REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž- 4061/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika RL, kojeg brani Bepo Marušić, odvjetnik iz Splita, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. i članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/2008, 48/10,74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući o žalbama okrivljenika RL i tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2025. godine, broj: Pp – 3343/2025-4, u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe okrivljenika RL i Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split kao neosnovane i potvrđuje se pobijana presuda.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13- nastavno PZ) okrivljenik RL je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik RL i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 (dvije tisuće sto) eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. i članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
2. U izrečenu novčanu kaznu, okrivljeniku je uračunao vrijeme provedeno u zadržavanju kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti još 2.060,18 eura.
3. Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
4. Protiv navedene presude okrivljenik i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe. Okrivljenik žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba o sankciji te u osnovi navodi da se žali u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, odnosno na okolnost da je okrivljenik proglašen krivim zbog djela prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iako nije sporno da je okrivljeniku ukinuta vozačka dozvola da se u presudi ne navodi temeljem kojeg upravnog rješenja, odnosno pod kojim urbrojem i klasom, a da se ne navodi niti serijski broj vozačke dozvole. Smatra da okrivljeniku nije izrečena nikakva zaštitna mjera, niti postoji ikakva zaštitna mjera na snazi a u pogledu zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije na teritoriju Republike Hrvatske. Okrivljenik da posjeduje osobnu iskaznicu Republike Bosne i Hercegovine i vozačku dozvolu iste države koje je predočio predmetne zgode i sa kojom vozačkom dozvolom može upravljati bilo gdje u svijetu. Predlaže da se za ovo djelo prekršaja oslobodi od optužbe.
Tužitelj je u svojoj žalbi naveo da je prvostupanjski sud trebao okrivljeniku izreći kaznu zatvora, budući okrivljenik učestalo čini slična prekršajna djela a djelo pod točkom 2. je posljedica pravne osude. Smatra da okrivljenik izigrava propise Republike Hrvatske te da je korištenjem vozačke dozvole Republike Bosne i Hercegovine, bez pomnijeg utvrđenjas mogao čak i izbjeći odgovornost za djelo prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
5. Podnositelji žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
8. Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika koji je priznao sva djela prekršaja za koja se teretio optužnim prijedlogom a u postupku je prvostupanjski sud izveo pisane dokaze koji prileže spisu pa je na osnovi cjelokupnog postupka osnovano okrivljenika proglasio krivim radi djela prekršaja za koja se tereti.
9. Ovaj sud ne prihvaća žalbeni navod okrivljenika da nije počinio djelo prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako taj navod nije iznosio u prvostupanjskom postupku i priznao je navedeno djelo prekršaja, budući je okrivljenik hrvatski državljanin s prebivalištem u [adresa] i nema dvojbe da mu je radi prikupljenih negativnih bodova ukinuta vozačka dozvola u Republici Hrvatskoj koja je posljedica pravne osude, a posljedica istog je okolnost da okrivljenik nikako ne može upravljati vozilima, odnosno mora položiti vozački ispit nakon proteka roka od dvije godine od trenutka izvršnosti rješenja kojim se ukida vozačka dozvola. Ove propise moraju poštivati svi hrvatski državljani i ne postoji mogućnost izigravanja ovih propisa korištenjem vozačke dozvole neke druge države. Vidljivo je da okrivljeniku nije prošao rok od dvije godine nakon kojeg može ponovno polagati vozački ispit i da isti prema tome nije niti položio vozački ispit i pravilno je proglašen krivim radi djela prekršaja pod točkom 2. izreke pobijane presude, a u kojoj se suprotno navodima žalitelja navodi oznaka rješenja temeljem kojeg je okrivljeniku ukinuta vozačka dozvola.
10. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, vidljivo je da je okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže zakonom predviđenom minimumu za oba djela prekršaja i ista nije stroga, pa je ovaj sud mišljenja da će se upravo izrečenom novčanom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste. Ovaj sud smatra da će se suprotno prijedlogu tužitelja svrha kažnjavanja postići i novčanom kaznom a bez izricanja kazne zatvora.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sofija Kovačević,v.r.
Karmen Novak Hrgović,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
