Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1464/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. PK, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22,. 114/22. i 145/24), odlučujući o prigovoru okr. PK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica od 27. siječnja 2025., klasa:211-07/25-3/1748, urbroj:511-22-06-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prigovor okrivljenika PK se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o izrečenoj novčanoj kazni tako da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu 500,00 (petsto) eura, s tim da mu se u izrečenu novčanu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti iznos novčane kazne od 420,36 eura (četiristodvadeseteura i tridesetšestcenti), te se na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata preostalog iznosa izrečene novčane kazne od 420,36 eura u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 84,07 eura, s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika PK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik PK obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik PK i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga, a u koju kaznu je uračunato vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanaka djelovanja opojnog sredstva (79,64 eura), pa mu je preostalo za uplatiti 1.240,36 eura.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da živi od socijalne pomoći u iznosu od 150,00 eura, odnosno da je na socijalnoj skrbi, te da je trajno nesposoban za posao, a vozačka dozvola mu je prijeko potrebna zbog odlaska kod doktora i u bolnicu, pa moli da se uzme u obzir njegova žalba, s obzirom na njegove životne uvjete. U prilogu prigovora dostavlja liječničku potvrdu od 2. listopada 2024. i Rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 25. listopada 2024.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

1. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticirano više bolesti, te da mu se priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100%, počevši od dana 23. rujna 2024. godine, a da osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade iznosi 150,00 eura.

2. Po ocjeni ovog suda, u pravu je okrivljenik kada u prigovoru upire na egzistiranje osnove za ublažavanja novčane kazne.

3. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, pa uvažavajući okolnost da okrivljenik ne poriče djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, a naročito uvažavajući nezavidno materijalno i zdravstveno stanje okrivljenika, što je i potvrđeno relevantnom dokumentacijom, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti i daju osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da se svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od izrečene novčane kazne u pobijanom prekršajnom nalogu.

Stoga je ovaj sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, pri čemu je u izrečenu novčanu kaznu sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva (prema priloženoj Naredbi od 24. siječnja 2025.) kao 79,64 eura.

4. Isto tako, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne, kao i trenutne imovinske prilike okrivljenika, opravdavaju takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

5. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlaske liječniku, što je djelomično i dokumentirao, eventualno neophodno učestalo upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,97 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

11. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

12. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

1. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Pleternica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.