupci kupovali okolne nekretnine. Jedno vrijeme mu je plaćana naknada, ali i to je morao vratiti s kamatama. Uvijek je imao puno povjerenje u svog odvjetnika, ovdje umješača. A sada gledano nakon parničnih postupaka smatra da je trebalo staviti da u slučaju raskida ugovora ima pravo zadržati naknadu. Nije pokretao postupak radi naknade štete zbog raskida kupoprodajnog ugovora a smatra se apsolutno oštećenim. Naime, osim što nije dobio kupoprodajnu cijenu čitavo vrijeme, u kojem je na zahtjev kupca produljivan rok isplate, nije mogao raspolagati svojim nekretninama, i u konačnici je svu primljenu naknadu morao vratiti s kamata. Navodi da je dipl. pravnik, a radio je komercijalne poslove a sada je u mirovini. Sklapanje ovog ugovora je prepustio stručnoj osobi, odvjetniku koji je radio za njega 25 godina. Naveo je da je pročitao i razumio ugovor, kao i aneks, te u tom trenutku nije htio niti imao potrebu ništa mijenjati, a do ugovaranja naknade od 0,5% je došlo na traženje i inzistiranje PU. Nije bilo nikakve prijetnje niti zablude s njegove strane i predstavljalo je u tom trenutku njegovu pravu volju, no okolnosti su bile takve da u trenutku sklapanja ugovora nije imao niti naznake da neće doći do ispunjenja obveze od strane kupca, odnosno isplate kupoprodajne cijene njemu.

12. Svjedok – umješač u svom iskazu je naveo da je zastupao tužitelja u postupku sklapanja kupoprodajnog ugovora tužiteljevih nekretnina tvrtki Lux Aqua koju je tada zastupao PU. Pojedine pregovore i dogovore su vodile same stranke a u pojedinima je sudjelovao i on. Postojala je i mail korespodencija između njega i PU vezano za pojedine elemente ugovora. Ugovor o kupoprodaji je sklopljen na način da je odgođena isplata kupoprodajne cijene uz uvjet odnosno donošenje DPU-a od kojeg se računao rok isplate od 30 dana. Kako je ugovoreni rok isticao a DPU nije donošen u međuvremenu postajala je opasnost raskida ugovora, pa je gospodin PU da bi održao ugovor na snazi tražio produženje roka isplate, i sam je predložio da će Lux Aqua platiti naknadu za odgođeno plaćanje kupoprodajne cijene, a po potrebi i poreze i PDV-e ako oni budu uvedeni kao obveza na strani prodavatelja. Predložio je i sam i visinu naknade, sam je i sačinio tekst tih ugovora, o istom su raspravljali kod njega u uredu, prodavatelj AU se složio da uz plaćanje naknade se produži rok ispunjenja kupca na isplatu cijene i potpisan je aneks. Nakon toga je Lux Aqua uredno počela plaćati tu naknadu do kraja te tekuće godine, a nakon toga prestala plaćati naknadu, te je protekom roka ispunjenja sa 1. svibnja 2014. godine došlo do raskida ugovora jer je rok bio ugovoren kao bitan sastojak ugovora. Poslije raskida ugovora budući da nije bilo plaćeno po ugovoru ništa osim naknade prodavatelj AU pokrenio je spor zahtijevajući isplatu naplaćenog dijela naknade a Lux Aqua kao kupac spor za povrat naknade, dakle onog što je platio po ugovoru koji je raskinut. U trenutku sklapanja ugovora i aneksa vezano za spornu naknadu, prodavatelj nije niti zahtijevao naknadu niti uvjetovao održavanje ugovora na snazi naknadom, to je prijedlog kupca, nisu postojale nikakve naznake da bi uopće došlo do raskida ugovora jer se znalo da na kupljenom zemljištu tvrtka Lesnina treba sagraditi svoju robnu kuću i upravo je kupac inzistirao na održavanju ugovora po svaku cijenu. Navedena naknada nije se imala uračunavati u ugovorenu kupoprodajnu cijenu, već je samo predstavljala obeštećenje prodavatelja za to što mu po ugovoru nije isplaćena kupoprodajna cijena, te je bio vezan predmetnim ugovorom i nije mogao dalje raspolagati nekretninama koje je prethodno prodao Lux Aqua. U tom trenutku nije bilo sporno da bi se ugovor trebao ispuniti u nekom daljnjem roku pa nije ni mislio da bi uopće moglo doći do nekakvog spora, a podrazumijevalo se da ta naknada predstavlja jasno izraženu želju kupca da ostane vjeran ugovoru i isplati pogođene kupoprodajne cijene. Naknadno nakon raskida ugovora jer je u međuvremenu kupac kupovao i druge nekretnine na istom području povodom spomenutih sporova prodavatelj je bio dužan vratiti sav primljeni novčani iznos, zajedno sa kamatama a izgubio je spor u kojem je zahtijevao da mu se isplati onaj dio ugovorene naknade koji mu nije bio plaćen. Obzirom je u cijelosti po pravomoćnim presudama vratio primljene nakade u ovom postupku tužitelj nije primio na ime raskinutog ugovora o kupoprodaji niti kune na ime kupoprodajne cijene. Navodi da je iznos "naknadu" tj. kamatu od 0,5% mjesečno od iznosa kupoprodajne cijene smatrao obeštećenjem prodavatelja na ime njegove nemogućnosti raspolaganja novcem, jer je bila riječ o prilično velikom iznosu kupoprodajne cijene koja nije isplaćena prodavatelju. Da je, a u skladu s tumačenjima iz prethodno vođenih parničnih postupaka u ugovoru pisalo da je riječ o naknadi štete, tada bi vjerojatno tužitelj mogao zadržati primljene naknade. Nije stavljena klauzula da će u slučaju raskida tužitelj moći zadržati primljenu naknadu, niti se o tome raspravljalo, ali to se podrazumijevao jer je upravo PU tražio produljenje roka i ponudio plaćanje naknade da bi ugovor ostao na snazi. Osim toga podrazumijevalo se da će ugovor biti realiziran PU je tada u razgovorima zbog neisplate kupoprodajne cijene rekao da mu je povoljnije tužitelju plaćati naknadu, nego isplatiti kupoprodajnu cijenu, jer je riječ o milijunskom iznosu i morao bi platiti veliku naknadu banci. Da je znao da će ovako završiti ili bi inzistirao na drugačijem sadržaju ugovora uglavku da se primljena naknada neće vratiti u slučaju raskida ugovora ili da ista predstavlja štetu. Nadalje navodi da je Aneks bio sklopljen s ciljem radi produljenja roka radi održavanja i realizacije ugovora o kupoprodaji. U tom trenutku a kako je i prethodno iskazao nije bilo niti sumnje da neće doći do realizacije ugovora, odnosno isplate kupoprodajne cijene. Tužitelj je bio upoznat sa sadržajem ugovora kao i aneksa, te na sadržaj nije imao nikakvih primjedbi.

13. Svjedok PU u svom iskazu je naveo da je to bilo prije 13 godina, te se ne može sjetiti svih detalja, no sjeća se da je kao odgovorna osoba Lux Aqua jednom naišao na oglas tužitelja o prodaji zemljišta u Osijeku, koji je Lesnini tada bio interesantan. U dogovoru s Lesninom krenuo je u realizaciju te kupoprodaje. Sklopili su s tužiteljem dva kupoprodajna ugovor i po jednom u cijelosti isplatiti kupoprodajnu cijenu, a po drugom nije došlo do isplate kupoprodajne cijene jer se radilo o iznosu znatno većem te su odlučili čekati donošenje DPU-a. Kako DPU nije bio donesen u roku u kojem je dogovorena isplata kupoprodajne cijene, odmah su dogovorili mogućnost produljenja roka od 6 mjeseci. Gospodin AU je nevoljko pristao na produljenje, te su mu oni ponudili naknadu za njegovo čekanje kupoprodajne cijene, odnosno produljenje ugovora. Kako DPU nije donesen niti naknadno, zbog okolnosti koje niti on a niti gospodin AU nisu mogli predvidjeti potpisali su aneks i dodatno produljili rok uz obvezu i daljnjeg plaćanja naknade. Sve navedeno je radio u dogovoru s njegovim odvjetnikom i uz njegov savjet. Odvjetnik mu je rekao da ponudi plaćanje naknade da bio održao ugovor na snazi. Nije bilo govora o tome što će biti s naknadom u slučaju raskida ugovora, niti on, a niti tužitelj nisu dovodili u pitanje ispunjenje ugovora, odnosno isplatu kupoprodajne cijene. Ne može se očitovati šta je za njega predstavljala ta naknada, niti je njegov odvjetnik njemu prilikom sklapanja ugovora i aneksa što će se dogoditi s naknadom u slučaju raskida. Povrat plaćene naknade su tražili tek nakon što je tužitelj tužio Lux Aqua radi plaćanja naknada za mjesece koji nisu bili plaćeni. Sve je navedeno vidljivo iz prethodno vođenih postupaka pred Općinskim sudom u Osijeku. Nemoguće mu je odgovoriti na pitanje bi li sklopio ugovor i obvezao se na plaćanje naknade uz klauzulu da će u slučaju raskida tužitelj istu zadržati jer su tada okolnosti bile bitno drugačije i bilo je izgledno da će doći do ispunjenja ugovora.

14. Nije sporno da je tužitelj kao prodavatelj prodao kupcu, tvrtki Lux Aqua d.o.o., svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a temeljem Kupoprodajnog ugovora od 23. travnja 2012. godine, da je tužitelja u postupku pregovaranja i konačno u postupku sklapanja Kupoprodajnog ugovora zastupao odvjetnik NU iz [adresa], da se kupac obvezao ugovorenu kupoprodajnu cijenu platiti u roku od 30 dana od dana objave odluke Grada Osijek o usvajanju Detaljnog plana uređenja (dalje DPU) za područje Retfala – Jug gdje se nalaze prodajne nekretnine, a najkasnije do 1. svibnja 2013. godine. Također je nesporno da su stranke zaključile i Aneks I. Ugovora o kupoprodaji nekretnine 10. rujna 2013. godine, te su u čl. 2. regulirale da DPU nije donesen do 1. svibnja 2013. godine pa mijenjaju ugovornu odredbu iz čl. 2. st. 2. osnovnog Ugovora na način da je kupac u obvezi platiti kupoprodajnu cijenu i nadalje u roku od 30 dana od dana objave u Službenom glasniku Odluke o donošenju DPU za područje Retfala – Jug, a najkasnije do 1. svibnja 2014. godine, a koji rok je bitan sastojak ugovora, a u slučaju neispunjenja se ugovor smatra raskinutim. Također je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine (list spisa 29 do 31) regulirano da ukoliko DPU ne bi bio donesen do 1. svibnja 2013. godine, ugovorne strane ugovaraju dodatni rok od 6 mjeseci za ispunjenje ugovora u kojem slučaju se kupac obvezuje platiti prodavatelju, tj. tužitelju, naknadu, tj. kamatu od 0,5% mjesečno na iznos ugovorene cijene.

15. Također nije sporno da je za vrijeme trajanja ugovora kupac dijelom platio ugovorenu naknadu zaključno do mjeseca prosinca 2013. godine, da je nakon toga prestao plaćati, nije platio kupoprodajnu cijenu do 1. svibnja 2014. godine pa je došlo do raskida ugovora, nakon čega je tužitelj pokrenuo protiv kupca parnični postupak radi naplate neplaćenog iznosa naknade za odgođeno plaćanje. Također nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-566/14 od 23. travnja 2015. godine tuženik, kao kupac, obvezan na plaćanje naknade u iznosu od 176.816,78 kn sa zateznim kamatama i troškovima, te je tuženik platio tužitelju dosuđeni iznos zajedno sa kamatama i parničnim troškom 13. veljače 2016. godine iznos od 115.000,00 kn, te 23. veljače 2016. godine daljnji iznos od 114.711,10 kn i 2.100,00 kn, odnosno ukupno je tuženik platio tužitelju iznos od 231.790,70 kn.

16. Nesporno je također da je nakon donošenja drugostupanjske presude tuženik pripojen trgovačkom društvu Lesnina H d.o.o. Zagreb koji je izjavio reviziju te je Vrhovni sud RH presudom br. Rev-1385/21 od 6. srpnja 2022. godine preinačio prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i pravomoćno odbio tužbeni zahtjev te obvezao tužitelja da tuženiku plati i daljnji trošak postupka u iznos od 19.831,25 kn, pa je tužitelj 21. rujna 2022. godine vratio OU, kao zakonskom zastupniku tuženika, 231.811,10 kn te troškove postupka 19.831,25 kn, odnosno ukupno 251.647,60 kn.

17. Sporno je dali je odvjetnik NU, a koji je zastupao tužitelja kao prodavatelja, odgovoran, jer u ugovoru nije ugovoreno da tužitelj ima pravo zadržati naknadu a zbog kojeg propusta odvjetnika je utvrđena obveza tužitelja temeljem presude Vrhovnog suda RH da vrati primljeni novčani iznos obeštećenja za odgođeno plaćanje. Sporno je dali je odvjetnik NU prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji propustio primijeniti profesionalnu pažnju i ugovoriti da navedenu naknadu, tj. kamatu za odgođenu isplatu kupoprodajne cijene da tužitelj nije u obvezi vratiti i da je kupac istu dužan platiti neovisno o realizaciji ugovora.

18. Nadalje je sporno dali je osnovan prigovor zastare, te dali bi kupac pristao na takvu klauzulu i na sklapanje takvog ugovora, dali je bilo kakva šteta nastala tužitelju i koji je to propust točno odvjetnik počinio.

19. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu jesu štetna radnja, odnosno propust odvjetnika, visina štete, protupravnost u postupanju odvjetnika i uzročno posljedična veza između štetne radnje, tj. propusta i nastale štete.

21. Tijekom postupka tužitelj je dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

22. Iz iskaza svjedoka OU kao odgovorne osobe tuženika proizlazi između ostalog da je s tužiteljem tuženik zaključio dva kupoprodajna ugovora, da je po jednom u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, a po drugom nije došlo do isplate kupoprodajne cijene jer se radilo o znatno većem iznosu te su stranke odlučile čekati donošenje DPU-a, a kako isti nije donesen u roku stranke su dogovorile mogućnost produljenja roka od 6 mjeseci, te je upravo tuženik ponudio plaćanje naknade za tužiteljevo čekanje kupoprodajne cijene, odnosno produljenje ugovora. Svjedok također navodi da donošenje DPU-a nisu mogli predvidjeti niti tužitelj niti tuženik, potpisan je Aneks ugovora i dodatno je produljen rok uz obavezu i daljnjeg plaćanja naknade, te svjedok navodi kao zakonski zastupnik tuženika da mu je upravo njegov odvjetnik rekao da ponudi plaćanje naknade da bi održao ugovor na snazi, ali niti u jednom trenutku nije bilo upitno da neće doći do ispunjenja ugovora. To također potvrđuje i svjedok – umješač odvjetnik NU u svom iskazu i navodi da je upravo zakonski zastupnik tuženika PU tražio produljenje roka i ponudio plaćanje naknade da bi ugovor ostao na snazi, da niti u jednom trenutku nije bilo govora niti sumnji da neće doći do ispunjenja ugovora, ali da je znao da će ovako završiti, a budući je riječ o milijunskom iznosu, inzistirao bi na drugačijem sadržaju ugovora, odnosno uglavku da se primljena naknada neće vratiti u slučaju raskida ugovora. Znači da je upravo u interesu kupca bilo da se odgodi plaćanje cijene po predmetnom kupoprodajnom ugovoru te je upravo tuženik i predložio da za vrijeme do ispunjenja obveze kupac plaća navedenu naknadu, jer je očito isti bio zainteresiran za kupnju i te predmetne nekretnine, pa sud zaključuje da bi tuženik kao kupac pristao na stavljanje takve klauzule u ugovor, odnosno klauzule da se naknada plaća čak i u slučaju raskida ugovora, jer kako i sam svjedok navodi niti u jednom trenutku nije bilo upitno da neće doći do ispunjenja ugovora.

23. Sud je također utvrdio da je ova štetna radnja upravo nastala propustom odvjetnika UU koji je u tom postupku zastupao tužitelja kao prodavatelja. Naime, odvjetnik NU propustio je primijeniti profesionalnu pažnju i ugovoriti da navedenu naknadu, tj. kamatu za odgođenu isplatu kupoprodajne cijene tužitelj kao prodavatelj nije u obvezi platiti i da je istu kupac, tj. tuženik, dužan platiti neovisno o realizaciji ugovora, jer kako i sam kaže u svom iskazu bila je riječ o milijunskom iznosu.

24. Budući da je tuženik osiguratelj od odgovornosti za rad odvjetnika isti odgovara za naknadu štete temeljem čl. 44. Zakona o odvjetništvu.

25. Sud je također utvrdio da visina potraživanja nije sporna jer iz priloženih uplatnica je razvidno da je tužitelj platio parnične troškove u iznosu od 19.831,25 kn, te iznos od 231.811,10 kn, a sve po presudi br. Rev-1385/21 i to 21. rujna 2022. godine. Također je neosnovan prigovor zastare potraživanja. Naime, šteta na strani tužitelja nastala je odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-1385/21 od 6. srpnja 2022. godine koji je prihvaćajući reviziju tuženika donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te obvezao RU da plati cjelokupnu ranije po pravomoćnoj presudi naplaćenu naknadu i troškove postupka. Tek nakon donošenja navedene presude tužitelj je saznao da nema pravo na naknadu, odnosno da mora vratiti primljeni novčani iznos a koji iznos je i platio, a kako je tužba podnesena 5. siječnja 2023. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, a koji se primjenjuje na ugovore o nalogu.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe iznos od 1.250,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 7. studenog 2023. godine iznos od 1.250,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 12. ožujka 2025. godine iznos od 1.250,00 eura, zastupanje na ročištu 16. studenog 2023. godine iznos od 1.250,00 eura, zastupanje na ročištu 19. ožujka 2024. godine iznos od 1.250,00 eura, zastupanje na ročištu 14. svibnja 2024. godine iznos od 1.250,00 eura, zastupanje na ročištu 25. ožujka 2025. godine iznos od 1.250,00 eura, pristojba na tužbu iznos od 380,44 eura i na presudu iznos od 380,44 eura, tj. ukupno iznos od 9.510,88 eura.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 07. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku