Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-183/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivoni Kraljević odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1660/2023-10 od 6. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju te se:

- potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1660/2023-10 od 6. listopada 2023.

- potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1660/2023-10 od 6. listopada 2023. u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 499,70 EUR (slovima: četiristo devedeset devet eura i sedamdeset centi) zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 265,45 EUR (slovima: dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset i pet centi) od 22. kolovoza 2018. do isplate, na iznos od 220,98 EUR (slovima: dvjesto dvadeset eura i devedeset osam centi) od 17. ožujka 2021. do isplate te na iznos od 13,27 EUR (slovima: trinaest eura i dvadeset sedam centi) od 6. listopada 2023. do isplate, kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 11.945,00 kn (slovima: jedanaest tisuća devetsto četrdeset pet kuna)

- preinačuje se točka I. izreke presude u dijelu u kojem je tužiteljici na iznos od 220,98 EUR (slovima: dvjesto dvadeset eura i devedeset osam centi) dosuđena zakonska zatezna kamata u razdoblju od 22. kolovoza 2018. do 16. ožujka 2021. tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan

- preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. izreke presude tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici plati parnične troškove u iznosu od 2.062,06 eura (slovima: dvije tisuće šezdeset dva eura i šest centi) u roku od 15 dana.

II. Odbijajući dio presude koji se odnosi na više traženu zateznu kamatu na dosuđenu imovinsku štetu kao nepobijan nije ispitivan u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pisanim podneskom tužitelja od 09. svibnja 2022. godine."

1.1. Sud prvog stupnja donio je i presudu čija izreka glasi:

"I Dužan je tuženik da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju daljnji iznos od ukupno 499,70 Eur / 3.765,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. prosinca 2022 god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3 %) postotna poena, a za razdoblje od 01.siječnja. 2023. god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, s tim da na iznos od 486,43 Eur / 3.665,00 Kn kamata teče od dana 22. kolovoza 2018. god., a na iznos od 13,27 Eur / 100,00 Kn, kamata teče od 06. listopada 2023. god., sve do isplate.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 11.945,00, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene naknade za pretrpljenu imovinsku štetu, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

2. Protiv dijela odbijajućeg dijela presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 11.945,00 kn i odluke o parničnom trošku pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu presudu preinači, a podredno da ju u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv rješenja, presude u dosuđujućem dijelu, kao i protiv odluke o parničnom trošku pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači u pobijanom dijelu presudu u smislu žalbenih navoda te da donese novu odluku o troškovima postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Tuženik u žalbi prije svega osporava pravilnost rješenja suda prvog stupnja kojim je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva pisanim podneskom od 9. svibnja 2022. smatrajući da je donoseći to rješenje sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a.

6.1. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Podneskom od 9. svibnja 2022. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev nakon provedenog liječničkog vještačenja, iz kojih razloga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da prije provedenog vještačenja tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev, te je pravilno smatrao da je dopuštenje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, zbog čega je pravilno, primjenom odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a, dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega su neosnovani svi suprotni žalbeni navodi tuženika pa je u tom dijelu žalbu tuženika trebalo odbiti, a rješenje potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

7. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nakon provedenog postupka, kao nespornu činjenicu među strankama, sud utvrđuje da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. travnja 2018., kao putnica u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika, kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], koji je u vrijeme prometne nezgode imao zaključen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti s tuženikom. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratnih mišića zbog čega joj je bio ordiniran okovratnik te analgetici.

8.1. Tužiteljica je zbog zadobivenih povreda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana te slabog intenziteta u trajanju od trideset dana.

8.2. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije minute, a nakon toga trpjela je desetak sati sekundarni strah jačeg intenziteta, pet dana srednjeg intenziteta i tri tjedna slabog intenziteta.

8.3. Sud također utvrđuje da ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice zbog zadobivenih povreda iznosi 5 % zbog čega ona trpi duševne bolove.

8.4. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od četrnaest sati, koju pomoć su joj pružale nestručne osobe, njezini ukućani.

8.5. Sud također utvrđuje da je nakon zaprimanja tužbe tuženik tužiteljici isplatio nesporan iznos od 1.194,50 eura/9.000,00 kn na ime neimovinske štete te daljnji iznos od 702,20 eura/5.290,76 kn nakon donošenja ranije ukinute prvostupanjske presude, time da se iznos od 5.000,00 kn odnosi na daljnju neimovinsku štetu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 10,19 kn, a iznos od 280,00 kn na potrebnu tuđu pomoć i njegu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 0,57 kn.

8.6. Na temelju utvrđenja iz točaka 8.1. – 8.4. ovog obrazloženja, a primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), uz uvažavanje isplata tuženika tijekom ovog postupka, sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 499,70 eura, od čega se iznos od 486,43 eura odnosi na naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, a iznos od 13,27 eura na ime pretrpljene imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja, a koji se sastoje od troškova prijevoza na potrebne liječničke preglede i tretmane tijekom provedene fizikalne terapije, time da je visinu tog iznosa sud odredio primjenjujući odredbu članka 223. ZPP-a.

8.7. Na dosuđeni iznos za pretrpljenu neimovinsku štetu od 486,43 eura sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 22. kolovoza 2018. do isplate, a na iznos utvrđene štete s osnova troškova liječenja od dana presuđenja.

8.8. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva od 11.945,00 kn, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan i previsoko postavljen.

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, osim u dijelu dosuđene zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, ovaj sud prihvaća kao pravilne.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužiteljice i tuženika po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno je obzirom na težinu povrede koju je pretrpjela tužiteljica u štetnom događaju te utvrđenu duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici pored već isplaćenih iznosa na ime pretrpljene neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.858,12 eura, pripada i daljnji iznos od 486,43 eura, odnosno da bi tužiteljici pripadalo pravo na ukupni iznos neimovinske štete od 2.344,55 eura, jer se i po ocjeni ovog suda radi o primjerenom iznosu pravične novčane naknade prema kriterijima iz tog članka. Iz tih razloga pravilno je preostali tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen.

10.1. Iz naprijed obrazloženih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete.

10.2. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da bi tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege koja joj je bila potrebna u trajanju od četrnaest sati pripadao iznos od 280,00 kn/37,16 eura, pri čemu je pravilno sud utvrdio iznos sata tuđe pomoći i njege s iznosom od 20,00 kn/2,65 eura, koji iznos je tuženik tužiteljici i platio nakon ukidne odluke ovog suda broj Gž-1370/2022 od 12. travnja 2023. Iako tužiteljica u žalbi ne iznosi konkretne razloge zbog kojih pobija odbijajući dio presude koji se odnosi na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja, po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno je odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 11.945,00 kn odbio i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na naknadu imovinske štete za troškove plaćene za preglede u privatnim ustanovama (400,00 kn) jer je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je te preglede tužiteljica mogla obaviti na odjelima KBC Split, dakle, na teret zdravstvenog osiguranja, zbog čega joj tuženik te troškove nije u obvezi platiti.

10.3. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela presude trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Djelomično su osnovane žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete. Naime, tužiteljica je tužbu podnijela tražeći isplatu naknade štete u iznosu od 2.282,83 eura (17.200,00 kn, od čega se iznos od 16.000,00 kn odnosio na naknadu neimovinske štete, a iznos od 1.200,00 kn na ime imovinske štete – 700,00 kn za tuđu pomoć i njegu i 500,00 kn za troškove liječenja). Nakon dobrovoljnog plaćanja iznosa od 9.000,00 kn (1.194,51 euro) neimovinske štete tužiteljica je podneskom od 21. rujna 2018. povukla dio tužbenog zahtjeva za isplaćeni iznos te je ostala kod tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 8.200,00 kn (1.088,33 eura), odnosno isplata iznosa od 7.000,00 kn odnosila bi se na neimovinsku štetu, a iznos od 1.200,00 kn na imovinsku štetu. Podneskom od 17. ožujka 2021. zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji se odnose na naknadu neimovinske štete, tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev tražeći isplatu ukupnog iznosa od 16.800,00 kn (2.229,74 eura). Iako u citiranom podnesku tužiteljica nije izričito navela koji dio tog iznosa se odnosi na naknadu neimovinske, a koji dio na naknadu imovinske štete, zbog činjenice da je povisila tužbeni zahtjev zbog promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji se odnose na naknadu neimovinske štete, za zaključiti je da se iznos od 15.600,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete, dok je ostao neizmijenjen zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn.

11.1. Tužiteljica bi primjenom odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) imala pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (17. srpnja 2018.) zbog čega je osnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica na naknadu neimovinske štete traži zateznu kamatu od kasnijeg datuma, od kasnijeg datuma, od dana podnošenja tužbe (22. kolovoza 2018.). Međutim, tužiteljici je tuženik na ime neimovinske štete tijekom ovog postupka dobrovoljno platio iznos od 14.000,00 kn, dok joj je pobijanom presudom dosuđen po toj pravnoj osnovi i daljnji iznos od 486,43 eura (3.665,00 kn) ili ukupno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice bio osnovan na ime neimovinske štete u iznosu od 2.344,55 eura (17.665,00 kn). Kako je tužiteljica u tužbi tražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 16.000,00 kn, nakon dobrovoljnog plaćanja iznosa od 14.000,00 kn tužiteljici je na dosuđeni iznos od 265,45 eura (2.000,00 kn) pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 22. kolovoza 2018., zbog čega je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana pa je presudu suda prvog stupnja u tom dijelu trebalo potvrditi.

11.2. Međutim, na povišeni dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u podnesku od 17. ožujka 2021., koji joj je dosuđen u iznosu od 220,98 eura (1.665,00 kn) tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana povišenja tužbenog zahtjeva. Na ovo pravno pitanje odgovorio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u Odluci broj Rev 604/2021. U tom predmetu bila je dopuštena revizija zbog pravnog pitanja koje glasi: “Ako je tijekom postupka, nakon podnošenja tužbe, došlo do preinake i povišenja tužbenog zahtjeva, odnosno njegovog usklađenja sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske što je dovelo do povišenja potraživanja iznosa naknade štete, je li tužitelj ovlašten potraživati zakonske zatezne kamate na povišeni iznos od dana podnošenja tužbe ili od dana donošenja Orijentacijskih kriterija?“ Na postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio je na način da je izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. (isto pravno shvaćanje izneseno je i u odlukama broj Rev-1133/2021- 2 od 14. prosinca 2021. i broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015.) Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Zbog toga je presudu u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu na iznos neimovinske štete od 110,98 eura trebalo potvrditi u razdoblju od 17. ožujka 2021. do isplate, a preinačiti za razdoblje od 22. kolovoza 2018. do 16. ožujka 2021. i u tom dijelu odbiti zahtjev za plaćanje zatezne kamate.

11.3. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 223. ZPP-a ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 13,27 eura, koji se sastoje od troškova prijevoza na potrebne liječničke preglede i tretmane tijekom provedene fizikalne terapije (6 pregleda i 10 fizikalnih terapija), jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica morala odlaziti i na preglede i na fizikalne terapije zbog čega i po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravo na naknadu te imovinske štete, a obzirom na utuženu visinu pravilno je sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a.

12. Osnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove jer je takvu odluku mogao donijeti jedino pozivom na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a.

12.1. Po ocjeni ovog suda o troškovima parničnog postupka trebalo je odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

12.2. Tužiteljica je s osnovom uspjela 100 %, a s visinom u omjeru od 60 % kada se uzmu u obzir iznosi koje je tuženik platio tijekom postupka (9.000,00 kn/1.194,51 euro i 5.280,00 kn/700,78 eura), kao i presuđeni iznos pobijanom presudom od 499,70 eura. Uzimajući u obzir uspjeh s osnovom i visinom proizlazi da je ukupni uspjeh tužiteljice 80 % (160 % : 2). Od uspjeha tužiteljice potrebno je oduzeti uspjeh tuženika od 20 % zbog čega je na temelju citirane odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi 60 % potrebnih troškova zastupanja i sudskih pristojbi.

12.3. Kao potrebni troškovi u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja s PDV-om i to za sastavljanje zahtjeva u mirnom postupku 250,00 eura (Tbr. 32. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), za sastavljanje tužbe 250,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 21. rujna 2018., 17. ožujka 2021., 9. svibnja 2022. i 31. svibnja 2022. u iznosu od po 250,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 18. ožujka 2021., 6. svibnja 2022., 8. lipnja 2022. i 21. rujna 2023. u iznosu od po 250,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 17. veljače 2021. i 11. ožujka 2022. u iznosu od po 62,50 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 5. Tarife), za sastavljanje žalbe od 11. srpnja 2022. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. Tarife), te pristojbe na tužbu u iznosu od 69,28 eura, na presudu u iznosu od 69,28 eura, te na žalbu u iznosu od 69,28 eura, odnosno ukupno 3.082,84 eura. Od ovih troškova tuženik je u obvezi naknaditi 60 %, odnosno iznos od 1.849,70 eura. Troškove plaćenog vještačenja u ukupnom iznosu od 212,36 eura tuženik je u obvezi platiti tužitelju u cijelosti, neovisno o uspjehu u parnici, jer se radi o troškovima koji su bili potrebni radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Iz obrazloženih razloga tuženik je u obvezi tužiteljici platiti parnične troškove u ukupnom iznosu od 2.062,06 eura.

12.4. Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer je u odnosu na odluku o glavnoj stvari (odbijajući dio) žalba odbijena, a uspjela je sa žalbom samo u odnosu na parnične troškove, dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu (u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 220,98 eura za razdoblje od 22. kolovoza 2018. do 16. ožujka 2021.) iz kojih razloga niti tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka.

Koprivnica, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković