Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-995/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb Slavonska avenija 6, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d), da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove promjenjive kamatne stope isplati iznos od 2.292,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 9,26 € počev od 13.10. 2007. pa do isplate

- na iznos od 9,22 € počev od 03.11. 2007. pa do isplate

- na iznos od 9,29 € počev od 04.12. 2007. pa do isplate

- na iznos od 9,27 € počev od 03.01. 2008. pa do isplate

- na iznos od 9,42 € počev od 02.02. 2008. pa do isplate

- na iznos od 9,48 € počev od 13.03. 2008. pa do isplate

- na iznos od 33,13 € počev od 01.04. 2008. pa do isplate

- na iznos od 32,23 € počev od 03.05. 2008. pa do isplate

- na iznos od 31,83 € počev od 03.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 32,02 € počev od 15.07. 2008. pa do isplate

- na iznos od 31,48 € počev od 01.08. 2008. pa do isplate

- na iznos od 31,44 € počev od 02.09. 2008. pa do isplate

- na iznos od 31,81 € počev od 11.10. 2008. pa do isplate

- na iznos od 34,19 € počev od 01.11. 2008. pa do isplate

- na iznos od 32,80 € počev od 03.12. 2008. pa do isplate

- na iznos od 39,59 € počev od 01.01. 2009. pa do isplate

- na iznos od 39,87 € počev od 03.02. 2009. pa do isplate

- na iznos od 39,96 € počev od 12.03. 2009. pa do isplate

- na iznos od 39,35 € počev od 01.04. 2009. pa do isplate

- na iznos od 39,33 € počev od 01.05. 2009. pa do isplate

- na iznos od 38,50 € počev od 02.06. 2009. pa do isplate

- na iznos od 37,86 € počev od 01.07. 2009. pa do isplate

- na iznos od 37,89 € počev od 01.08. 2009. pa do isplate

- na iznos od 38,17 € počev od 16.09. 2009. pa do isplate

- na iznos od 37,91 € počev od 01.10. 2009. pa do isplate

- na iznos od 37,53 € počev od 14.11. 2009. pa do isplate

- na iznos od 37,93 € počev od 01.12. 2009. pa do isplate

- na iznos od 38,23 € počev od 01.01. 2010. pa do isplate

- na iznos od 38,70 € počev od 02.02. 2010. pa do isplate

- na iznos od 38,44 € počev od 02.03. 2010. pa do isplate

- na iznos od 39,11 € počev od 01.04. 2010. pa do isplate

- na iznos od 38,83 € počev od 01.05. 2010. pa do isplate

- na iznos od 39,12 € počev od 02.06. 2010. pa do isplate

- na iznos od 41,39 € počev od 01.07. 2010. pa do isplate

- na iznos od 40,74 € počev od 03.08. 2010. pa do isplate

- na iznos od 42,19 € počev od 11.09. 2010. pa do isplate

- na iznos od 41,47 € počev od 02.10. 2010. pa do isplate

- na iznos od 40,46 € počev od 03.11. 2010. pa do isplate

- na iznos od 42,13 € počev od 01.12. 2010. pa do isplate

- na iznos od 37,71 € počev od 01.01. 2011. pa do isplate

- na iznos od 36,16 € počev od 01.02. 2011. pa do isplate

- na iznos od 36,55 € počev od 01.03. 2011. pa do isplate

- na iznos od 35,80 € počev od 01.04. 2011. pa do isplate

- na iznos od 35,76 € počev od 01.05. 2011. pa do isplate

- na iznos od 38,21 € počev od 01.06. 2011. pa do isplate

- na iznos od 38,31 € počev od 01.07. 2011. pa do isplate

- na iznos od 40,29 € počev od 02.08. 2011. pa do isplate

- na iznos od 39,03 € počev od 01.09. 2011. pa do isplate

- na iznos od 37,66 € počev od 01.10. 2011. pa do isplate

- na iznos od 24,47 € počev od 01.11. 2011. pa do isplate

- na iznos od 24,30 € počev od 01.12. 2011. pa do isplate

- na iznos od 24,56 € počev od 01.01. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,76 € počev od 01.02. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,67 € počev od 07.03. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,34 € počev od 01.04. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,36 € počev od 01.05. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,35 € počev od 01.06. 2012. pa do isplate

- na iznos od 24,05 € počev od 01.07. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,97 € počev od 01.08. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,72 € počev od 01.09. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,33 € počev od 02.10. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,49 € počev od 01.11. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,49 € počev od 06.12. 2012. pa do isplate

- na iznos od 23,26 € počev od 01.01. 2013. pa do isplate

- na iznos od 22,61 € počev od 01.02. 2013. pa do isplate

- na iznos od 22,93 € počev od 01.03. 2013. pa do isplate

- na iznos od 22,83 € počev od 03.04. 2013. pa do isplate

- na iznos od 22,51 € počev od 01.05. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,86 € počev od 01.06. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,71 € počev od 02.07. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,70 € počev od 01.08. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,77 € počev od 01.09. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,89 € počev od 05.10. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,64 € počev od 08.11. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,64 € počev od 07.12. 2013. pa do isplate

- na iznos od 21,56 € počev od 09.01. 2014. pa do isplate

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (pravni sljednik Hypo Aple-Adria-Bank d.d.), da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s osnove razlike u tečaju isplati iznos od 5.436,95 EUR (40.964,56 kn) uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,39 € počev od 01.03. 2007. pa do isplate

- na iznos od 0,57 € počev od 03.04. 2007. pa do isplate

- na iznos od 0,65 € počev od 13.03. 2008. pa do isplate

- na iznos od 3,80 € počev od 01.04. 2008. pa do isplate

- na iznos od 14,89 € počev od 01.11. 2008. pa do isplate

- na iznos od 6,13 € počev od 03.12. 2008. pa do isplate

- na iznos od 17,91 € počev od 01.01. 2009. pa do isplate

- na iznos od 20,17 € počev od 03.02. 2009. pa do isplate

- na iznos od 21,34 € počev od 12.03. 2009. pa do isplate

- na iznos od 18,40 € počev od 01.04. 2009. pa do isplate

- na iznos od 18,95 € počev od 01.05. 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,65 € počev od 02.06. 2009. pa do isplate

- na iznos od 11,48 € počev od 01.07. 2009. pa do isplate

- na iznos od 12,33 € počev od 01.08. 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,72 € počev od 16.09. 2009. pa do isplate

- na iznos od 13,87 € počev od 01.10. 2009. pa do isplate

- na iznos od 12,26 € počev od 14.11. 2009. pa do isplate

- na iznos od 15,37 € počev od 01.12. 2009. pa do isplate

- na iznos od 17,93 € počev od 01.01. 2010. pa do isplate

- na iznos od 21,58 € počev od 02.02. 2010. pa do isplate

- na iznos od 20,75 € počev od 02.03. 2010. pa do isplate

- na iznos od 25,70 € počev od 01.04. 2010. pa do isplate

- na iznos od 24,78 € počev od 01.05. 2010. pa do isplate

- na iznos od 27,37 € počev od 02.06. 2010. pa do isplate

- na iznos od 42,45 € počev od 01.07. 2010. pa do isplate

- na iznos od 39,21 € počev od 03.08. 2010. pa do isplate

- na iznos od 49,33 € počev od 11.09. 2010. pa do isplate

- na iznos od 45,78 € počev od 02.10. 2010. pa do isplate

- na iznos od 40,26 € počev od 03.11. 2010. pa do isplate

- na iznos od 51,98 € počev od 01.12. 2010. pa do isplate

- na iznos od 67,50 € počev od 01.01. 2011. pa do isplate

- na iznos od 56,89 € počev od 01.02. 2011. pa do isplate

- na iznos od 61,02 € počev od 01.03. 2011. pa do isplate

- na iznos od 56,29 € počev od 01.04. 2011. pa do isplate

- na iznos od 57,19 € počev od 01.05. 2011. pa do isplate

- na iznos od 77,37 € počev od 01.06. 2011. pa do isplate

- na iznos od 79,37 € počev od 01.07. 2011. pa do isplate

- na iznos od 96,28 € počev od 02.08. 2011. pa do isplate

- na iznos od 87,66 € počev od 01.09. 2011. pa do isplate

- na iznos od 78,22 € počev od 01.10. 2011. pa do isplate

- na iznos od 78,59 € počev od 01.11. 2011. pa do isplate

- na iznos od 77,87 € počev od 01.12. 2011. pa do isplate

- na iznos od 82,51 € počev od 01.01. 2012. pa do isplate

- na iznos od 86,56 € počev od 01.02. 2012. pa do isplate

- na iznos od 87,05 € počev od 07.03. 2012. pa do isplate

- na iznos od 84,39 € počev od 01.04. 2012. pa do isplate

- na iznos od 86,30 € počev od 01.05. 2012. pa do isplate

- na iznos od 87,62 € počev od 01.06. 2012. pa do isplate

- na iznos od 85,49 € počev od 01.07. 2012. pa do isplate

- na iznos od 86,09 € počev od 01.08. 2012. pa do isplate

- na iznos od 84,50 € počev od 01.09. 2012. pa do isplate

- na iznos od 81,07 € počev od 02.10. 2012. pa do isplate

- na iznos od 84,85 € počev od 01.11. 2012. pa do isplate

- na iznos od 86,63 € počev od 06.12. 2012. pa do isplate

- na iznos od 85,41 € počev od 01.01. 2013. pa do isplate

- na iznos od 78,37 € počev od 01.02. 2013. pa do isplate

- na iznos od 84,42 € počev od 01.03. 2013. pa do isplate

- na iznos od 84,98 € počev od 03.04. 2013. pa do isplate

- na iznos od 82,66 € počev od 01.05. 2013. pa do isplate

- na iznos od 75,35 € počev od 01.06. 2013. pa do isplate

- na iznos od 75,20 € počev od 02.07. 2013. pa do isplate

- na iznos od 77,04 € počev od 01.08. 2013. pa do isplate

- na iznos od 79,97 € počev od 01.09. 2013. pa do isplate

- na iznos od 83,72 € počev od 05.10. 2013. pa do isplate

- na iznos od 82,24 € počev od 08.11. 2013. pa do isplate

- na iznos od 84,16 € počev od 07.12. 2013. pa do isplate

- na iznos od 85,16 € počev od 09.01. 2014. pa do isplate

- na iznos od 84,67 € počev od 01.02. 2014. pa do isplate

- na iznos od 86,82 € počev od 01.03. 2014. pa do isplate

- na iznos od 86,12 € počev od 01.04. 2014. pa do isplate

- na iznos od 83,74 € počev od 01.05. 2014. pa do isplate

- na iznos od 82,98 € počev od 01.06. 2014. pa do isplate

- na iznos od 83,32 € počev od 01.07. 2014. pa do isplate

- na iznos od 86,02 € počev od 01.08. 2014. pa do isplate

- na iznos od 88,29 € počev od 02.09. 2014. pa do isplate

- na iznos od 87,82 € počev od 01.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 89,78 € počev od 01.11. 2014. pa do isplate

- na iznos od 91,12 € počev od 02.12. 2014. pa do isplate

- na iznos od 90,33 € počev od 01.01. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.02. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.03. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.04. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.05. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 02.06. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.07. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.08. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.09. 2015. pa do isplate

- na iznos od 90,55 € počev od 01.10.2015. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb Slavonska avenija 6, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d), da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove razlike glavnice u konverziji isplati iznos od 1.376,75 EUR (10.373,13 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.10.2015.g. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb Slavonska avenija 6, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d), da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude tužitelju ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove preplate u konverziji isplati iznos od 3.447,96 EUR (26.338,39 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.10.2015.g. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.169,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. svibnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. svibnja 2019. navodi da je sa pravnim prednikom tuženika dana 10. siječnja 2017. zaključio Ugovor o kreditu broj 376-01/2007 solemniziran kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod posl.br.OU-74/07 dana 15. siječnja 2007. Navedenim ugovorom da mu je odobren stambeni kredit za dovršenje kuće u iznosu od 49.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita sa kamatnom stopom od 4,60 % dekurzivno godišnje, a koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Kredit da je ugovoren na rok od 15 godina od dana stavljanja kredita u otplatu i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 377,36 CHF. Navedeni kredit da je u potpunosti otplaćen. Utvrđeno je da je kamatna stopa ugovorena čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu te da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima u kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Naveo je da odredbom o redovnoj kamatnoj stopi određuje se visina ugovorne obveze korisnika kredita, a u konkretnom slučaju da je određena jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora 4,60 % tako da je jedino ta kamatna stopa valjana dok je način promjene kamatne stope koji je propušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan ni određen niti odrediv te je ta odredba ništetna te se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke. O toj ugovornoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo te da prije sklapanja ugovora banka ni na koji način nije dala pravovaljana tumačenja o odredbi ugovora te rizika koji iz njih proizlaze da bi kasnije samoinicijativno ponovno bez pregovaranja mijenjala kamatnu stopu. Tuženik da je prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije ga potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule već da mu je naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Naveo je da je potrebno imati u vidu da je tuženik prilikom ugovaranja kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a sve navedeno da je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na teret njega kao potrošača i da se ne može razumno očekivati da bi sklopio takav ugovor da je bio upoznat sa mogućnošću da će mu anuitet toliko narasti. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima u kreditu ništetna odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF. Naveo je da s obzirom da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu CHF, a on kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio valjano informiran o riziku koji sa sobom povlači ta valutna klauzula pa da su sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz gore navedene presude u predmetnom ugovoru da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim se glavnica i anuiteti vežu za tečaj valute CHF. Naveo je da smatra da je ništetna i odredba u članku 8. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge banke. Naveo je da je tuženik ugovaranjem odredbe prema kojoj je banka ovlaštena zaračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to na način da je takva odredba nametnuta bez mogućnosti pregovaranja povrijedio zakon na njegovu štetu. U konkretnom slučaju da je došlo do prijevremene otplate kredita te mu je nametnuta obveza plaćanja te naknade. Naveo je da je sklopio i Aneks ugovora o kreditu broj 376-01/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u kredit sa valutnom klauzulom u EUR i da smatra da unatoč konverziji nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz ugovora o kreditu odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju. Naveo je da utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke te odredbi u kojima se ugovara CHF valutna klauzula ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene odnosno kamata i tečaj vraćaju se na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu jer su to jedini parametri koji su u ugovoru o kreditu navedeni i korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora bili poznati.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 24. rujna 2024. konačno precizirao tužbu i tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu te da opreza radi ističe prigovor zastare te da tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa da mu osporava pravni interes za vođenjem predmetnog postupka. Naveo je da su on i tužitelj sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za njega prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te da spomenuti zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojima je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Naveo je da je Zakon u izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost je predmetom raspravljanja u ovom postupku naložio njemu, ali i ostalim bankama ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom pa sve da je i odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije ni bilo, a strane ugovora o kreditu su je zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Naveo je da kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi to da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer da ono što traži predmetnom tužbom je ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana kao posljedicu prisilnih propisa sklopio Aneks uz ugovor o kreditu. Naveo je da je i kondernatorni zahtjev koji je predmetnom raspravljanja u ovom postupku u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu. Naveo je da je upravo iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku on uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije. Naveo je da su svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i podredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača anulirani su provedbom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Naveo je da smatra da predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije odnosno postupanje njega u skladu s navedenim zakonom i da je jedini egzaktni odnos između parničnih strana onaj koji proizlazi iz Aneksa uz ugovor o kreditu. Naveo je da tužitelj nije dokazao niti pokušao dokazati zbog čega bi odredba o prijevremenoj otplati kredita bila ništetna kao ni u kakvoj je uzročno posljedičnoj vezi navodna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na koju se poziva s prijevremenom otplatom kredita.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 376-01/2007, Aneks ugovora o kreditu, izračun konverzije, specifikaciju uplata za predmetni kredit, pregled prometa za predmetni kredit, obavijesti o promjenama kamatne stope, početni otplatni plan, otplatni plan za predmetni kredit, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je svjedoka KI te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 376-01/2007, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 10. siječnja 2007. na iznos od 49.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važeće na dan korištenja kredita i to po niže navedenim uvjetima. Utvrđeno je da je rok otplate bio 15 godina u kunskoj protuvrijednosti uz promjenjivu kamatnu stopu.

3.2. U spornoj odredbi čl.6 predmetnog Ugovora ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

3.3. Nadalje u dijelu sporne odredbe čl.2 navodi se "…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 49.000,00 CHF (četrdesetdevettisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita..." dok se u dijelu sporne odredbe čl.4 navodi "...u kunskoj protuvrijednosti 377,36 CHF (tristosedamdesetsedam švicarskih franaka i 36/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan plaćanja kredita..."

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,60%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa iznosila od 19.01.2007 do 31.08.2007 4,60%, od 31.08.2007 do 29.02.2008 iznosila je 5,00%, od 29.02.2008 do 30.11.2008 iznosila je 5,99%, od 30.11.2008 do 30.11.2010 iznosila je 6,20%, od 30.11.2010 do 30.09.2011 iznosila je 5,95%, od 30.09.2011 do 31.12.2013 iznosila je 5,45% te je od 31.12.2013 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. U svom nalazu i mišljenju od dana 04. rujna 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da pod pretpostavkom da se kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj da je, na ime kamata, do konverzije više uplatio 2.292,82 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatio 5.436,95 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatio 73,52 €. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.376,75 € . Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Tužitelj da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te da tako utvrđena preplata iznosi 3.495,71 € na dan 30.09.2015. Tuženik da je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužitelja pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF te da je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo da bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose kako su utvrđeni u točkama 1, 2 i 4.

5.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenja, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 26. rujna 2024.

6. U svom očitovanju od dana 04. ožujka 2025. na primjedbe tuženika, stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da tuženik prigovora Nalazu i mišljenju te iznosi prigovore pravne prirode u koje da ne može ulaziti. Slijedom navedenoga da ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti te da ne ulazi u dijelove koji su pravne prirode.

7. Svjedok KI je naveo da je davno to bilo, da je bilo jako puno predmeta te da se ne sjeća tužitelja ŽI. Naveo je da oni nisu radili kredite, da su kredite radili pravnici te da se ne sjeća klijenta i da na ugovoru nije njegov potpis.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8.1. Naime, iako tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatu stopu i valutnu klauzulu već samo isplatu s osnova njihove ništetnosti u razdoblju od veljače 2007. do rujna 2015., valja navesti da iako je stav ovoga suda da je vezan odlukama donesenim u kolektivnom sporu, da će u nastavku obrazložiti razloge ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

9. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 10. siječnja 2010. zaključen ugovor o kreditu br. 376- 01/2007 predmet kojeg je iznos od 49.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 15 godina od dana stavljanja kredita u otplatu.

10. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,60% godišnje koja kamata se obračunava primjenom dekurzivne metode te nije sporno da je u odredbi čl.6 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

11. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2007. pa do prosinca 2013. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,60% povisivao tako da je kamatna stopa iznosila od 19.01.2007 do 31.08.2007 4,60%, od 31.08.2007 do 29.02.2008 iznosila je 5,00%, od 29.02.2008 do 30.11.2008 iznosila je 5,99%, od 30.11.2008 do 30.11.2010 iznosila je 6,20%, od 30.11.2010 do 30.09.2011 iznosila je 5,95%, od 30.09.2011 do 31.12.2013 iznosila je 5,45% te je intervencijom zakonodavca od 31.12.2013 do

30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

12. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od veljače 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule kao i prilikom same konverzije kredita, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 2.292,82 EUR-a, iznosa od 5.436,95 EUR-a te iznosa od 1.376,75 EUR-a također sporna.

13. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 10. siječnja 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

14. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

19. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

22. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

23. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

24. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 5-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5-tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5-tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

25. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 5-tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 5- tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

26. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

27. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

29. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

30. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive, ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

31. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

32. O sadržaju odredbi u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

33. Naime, sporna odredba čl.6 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,60% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,60%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.4 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

34. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 10. siječnja 2007. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

35. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

36. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

37. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

38. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

39. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

40. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

41. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.6 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.2 i čl.4 Ugovora o kreditu od dana 10. siječnja 2007.

42. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.4 i čl.6 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st.1 ZZP-a ništave.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.4 i čl.6 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od veljače 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 2.292,82 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 5.436,95 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok ga tuženik u cijelosti osporava u podnesku od dana 26. rujna 2024. valja odgovoriti da se vještak očitovao na prigovore tuženika te da je na ročištu dana 12. ožujka 2025. odbijen dokazni prijedlog tuženika da vještak očituje na prijedloge iz njihovog podneska od 07. ožujka 2025. i to iz razloga što se vještak već očitovao na primjedbe tuženika te isti nije prikazao manje plaćene iznose zbog promjene kamate jer evidentno istih nije bilo te bi vještak sukladno zadaći iste prikazao da su postojale te iako je tuženik nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,60% godišnje te je i iz navedenog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko vještačenje sa zadaćom vještaku kako ju je on predložio, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.4 i čl.6 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od veljače 2007. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 307-01/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine.

47. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu br. 307-01/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine utvrđeno je da je isti sklopljen dana 18. siječnja 2016. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika. Utvrđeno je da je čl. 2 ugovoreno da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna kredita od strane korisnika kredita (ovdje tužitelja), tim Aneksom da se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 16.403,62 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. za EUR. Ugovorne strane da suglasno utvrđuju da pretplata na dan 30.09.2015. iznosi 26.338,39 kn te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se visina pretplate utvrđena 30.09.2015. može promijeniti u prijelaznom razdoblju, o čemu će banka obavijestiti pisanim putem korisnika kredita odmah po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama. Ugovorne strane da suglasno utvrđuju da se iznos pretplate od 26.338,39 kn koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije da je da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 222.460,01 kn, odnosno 30.254,32€, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita, banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit da postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. da je 16.403,62 €, odnosno 125.304,50 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice da je neovisan o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 25.315,28 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 114.931,37 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 125.304,50 kn – 114.931,37 kn, što iznosi 10.373,13 kn / 1.376,75 €, na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik da je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 51.712,62 kn (sa 177.017,12 kn na 125.304,50 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno da je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 10.373,13 kn / 1.376,75 €, kao što da je navedeno u tablici 8. Naveo je da želi još jednom istaknuti da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te da je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako da valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to da nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega da je predmet prethodna točka zadaće vještačenja. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

53. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je tužitelj da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te da tako utvrđena preplata iznosi 3.495,71 € na dan 30.09.2015. pa je stav ovoga suda da nije osnovan tužiteljev zahtjev u tom dijelu budući da navedeno proizlazi i iz Aneksa, slijedom čega je valjalo u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

54. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatio 73,52 €.

54.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

54.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

54.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

54.4. Podredno valja navesti da iako tuženik nije izjavio prigovor radi prebijanja, stav je ovoga suda da tuženik niti ne može izjaviti prigovor prijeboja u ovoj fazi postupka jer se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovno pravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. (VSRH Rev 549/23).

55. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

55.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

55.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 23. svibnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od veljače 2007. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

55.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18)

57. Nadalje, s obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. naslovni sud je saslušao djelatnika tuženika KI međutim kako se isti nije sjećao tužitelja, niti se sjećao nečeg konkretnog vezano za predmetni ugovor o kreditu, ovaj sud zabranio je punomoćniku tuženika postavljanje svih "općenitih" pitanja vezano za poslovanje tuženika prilikom sklapanja pravnih poslova kao što je predmetni s obzirom da ista nisu odlučna za razrješenje ove pravne stvari.

58. Valja navesti da je tuženik u podnesku od dana 15. ožujka 2023. odustao od saslušanja svjedoka II i LIF te je u podnesku od dana 07. ožujka 2025. odustao od saslušanja javnog bilježnika. Također valja navesti da tuženik nije tužitelju tijekom postupka osporio status potrošača te da tijekom postupka nije došlo do preinake tužbe.

59. Među strankama su bili sporani i osnov i visina. Tužitelj je uspio sa 100% osnova, dok je tuženik uspio sa 0% osnova. U odnosu na visinu tužitelj je uspio sa 72%, dok je tuženik uspio sa 28%, iz čega proizlazi da je tužitelj ukupno uspio sa 72% u sporu.

59.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na sedam ročišta i to tri u iznosu od 200,00 eura za svako i četiri u iznosu od 100,00 eura za svako (T.br.9.t.1. i 2. Tarife), sastavljanja tri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), što ukupno iznosi 1.800,00 eura. Kako je tužitelj uspio sa 72% u sporu dosuđen mu je iznos od 1.296,00 eura, PDV u iznosu od 362,88 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.169,86 eura.

59.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

U Rijeci, 07. svibnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika