Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-273/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Budislav Anđelinović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. mldb. RČ iz [adresa] i 4. mldb. KČ iz [adresa] zastupani po majci i zakonskoj zastupnici FČ, svi zastupani po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1619/2021 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1619/2021 od 7. prosinca 2022. (točka I podtočka 1. i 2. i točka II izreke).
II Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženici pod 1., 2., 3. i 4. nadoknade troškove žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:
"I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
1."Utvrđuje se da pismeno sastavljeno po MČ bez datuma a koje je proglašeno za oporuku dana 19. 10. 2020. nije oporuka te se njena imovina ima rasporediti po zakonu.
2.Dužni su tuženici u roku od 15 dana solidarno i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak."
II.Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn/829,51 eur."
2. Protiv te odluke tužiteljica je izjavila dopuštenu i pravovremenu žalbu i to zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se žalba prihvati pobijana odluka preinači (nije navedeno na koji način; valja da se prihvati tužbeni zahtjev – opaska drugostupanjskog suda) ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je trošak žalbe.
3. Na žalbu je odgovoreno te nije zatražen trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da pismeno sastavljeno po MČ bez datuma nije oporuka, te da se imovina ostaviteljice ima rasporediti po zakonu.
6. Prvostupanjski sud je temeljem rezultata provedenih dokaza naznačenih u točki 3. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:
- da je ostaviteljica MČ umrla **.**.2019. te da su zakonske nasljednice njezine kćerke tj. tužiteljica i tuženica pod 1.,
- da je u ostavinskom postupku po javnom bilježniku Tatjani Perić u Kaštel Starom na zapisnik 19. listopada 2020. (broj O-687/20 prvostupanjskog suda) proglašeno pismeno koje je sastavila ostaviteljica oporukom,
- da je tužiteljica osporila proglašenu oporuku tvrdeći da ne ispunjava sve uvjete koje oporuka mora imati, te postavila zahtjev za priznanje nužnog dijela(l.s. 28 u ostavinskom predmetu broj O-687/20 prvostupanjskog suda),
- da je prvostupanjski sud rješenjem broj O-687/20 od 29. ožujka 2021. prekinuo ostavinski postupak i tužiteljicu uputio da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice nije istinita i pravno valjana,
- da nije sporno, (dakle to ne dovodi u pitanje ni tužiteljica) da je pismeno koje je proglašeno oporukom isto napisala i potpisala ostaviteljica sad pok. MČ.
7. Uzimajući u obzir prije navedena utvrđenja, te dakako sam sadržaj pismena koje predstavlja vlastoručnu oporuku prvostupanjski sud pravilno i zakonito je zaključio da se radi o valjanoj vlastoručnoj oporuci sad pok. MČ koja je istom raspolagala svojom imovinom tj. stanom u "[adresa]" za slučaj smrti, te da je predmetni stan ostavila svojim unucima tj. tuženicima pod 2., 3. i 4. za potrebe njihovog školovanja odnosno da je ostaviteljica jasno iskazala svoju posebnu volju glede imovine kojom je raspolagala, tako da je i iz tih razloga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužiteljice.
9. Kako se žalbom ne pobija odluka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud kao drugostupanjski sud je ispitao pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP te nije našao neku od povreda odredaba parničnog postupka navedenih u tom članku.
10. Dalje, žalba dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje polemizirajući sa istim a pri tome pokušava dakako bezuspješno analizirati sadržaj oporuke na način da iz iste proizlazi da je predmetni stan darovan tuženicima pod 2., 3. i 4., tako da se pismeno ne može već iz tog razloga smatrati vlastoručnom oporukom. Međutim, ti navodi se ne mogu prihvatiti jer baš iz sadržaja oporuke proizlazi da se radi o raspolaganju imovinom tj. stanom u slučaju smrti. To što se oporukom među inim navodi … "imam želju svoj stan u [adresa] pokloniti svojim unucima" ništa ne dovodi u pitanje kada se uzme u obzir čitav sadržaj pismena koje predstavlja vlastoručnu oporuku pogotovo kada ostaviteljica navodi svoju dob, zdravstveno stanje te da će nalaznik ovog pismena biti pošten i poštovati njezinu želju. Dakako da pri tome treba uzeti u obzir odredbu članka 50. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19– u daljnjem tekstu: ZN) kojim je propisano da odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri, te na odredbu o vlastoručnoj oporuci tj. članak 30. stavak 1. ZN-a kojim je propisano da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je vlastoručno potpisao (što je nesporno u konkretnom slučaju kako je to već ranije rečeno) te na stavak 2. citiranog članka da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno ali je korisno da su u njoj naznačeni mjesto i datum kada je sastavljena. Stoga u oporuci ne mora biti naznačen datum njezinog sastavljanja (a u činjeničnim navodima tužbe se baš zbog toga što je pismeno bez datuma navodi da se ne može raditi o oporuci u čemu se istina više ne ustraje u žalbi- opaska drugostupanjskog suda) ali je korisno ako se postavi pitanje da li je to posljednja oporuka ili ima li i oporuka koje su sastavljene nakon nje, a što sve nije u konkretnom slučaju.
10.1. I na kraju mada se u žalbi to više ne problematizira za istaknuti je da je u činjeničnim navodima tužbe se ne navodi da bi ostaviteljica bila nesposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, to prvi put spominje tužiteljica u svom iskazu kada tvrdi da je bolest ostaviteljice utjecala na rasuđivanje, no prvostupanjski sud pravilno zaključuje da predmet ove parnice je da se pismeno ostaviteljice ne može tretirati kao vlastoručna oporuka, s tim da je tijekom postupka i utvrđeno da je to pismeno predstavlja vlastoručnu oporuku jer isto nema nikakvih formalnih nedostataka i u njoj je jasno iskazana posljednja volja ostaviteljice glede njezine imovine tj. konkretno predmetnog stana.
11. Prema tome prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
12. Žalbom se pobija odluka u cijelosti dakle i odluka o troškovima (točka II izreke pobijane odluke) no u tom dijelu žalba nije konkretizirana a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.
13. Žaliteljica je zatražila i trošak žalbe, no ni u žalbenom postupku nije uspjela tako da je taj zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.
14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
