Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-768/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 1350/2024-3 od 14. lipnja 2024., 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1350/2024-3 od 14. lipnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 398,17 eur sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Ukida se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, da tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete na vozilu isplati iznos od 796,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.6.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženo u pogledu kamata tužbeni zahtjev odbija.
II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, da tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.016,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.6.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Navedenu presudu pobija tuženik u točci I. izreke preko dosuđenog iznosa od 398,17 eur (za iznos od 398,17 eur) kao i odluku o trošku sadržanu pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi u odnosu na odluku o glavnoj stvari svode se u cijelosti na žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). U pogledu odluke o trošku u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu troška postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva o čemu je prvostupanjski sud propustio navesti bilo kakve razloge zbog čega se odluka o trošku ne može ispitati. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda i shodno tome donijeti novu odluku o parničnim troškovima. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 91,36 eur.
3. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari dok je osnovana u pogledu odluke o trošku postupka.
4. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim točke 3.), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa stoga žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 190. st. 1. i 2. ZPP nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari pod točkom I. izreke prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, ovaj sud drugostupanjski utvrđuje da je prvostupanjski sud odlučujući o glavnom zahtjevu na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari dosuđujući tužitelju cjelokupan iznos prometnim vještačenjem utvrđene imovinske štete na vozilu tužitelja koju je prvostupanjski sud tužitelju i dosudio u skladu s odredbama čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1089. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).
7. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke.
8. No, osnovano tuženik pobija odluku o trošku sadržanu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, ističući kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovu zahtjevu za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ne navodeći razloge za navedeno koji bi omogućavali ispitivanje odluke o trošku.
9. Prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje traženi trošak pozivajući se na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Za promjenu visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka prvostupanjski sud prvo navodi (toč. 19. obrazloženja) da je tužitelj „uređivao tužbeni zahtjev“ te se stoga ne radi o preinaci kako to tuženik smatra jer bi to po „mišljenju ovog suda predstavljalo nepotrebni formalizam usmjeren isključivo na odlučivanje o visini troškova postupka, što nije bit parničnog postupka“, da bi potom (u toč. 20. obrazloženja) odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troška ipak utvrdio kako je dopustio preinaku tužbe tužitelja od 23. ožujka 2024.
10. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u istoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, ostaje nejasno na kojem propisu sud temelji izraženo „mišljenje“, zbog čega se odluka o trošku ne može ispitati pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke ukinuti i predmet u navedenom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška vodeći računa o ranije navedenim razlozima, cijeneći i ostale žalbene razloge kojima tuženik u žalbi osporava odluku o trošku, te će za svoju odluku navesti jasne i neproturječne razloge.
12. O trošku žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
13. U nepobijanom dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos od 398,17 eur i dosuđenu zateznu kamatu tekuću od 14. lipnja 2024. do isplate i u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa dijelom tijeka zatražene zatezne kamate, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 7. svibnja 2025.
Sudac
Goran Škugor