Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava Fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-216/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Anamaria Zubović-Bogosavljev, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Zorane Trbović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika IU, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11,144/12,56/15 i 61/15, 101/17-dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO), posl.br. K- DO-600/17-XIII od 31. listopada 2017., nakon održane rasprave 5. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenice ODO IUĐ, pun. oštećenika Ivona Pavić odvjetnica iz OU Vukić i partneri iz Rijeke, optuženika IU i branitelja optuženika Nikole Pranjića, odvjetnika iz [adresa], dana 7. svibnja 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], sin I i Đ, rođ. E, rođen **.**.1939. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, sa mjesečnim primanjima od 1.450,00 eura, sa završenom osnovnom školom, vozač, oženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan, na slobodi,

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19,80/22,36/24-dalje u tekstu: ZKP/08),

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

dana 7. ožujka 2017. u 08,00 sati, u Rijeci, u Cambierievoj ulici kod kbr. 75, upravljao osobnim vozilom marke Škoda Yeti, registarske oznake [registarska oznaka], krećući se u krugu KBC-a Rijeka, iz smjera zapada u smjeru istoka, protivno odredbi čl. 38. st. 1. i 3. i čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost ostalih sudionika u prometu, propustio obratiti pažnju na pješaka EU, koji se kretao u istom smjeru desnim rubom kolnika, pa shodno tome prilagoditi brzinu i po potrebi zaustaviti vozilo radi propuštanja istog, uslijed čega je prednjim desnim bočnim dijelom vozila udario i oborio na kolnik EU, pri čemu je imenovani zadobio prijelom lijevog skočnog zgloba, a koja je ozljeda teške naravi,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Rijeci.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom poslovni broj K-DO- 600/17-XIII od 31. listopada 2017., optužilo je ĐU za učin jednog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Presuda Općinskog suda u Rijeci K-58/18 od 15. rujna 2021. je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru broj 17 Kž-7/2022, od 15.veljače 2024 .godine.

3. U ponovljenom postupku pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik je iskazao da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim, a u svojoj obrani koju je iznio na raspravi 5. svibnja 2025. godine naveo da ostaje pri obrani koju je dao prilikom prvog ispitivanja u PU Istarska, PP Umag dana 21.6.2017.g. kao i obrani koju je dao na raspravi 10. rujna 2021.

3.1.U svojoj obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je naveo da se kritične zgode kretao vozilom normalno u krugu KBC Rijeka, na način da se ispred njega kretao autobus i još jedno vozilo s kojim je upravljala vozačica koja se uparkiravala, sačekao je da se ista parkira. Autobus se parkirao na ugibalištu te je njemu cesta bila slobodna, radi se o uskoj prometnici, ljudi su stajali kraj autobusa i to sa desne strane autobusa gdje su ulazna vrata dok je autobus bio s njegove desne strane parkiran. Kako je njemu cesta bila slobodna nastavio je vožnju najmanjom mogućom brzinom kao prvi u koloni te je u jednom času oštećeni zakoračio na cestu i to prsima okrenut prema njegovom vozilu odnosno frontalno s prsima udario je u njegovu bočnu prednju stranu vozila iznad blatobrana. Dodaje da oštećenika nije vidio, da ga je vidio stao bi. Isti je samo odjednom iskoračio na cestu.

4. Tijekom dokaznog postupku pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to zapisnik o očevidu list 2-3 spisa, medicinska dokumentacija za EU list 10-12 spisa, izvješće o obdukciji list 13 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola , opojnih droga ili lijekova u organizmu za EU (list 14. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola opojnih droga ili lijekova u organizmu za ĐU (list 15 spisa), situacijski plan list 17 spisa), fotodokumentacija očevida (list 18-23 spisa), očitovanje stručnog kolegija o uzroku smrti pacijenta (list 30 spisa), medicinska dokumentacija za EU (list 31-32 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještačenja po sudskom vještaku Borivoja Blanuše (list 66-70 spisa), medicinska dokumentacija za HU list 88-92 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge (list 102- 105 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća od 4.10.2024. (list 158-164 spisa) te je temelju čl. 431 st. 1. toč. 8 ZKP/08 pročitani zapisnici o saslušanju svjedoka GU (list 97 spisa), ĐUĐ (list 110 spisa), vještaka Valter Stemberga (list 108 spisa), uz suglasnost stranka pročitan je zapisnik o ispitivanju vještaka Dražena Cuculića (list 26-29 spisa) te je temeljem članka 431.st.1.toč.2. ZKP/08 pročitan je iskaz vještaka Borivoja Blanuše (list 98 spisa) i saslušan je stalni sudski prometni vještak Srećko Hlišć (list 194-195 spisa) Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u KE za okrivljenika (list 185-186 spisa).

5. Svjedok GU saslušan na raspravi naveo je da je vozač autobusa Autotroleja koji vozi na liniji između Riječke i Sušačke bolnice. Tom prilikom, misli da je bilo između 08,00 i 10,00 sati kada je sa autobusom došao u krug KBC Rijeka te parkirao autobus, bio je koncentriran na parkiranje autobusa te nije se okretao iako je prilikom parkiranja čuo neko komešanje. Naime, kako je vršio radnju bočnog parkiranja gledao je u retrovizore te mu je prije svega bio cilj da se uparkira i da putnici sigurno izađu iz autobusa. Čuo je komešanje, međutim, na isto tada nije obratio pažnju nego kada je parkirao autobus i kada su putnici izašli iz autobusa krenuo je na toalet te je tada vidio ljude koji su se okupili i da se nešto dešava. Nakon što je došao sa toaleta vidio je čovjeka kojeg su stavljali na kolica i odvozili. Dodaje da sam događaj nije vidio. Isto tako samo je zamijetio jedno bijelo vozilo s kojim je upravljao stariji gospodin, ali istog danas ne bih prepoznao niti ga prepoznaje ovdje u sudnici. Dodaje da bi prepoznao gospođu koja je bila kraj gospodina koji je bio na kolicima jer istu poznaje, te mu se čini da je gospodin na kolicima imao ozlijeđenu nogu. Dodaje da se radi o vremenu kada su najveće gužve u krugu KBC-a te je bio koncentriran da autobus parkira sigurno i putnike iskrca sigurno.

5.1. Na poseban upit zamjenice ODO iskazao je da kada je čuo komešanje i vrisku on je još uvijek u tom trenutku vršio radnju bočnog parkiranja autobusa na stajalište te je bio u fazi parkiranja, ali još nije bio parkiran.

5.2. Nadalje je iskazao da se radi o autobusnom stajalištu unutar KBC-a, da tamo nema reda što se tiče regulacije prometa, odnosno u tim jutarnjim satima su velike gužve te ima dosta vozila koji su nepropisno parkirani te uvijek kada ulazi s autobusom u krug KBC-a mora paziti na to da ne udari neko vozilo ili pješaka. Tog dana autobusom se uparkiravao bočno unazad sa desne strane odjela ginekologije te je bilo i ljudi na autobusnom stajalištu a isto tako je bilo i nepropisno parkiranih vozila ispred odjela ginekologije. Naime, radi se o autobusnom stajalištu dužine cca 5 metara, te dok parkira autobus treba mu i manevarski prostor, a koji mu je uvijek ograničen upravo iz razloga što su vozila nepropisno parkirana, a sam autobus ne može ostaviti van ugibališta jer bi time zatvorio cestu i za prvu pomoć. Nadalje navodi da je prilikom parkiranja autobusa ostavio sasvim dovoljno mjesta za prolaz pješaka s desne strane, međutim, tu pješaci se kreću i po cesti i prelaze s jedne na drugu stranu te iako parkira autobus i upali sva 4 žmigavca, ponekad mora ljude i zaustavljati da ih upozori da ne rade što rade jer isti niti ne obraćaju pažnju na upaljene žmigavce.

6. Svjedok GU saslušan na ODO u Rijeci 10. svibnja 2017. godine (list 37-38 spisa) iskazao je da je vozač autobusa KD „Autotrolrej“ d.o.o. koji vozi na liniji između riječke i sušačke bolnice. Na svaki puni sat kreće iz riječke bolnice , a na svaki pola sata polazi iz sušačke bolnice te prevozi pacijente kojima su potrebni pregledi. Kritične zgode nešto prije 08,00 sati upravljao je autobusom reg. Oznake [registarska oznaka] te je došao u krug KBC Rijeka i sječa se da je bilo putnika u autobusu koje je prevozio. Da pojasni, vožnja unutar KBC-a Rijeka je specifična jer je velika cirkulacija i ljudi i vozila tako da mora iznimno pažljivo upravljati autobusom kako ne bi udario neko vozilo ili srušio nekog pješaka. Unutar KBC-a postoje tri stanice, ispred Infektivnog odjela, HMT-a i Ginekologije. Kada je toga dana došao do stajališta koje se nalazi kod Ginekologije i u trenutku kada je vršio radnju parkiranja sječa se da je čuo udarac i galamu. Obzirom da se je morao parkirati te da je imao putnike u autobusu nije obraćao pažnju, već je dovršio radnju parkiranja te kada su putnici izašli krenuo je na toalet koji se nalazi na Ginekologiji. Kada je izašao iz autobusa vidio je da se nešto dogodilo, da nekog čovjeka stavljaju na kolica i ženu koja plače, međutim nije prilazio jer je vidio da je tamo puno ljudi. Kada se vraćao iz toaleta vidio je da tog čovjeka odvoze a također je uočio da mu je noga ozlijeđena. Samu prometnu nesreću nije vidio.

6.1. Naime udarac se čuo u trenutku kada je vršio radnju parkiranja i dok je zadnji dio autobusa još uvijek bio na cesti izvan stajališta. Pretpostavlja da se čovjek koji je zadobio udarac u tom trenutku nalazi negdje iza autobusa i da mu je bio u mrtvom kutu. Bio je usredotočen na parkiranje i putnike u autobusu i na stanici, tako da nije previše obraćao pažnju na to što se događa izvan toga.

7. Svjedok ĐUĐ, saslušana na raspravi ostala je kod iskaza kojeg je dala na ODO u Rijeci 24.svibnja 2017.g. (list 46-48 spisa).

8. Saslušana na ODO u Rijeci iskazala je da je dana 07. ožujka 2017.g. bila sa suprugom EU u KBC Rijeka budući da je on morao obaviti CT Toraksa jer je onkološki pacijent. Pregled je imao zakazan u 07,30 sati na Odjelu dijagnostike. Nakon što su to obavili odlučili su otići kući autobusom, te su se popeli liftom kroz zgradu Ginekologije. Kada su izašli iz zgrade ginekologije bilo je otprilike 4 minute do 08,00 sati, a to je vrijeme kada je u KBC-u velika gužva. Po izlasku iz zgrade imali su namjeru nastaviti prema glavnoj cesti do autobusnog stajališta. Ugledali su pored zgrade Ginekologije autobus koji inače prevozi putnike iz KBC-a Rijeka do KBC Sušak, koji je bio parkiran na ugibalištu. Suprug se kretao ispred nje i prišao je autobusu sa stražnje strane sa namjerom da ga zaobiđe, te nastavi hodati uz isti. Hodala je oko metar iza supruga. Kada je suprug došao na stražnji lijevi kut autobusa, vozilo koje se kretalo iz pravca Ginekologije prema Poliklinici udarilo je supruga , te ga oborilo na pod. Počela je vrištati i vikala mu je da stane pa je tada vozač počeo kočiti međutim imala je dojam koda ga nije niti vidio. Vozač se zaustavio a ona je počela izvlačiti supruga ispod auta. U tom trenutku su došle i tri djevojke od kojih je jedna dovukla kolica koja su se nalazila ispred zgrade Ginekologije te su joj one pomogle da supruga stavi na kolica. Nakon što su izvukle supruga, vozač tog vozila je nastavio kretanje. Mislila je da će pobjeći pa je zapisala njegovu registraciju, koju sada ne zna, međutim taj je papir dala kasnije policiji. Tada je sa suprugom otišla na hitnu, gdje su mu skinuli obuću i hlače te su ga snimili rendgenom i utvrdilo se da ima prijelom lijevog skočnog zgloba. Prijavila ga je na hitni trakt na zahtjev medicinske sestre koja radi na šalteru. Tamo im je rečeno da mora na traumu na Sušak. Za vrijeme dok je sjedila i čekala prišao joj je jedan sijedi čovjek sa štapom i rekao da je on vozio auto, te da će zajedno sa njom sačekati policiju. Također joj je ispričao da je prije 30 godina vozio kamione po Evropi i da je ubio tri mladića međutim da nikada nije kažnjen niti izdržavao kaznu zatvora jer se ispostavilo da su njih trojica doletjeli vozilom njemu pod kamion.

8.1. Oko 08,30 sati došla je policija. Najprije su ga alkotestirali, a alkotest je pokazao nulu iako je on tom prigodom rekao da voli popiti preko vikenda. Nakon toga su otišli namjesto događaja gdje su ispričali i pokazali što se točno dogodilo . Naknadno je saznala da je on imao u 08,30 sati zakazan pregled štitne žlijezde u Poliklinici pa pretpostavlja da se žurio kako bi pronašao parkiralište u krugu KBC-a. Sva vozila, a uključujući i vozilo tog vozača koje je udarilo supruga vozila su sporo s time da je on bio na čelu kolone. Prometna nesreća se dogodila na dijelu ceste koji je sužen, a tome je doprinijela i širina terenca kojim je on upravljao i misli da bi on udario u bilo što se nalazilo između njega i autobusa. Vidljivost je bila jako dobra, bila je visoka naoblaka, vrijeme je bilo mirno i stabilno.

8.2. Zdravstveno stanje supruga prije prometne nesreće bilo je dobro i stabilno. Naime, iako je bolovao od karcinoma gušterače, nakon operacije koju je obavio dr. bačić 10.09.2015.g. suprug je imao jako dobre prognoze. Prilikom operacije mu je očišćena sva utroba te su mu došli jako dobri nalazi. Rečeno im je da ne mora na kemoterapiju. S obzirom na takvo stanje nakon operacije vjeruje da je ova prometna nesreća u kojoj je suprug zadobio prijelom skočnog zgloba pokrenula neke procese koji su onda posljedično doveli do smrti supruga.

8.3. Nadalje je navela da je sa suprugom tog dana krenula na autobus ali ne na ovaj koji je bio parkiran u krugu KBC-a, a isti je bio parkiran na način da se sa njegove desne strane nije moglo proći bio je prazan i parkiran te je suprug htio proći kraj tog autobusa sa lijeve strane, ali je zastao na putu.

8.4. Nadalje, dodaje da je suprug kada je stao tada je došlo do toga da je okrivljenik sa vozilom istog pokupio te je suprug pao a kako se je vozilo nastavilo kretati podvukao ga je pod vozilo te mu prešao preko lijeve noge. Kada se je radio očevid na terencu se je vidjelo oštećenje a koje je nastalo od zipa koji je bio na skafu kojeg je suprug imao na sebi. Da se je vozač zaustavio ona bi uspjela muža povući jer je bila uz njega nekih 15-tak centimetara.

8.5. Nadalje, dodaje da kako je suprug stajao tik uz autobus kada je došlo vozilo kojim je upravljao okrivljenik isti ga je sa bočnim dijelom zahvatio i to za zip jakne te ga je vukao uz bočni dio pri čemu je suprug pao bio je podvučen pod vozilo i tu mu je vozilo prešlo preko noge.

8.6. H je navela da je uočila da vozač nije obraćao pažnju na svoju desnu stranu a kasnije kad joj je rekao da je imao pregled štitnjače shvatila je da se je isti žurio. Dodaje da kada je sa suprugom izašla iz zgrade ginekologije prešli su plato i stupili na kolnik ona je gledala da li ima vozila te je supruga i povukla.

8.7. Branitelj je stavio primjedbu na iskaz svjedoka jer je isti u suprotnosti sa svim do sada provedenim dokazima.

9. Stalni sudski vještak Dražen Cuculić saslušan na ODO u Rijeci dana 08. svibnja 2017.g naveo je da uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu uz očitovanje stručnog kolegija KBC.-a Rijeka o tijeku liječenja uz zaključak o uzroku smrti te na bazi radnih dijagnoza iz izvješća o obdukciji i naknade patohistološke analize tkiva srca, pluća, jetre ustanovi se da je dana 07.03.2017. oko 09,00 sati sada, pokojni EU zadobio u krugu KBC Rijeka, nakon kontakta s mini busom prijelom gležnja potkoljenice uslijed izvrtanja stopala. Opisana ozljeda kvalificira se kao teška tjelesna ozljeda.

9.1.Radi predmetne ozljede imenovani je bio hospitaliziran na Odjelu za hitnu i gerijatrijsku traumatologiju Klinike za kirurgiju KBC Rijeka gdje je učinjen operativni zahvat bimaleolarnog prijeloma lijeve potkoljenice (ostersinteza) Prema otpusnom pismu rana je drugog postoperativnog dana bila uredna i cijelila je per primam, te je poslije operacijski tijek uz propisnu terapiju proticao uredno. Dana 10.03.2017. dok se liječio na Odjelu došlo je do kardiorespiratornog aresta (zatajenje rada srca i pluća) zbog čega su započete mjere reanimacije te je pozvan anesteziolog. Unatoč svim poduzetim mjerama, uključujući i mjere reanimacije u 02,45 sati nastupio je smrtni ishod.

9.2. Temeljem uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, na osnovu tijeka liječenja i kliničke slike te naknadno izvršene obdukcije i patohostološke analize tkiva mišljenje je da je EU preminuo prirodnom smrću, odnosno uslijed kardiorespiratornog aresta, a do zatajivanja u radu srca i pluća došlo je uslijed ishemijske kardiomiopatije. Usput navodi da osnovna bolest, a to je zloćudna novotvorina glave gušterače s MSCT nalazom sekundarnih lezija na plućima radi čega je pacijent i bio na kontrolnom pregledu u bolnici nakon kirurškog zahvata po G u (pankreatikoduobenektomija 2015) predstavlja u konkretnom slučaju posebno stanje organizma radi kojeg je evidentiran i proteinsko-energetski deficit.

9.3. Nadalje navodi da uzrok smrti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom nije moguće utvrditi izravnu vezu, s obzirom da je oštećeni u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu i vidu bimaleolarnog prijeloma lijeve potkoljenice koja je kirurški zbrinuta i sanirana po pravilima struke. Uzevši u obzir visoku životnu dob oštećenika (81 godina) te posebno stanje organizma (progresija zloćudne bolesti), ovo stanje je u podjednakoj mjeri moglo utjecati na nastup i iznenadne smrti uslijed popuštanja srca.

10. Stalni sudskog vještak prometne struke Borivoj Blanuša saslušan na raspravi 27. studenog 2018. godine ostao je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 23. listopada 2017. godine.

10.1. Na upit branitelja na koji način je utvrdio smjer kretanja pješaka zapad- istok iskazao je da ovog časa ne može to točno reći, ali zna da je koristio podatke iz spisa, da li je to policijski zapisnik ili iskaz nekog od saslušanih svjedoka. Ne može reći da li je to možda bio i iskaz okrivljenika, koristio je sve podatke koji su u spisu. Naime, kada mu se predočava da je okrivljeni iskazivao da je po njegovom viđenju se pješak kretao jug-sjever navodi da je i to moguće jer posljedice su iste. Nadalje navodi da bez obzira da se je pješak kretao i u smjeru jug-sjever da ga je vozač osobnog vozila mogao vidjeti jer se radi o preglednosti i sasvim je svejedno da li je bio okrenut prema njemu ili mu je bio okrenut leđima.

10.2. Posebno kada se pita da li su sudionici ove nesreće postupali u skladu sa odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi da kako je već naveo u toč. 1) da se vozilo kretalo brzinom od 20 km/h odnosno koliko je to i dozvoljeno, dok se je pješak kretao po cesti odnosno prometnici predviđenoj za kretanje vozila iako je autobusno stajalište upravo napravljeno na način da putnici ulaze sa desne strane kako se isti ne bi kretali po prometnici, odnosno da bi se izbjegle nesreće. S obzirom na navedeno pješak nije poštivao odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Stalni sudski vještak Valter Stemberga, saslušan na raspravi 09. rujna 2019.g. iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 29. travnja 2019. koji prileži na listu 102-105 spisa.

11.1. Vještak na pitanje punomoćenika oštećenika vezano za uzrok smrti pok. EU odgovorio je : Zadatak vještačenja temeljem naloga suda od 15. travnja 2019. godine bio je na okolnost zdravstvenog stanja te da li su terapija i nuspojave mogle utjecati na pokojnog EU obzirom na mogućnost da se samostalno kreće i zamijeti vozilo optuženika.

11.2. Zadatak iz naloga vještačen je temeljem uvida u dostupnu i navedenu medicinsku dokumentaciju u nalazu. Iz te medicinske dokumentacije liječnici koji su pregledavali oštećenoga na dan inkriminiranog događaja 7. ožujka 2017. godine utvrdili su da se radi o teško bolesnom i ozlijeđenom bolesniku. Danas pokojni EU za života i bez ozljede bio je teško bolesna osoba koja je bolovala od zloćudne bolesti gušterače koja je operirana 2015. godine sa širenjem raka gušterače kao metastaze u plućima uz neishranjenost te povišeni arterijski tlak.

11.3. Što se tiče uzroka smrti odnosno uzročno-posljedične veze između inkriminiranog događaja i smrti EU dana 10. ožujka 2017. godine u 02,45 sati je najjednostavnije objasniti da je smrtno bolesna osoba zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

11.4. EU je bio u fazi neizlječive zloćudne bolesti ali je prema dostupnim podacima sam došao na medicinske preglede toga dana bez da su ga kao nepokretnog ili slično vozili u bolnicu, a nalazi na prijemu u liječenje u KBC Rijeka nakon ozljeđivanja su takvi da je na listu 32 spisa evidentirano da je on dobrog općeg stanja i da je kardio-cirkulatorno kompenziran, što znači da mu je u tom trenutku srce normalno radilo.

11.5. Smrt 10.3.2017. godine nastala je kao rezultat posebnog stanja organizma, a nastupila je uslijed popuštanja u radu bolesnoga srca, te stoga jer se bolest srca i krvnih žila te zloćudna proširena bolest gušterače nalaze odvojeno od ozljede gležnja proizlazi zaključak da je uzrok smrti prirodan zbog čega nema uzročno posljedične veze s predmetnim inkriminiranim događajem.

11.6. Može se dodatno pojasniti da bi u slučaju uzroka smrti zbog tromboembolije-začepljenje ogranaka plućne arterije ugrušcima krvi iz noge tada takav uzrok smrti predstavljao nasilnu smrt, ali u ovom konkretnom slučaju ne radi se o tome pa je zaključak kako je i naveo.

12. U ponovljenom prometnom vještačenju po vještaku Srećku Hlišć zadano je da odgovori na pitanja na kojem je točno mjestu došlo do kontakta između vozila optuženika i oštećenika , koliko je vozilo optuženika bilo udaljeno od oštećenika u trenutku kada je isti stupao, odnosno stupio na kolnik, kao i da li je optuženik da je uočio oštećenika kočenjem mogao izbjeći ovu prometnu nesreću.

12.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišć od 4. listopada 2024 proizlazi slijedeće: optuženik je upravljao osobnim vozilom jednosmjernim odvojkom Cambierieve ulice prema istoku, dolazeći do mjesta gdje se s desne strane nalazi ugibalište obilježenog stajališta autobusa, na kojem se u vrijeme nesreće nalazio autobus, kojem se odostraga istim smjerom približavao pješak i krenuo u njegovo obilaženje uz lijevi bok, gdje je došlo do okrznuća pješaka prednjim desnim kutom osobnog vozila.

Pješak se mogao kretati brzinom hoda od oko 3,5 km/h, a na putanji koja bi bila usmjerena u obilazak uz lijevi bok autobusa iz područja proširenja desno od vozne trake, prešao bi do mjesta naleta put od oko 1,2 m u vremenu od oko 1,2 s. Naletna brzina mogla je biti tek nešto veća od one pješaka, te nije mogla prelaziti 10 km/h, pa je kod iskoračavanja pješaka bočno ulijevo uz lijevi bok autobusa iz područja proširenja desno od vozne trake i krajnje desne strane vozne trake, osobno vozilo bilo udaljeno za oko 3,4 m ispred mjesta naleta ili za oko 1,7, m lijevo bočno iza lijeve strane leđa pješaka. U navedenom trenutku postojala je preglednost između optuženika i pješaka, na način da je optuženik mogao opaziti pješaka desno bočno naprijed od osobnog vozila da na udaljenosti od oko 1,7 m ima smjer kretanja na voznu traku uz lijevi bok autobusa, pa bi taj tren izbjegao nalet za brzinu od 10 km/h da je odmah reagirao snažnim kočenjem jer bi stao na put od oko 3,1 m, a s obzirom na okolinu gdje se dogodila nesreća i gdje nema površina za kretanje pješaka, koji se još k tome mogu kretati neočekivanim putanjama zbog prepreka na koje nailaze, mogao bi izbjeći nalet i laganim prikočavanjem da se kretao brzinom od oko 5 km/h, koje se približavaju brzinama hoda ljudi.

Budući nema posebnih površina uza kretanje pješaka, pješak je osvrtanjem preko lijevog ramena prije skretanja prema području desne strane vozne trake uz lijevi bok autobusa mogao opaziti bliski nailazak osobnog vozila s leđa, pa da je pričekao s obilaskom autobusa do prolaska osobnog vozila, do nesreće ni bi došlo.

13. Stalni sudski vještak Srećko Hlišć saslušan na raspravi 5. svibnja 2025 godine naveo je da ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dostavio sudu 04.10.2024.g u cijelosti te nema ništa za dodati.

13.1. Na daljnji upit kojom se brzinom kretalo osobno vozilo u trenutku kontakta naveo je da na kolniku mjesta nesreće nije bilo materijalnih tragova temeljem kojih bi se moglo utvrditi brzina kretanja okrivljenika neposredno prije i u trenutku kontakta s time da je kontakt bio okrznuće pa se temeljem ove okolnosti također ne može zaključivati na brzinu kretanja osobnog vozila osim da u trenutku kada se kontakt dogodio brzina kretanja osobnog vozila ne bi prelazila u znatnoj mjeri brzinu kretanja pješaka. Naime da je brzina osobnog vozila bila značajnija tada bi se prilikom bočnog okrznuća prednjim djelom desnog boka očekivalo da tijelo pješaka bude zarotirano oko okomite osi u smjeru kazaljke na satu te prilikom gubitka ravnoteže pad pješaka uz prednji dio desnog boka te zahvaćanje vanjskog desnog retrovizora osobnog vozila. Budući da nema takvih tragova na osobnom vozilu to je u nalazu i mišljenju navedena brzina kao u toč. 3. na listu 4 . S obzirom na naveden navodi da se temeljem raspoloživih tragova na osobnom vozilu ne može sa sigurnošću utvrđivati da bi brzina kretanja okrivljenika čak došla u područje ograničenih 20 Km/h. U konkretnom slučaju kontakt se dogodio iz razloga promjene putanje kretanja pješaka a kada se to već dogodilo do naleta ne bi došlo jedino da je okrivljenik pratio u stopu oštećenog pješaka kojeg je mogao vidjeti prije nesreće kako se kreće desno bočno od njega i ide prema autobus.

13.2. Na daljnji upit naveo je da kada je naveo brzinu od 10 kn /h za brzinu kretanja osobnog vozila radi se o apsolutnoj brzinu odnosu na prostor budući da nema nikakvog materijalnog dokaza na osobnom vozilu da bi postojao duži kontakt s desnim bokom osobnog vozila a s obzirom na okolnost da se laički nije bilo materijalnih tragova temeljem kojih bi se moglo utvrditi brzina kretanja okrivljenika neposredno prije i u trenutku kontakta s time da je kontakt bio okrznuće pa se temeljem ove okolnosti također ne može zaključivati na brzinu kretanja osobnog vozila osim da u trenutku kada se kontakt dogodio brzina kretanja osobnog vozila ne bi prelazila u znatnoj mjeri brzinu kretanja pješaka. Nastavno je pojasnio kada je rekao značajnija brzina mislio je na konkretan okoliša a to je da se okrivljenik kretao brzinama 30-40 km/h. Gledajući samo tragove koje imamo na vozilu brzina kretanja okrivljenika nije bila niti blizu tome. U konkretnom slučaju pješak je bio taj koji mijenja putanju kretanja odnosno ušao u putanju osobnom vozilu zato jer je obilazio zaustavljeni autobus s time da na tom mjestu nema površine za kretanje pješaka pa iako se okrivljenik kretao vrlo sporo njegova brzina je bila problematična utoliko što bi se za boravak pješaka unutar okoline kretanja osobnog vozila trebao kretati brzinama koje su što bliže onima kojima se tog trena kreću pješaci a na načina da se krećemo sukcesivno iza leđa pješaku. U konkretnom slučaju uzeo je u obzir za brže reagiranja i dob okrivljenika s time da i to vrijeme reagiranja je unutar prosječnog vremena reakcije.

13.3. Na upit branitelja pojašnjava da kada se može zapaziti kretanje pješaka prema putanji osobnog vozila tog trena se može izbjeći nalet na načina da se osobno vozilo zaustavi budući da je put naglim kočenjem 3,1 metar a osobno vozilo je 3,4 m tako da on sam bi fizički izbjegao nalet ali bi sam kontakt ovisio o okolnosti da li bi se pješak nastavio kretati bočno ili uzdužno pa je sigurnije kretati se brzinama koje su ispod dvostruko manje od ograničene a ograničena je 20 km /h. U bitnom iz perspektive kretanja pješaka nalet se mogao izbjeći na način da se oštećenik prije promjene putanje osvrne preko lijevog ramena. Naime tada bi vidio da se osobno vozilo kreće neposredno iza njega tako da bi zastajanjem odnosno da je pričekao s obilaskom autobusa izbjegao nesreću.

13.4. Na putanje da li je vozač autobusa mogao vidjeti kontakt u retrovizoru naveo je da se kontakt događa pored lijevog stražnjeg kuta autobusa koje područje se može vidjeti u retrovizoru.

13.5. Na okolnost navodnog položaja kao prometni vještak ne može zaključavati budući da bi trebalo vidjeti može li se uopće iz ozljeda pješaka utvrditi položaj. Ono što vidi na vozilu je trag koji u pravilu nastaje sa više bočnim dijelom lijeve noge a da pri tome stopalo lijeve noge ne bude pregaženo prednjim desnim kotačem. S obzirom na navedeno ne može se izjasniti da bi pješak bio u okomitom kretanju u odnosu na osobno vozilo već više nekako zakošeno otklonu a ako je bio u poprečnom kretanju onda se trebao pred nalet zakrenuti.

13.6. Na pitanje Z ODO Rijeka naveo je da se ne može izjasniti u smislu da li je okrivljenik mogao izbjeći kontakt skretanjem u lijevu stranu budući ne zna da li je bilo pješaka koji su zauzimali dio kolnika s lijeve strane, a i pitanje je da li bi okrivljenik uspio se dovoljno bočno se pomaknuti u lijevu stranu s obzirom da je pješak taj koji je skretao prema osobnom vozilu te je bio u takvom kretanju u trenutku kontakta. Pojašnjava da se 1,2 sekunde odnosi na vrijeme koje bi oštećenik prešao od rubne linije vozne trake kojom se kreće osobno vozilo pa do trenutka kada se događa kontakt. Radi se o vrlo kratkom vremenu koje tek nešto malo veće od zbroja vremena reagiranja kočenjem i porasta usporenja rada kočnica koje iznosi ukupno 1 sekundu. U konkretno slučaju sigurnosna brzina kretanja vozača je bitno manja od ograničene brzine kretanja budući prisutnost pješaka koji ne prati promet, a vozač može vidjeti kad pješaci ne obraćaju pažnju na njega nužno je kretati se brzinama koje su vrlo blizu ili podjednake kretanju pješaka. Moguće je da je pješak svoj manevar odradio unutar vremena reagiranja vozača kočenjem što znači da vozač stigne reagirati ali ne može izbjeći nalet jer u konkretnom slučaju pješak ulazi u putanju kretanja osobnog vozila.

14. Uvidom u dokumentacija koja prileži spisu i to u zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Rijeka od 20. ožujka 2017. te situacijski plan, kao i fotodokumentaciju očevida kao nedvojbeno je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo u Rijeci Cambierieva 17/5 (KBC Rijeka) da su u prometnoj nezgodi sudjelovali osobno vozilo marke Škoda reg. broja [registarska oznaka] sa kojim je upravljao ĐU i pješak EU.

14.1. Fotografija F.1. prikazuje opći izgled mjesta nesreće fotografiranog iz smjera zapada u smjeru istoka, F.2. prikazuje bliži izgled mjesta prometne nesreće fotografiranog iz smjera zapada u smjeru istoka, a što je ujedno i smjer kretanja osobnog vozila [registarska oznaka] i pješaka EU.3. prikazuje opći izgled mjesta nesreće fotografiranog iz smjera istoka u smjeru zapada, dok fotografije F4,5,6,7,8,9 prikazuju nastala oštećenja na osobnom vozilu [registarska oznaka] u obliku brisotina, a fotografije F10,11,12,13,14, prikazuju opći izgled autobus [registarska oznaka]

15. Iz iste dokumentacije slijedi da imenovani vozač i pješak nisu bili pod utjecajem alkohola.

16. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je da je u ovoj prometnoj nezgodi EU zadobio prijelom lijevog skočnog zgloba, a koja je ozljeda teške naravi.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet Borivoja Blanuše utvrđeno je da je na pravcu kretanja osobnog vozila marke Škoda Yeti reg. br. [registarska oznaka] brzina kretanja ograničena znakom izričite naredbe zona 20 km/h. Mišljenja je a vodeći računa o tome da na vozilu nisu pronađeni i tragovi udubljenja, da se osobno vozilo marke Škoda yeti u trenutku nastanka nesreće kretalo u granicama dozvoljene brzine oko 20 km/h,a na što je utjecala i gustoća prometa- gust. Širina osobnog vozila marke Škoda Yeti iznosi 1793mm. Širina kolnika na mjestu nastanka prometne nesreće iznosi 3500mm, mogla je biti i manja ovisno o položaju zaustavljenog autobusa (da li je bio kompletan na ucrtanom stajalištu ili je jednim lijevim dijelom bio na kolniku- situacijski plan list 17). Osobno vozilo nije naletjelo na pješaka već ga je prednjim desnim dijelom očešalo (vidljivi tragovi brisanja). S obzirom na preglednost vozač osobnog vozila mogao je vidjeti pješaka, kao i pješak vozilo. Mišljenja je da je pješak prije stupanja na kolnik nije pogledom u lijevo uvjerio da li može na siguran način stupiti na kolnik koji je predviđen za kretanje vozila. Po izjavi svjedoka ĐUĐ (list 46 spisa) vidljivo je da je pješak imao namjeru ući u autobus. S obzirom da su ulazna vrata na desnoj strani autobusa vještaku nije poznato zbog čega je pješak imao potrebu kretanja uz lijevi bok autobusa po kolniku, a ne uz desni bok autobusa, po prostoru predviđenom kao stajalište autobusa

18. Iz prostornog plana (list 17 spisa) vidljivo je da je bilo dovoljno prostora za sigurno kretanje pješaka i za siguran ukrca putnika u autobus.

19.. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog vještaka za dr.sc. Valter Stemberga specijalist sudske medicine i patološke anatomije od 29.4.2019.godine proizlazi da iz analizirane i dostupne medicinske dokumentacije , da je oštećeni pješak, danas pokojni EU dana 07.03.2017. godine zadobio slijedeću tjelesnu ozljedu: Prijelom obije koštane izbočine lijevog gležnja (bimaleolarni prijelom).

19.1. Kod imenovanog oštećenika evidentirano je postojanje posebnog stanja organizma u vidu bolesti. Stanje nakon operacije raka gušterače (2015 godine) Proteinsko-energetska neishranjenost. Metastaze u plućima. Povišeni arterijski tlak.

19.2. Nakon ozljeđivanja u predmetnom inkriminiranom događaju imenovani oštećenik je u hitnoći primljen na bolničko liječenje te je podvrgnut kirurškom zahvatu učvršćivanja prijeloma lijevog gležnja. U dostupnoj i analiziranoj medicinskoj dokumentaciji evidentirana je terapija lijekom „Kreon“ prije predmetnog inkriminiranog događaja, a nakon predmetnog inkriminiranog događaja, tijekom liječenja u KBC Rijeka, imenovani je dobivao lijekove „Clexane, „Tramal“ „Zepilen“

19.3. Stanje nakon operacije zloćudne bolesti gušterače (operacija Whiple-u) s metastazama u plućima uz neuhranjenost predstavlja teško i kronično oštećenje zdravlja koje oslabljuje cijeli organizam ali u trenutku predmetnog inkriminiranog događaja imenovani oštećenik je imao sačuvanu mogućnost samostalnog kretanja i djelovanja, odnosno mogao je samostalno hodati.

19.4. Metastaze u plućima kao i bolest srca i krvnih žila mogle su dodatno smanjiti toleranciju na napor, ali ne u toj mjeri da bi imenovani oštećenik bio nesposoban za samostalno kretanje i djelovanje u vrijeme predmetnog inkriminiranog događaja.

19.5. Lijek „Kreon“, kojeg je prema podacima iz dostupne medicinske dokumentacije predmentog spisa imenovani uzimao prije predmetnog inkriminiranog događaja, nema utjecaja na psihomotorička svojstva niti ima nuspojave koje bi djelovale negativno na mogućnost samostalnog kretanja imenovanog oštećenika hodom, niti bi taj lijek imao negativnog učinka na percepciju prometne situacije tako da je uz korištenje lijeka „Kreon“ postojala mogućnost zamjećivanja vozila optuženika. Lijek „Kreon“ sadrži probavne enzime gušterače, koji se lijek uzima uz obrok radi poboljšanja probave, a koji lijek se , između ostalog, prepisuje bolesnicima nakon kirurškog odstranjenja gušterače kao što je slučaj imenovanog oštećenika

20. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišć (list158- 163 spisa) proizlazi da prema zapisniku policijskog očevida i fotoelaboratu, na osobnom su vozilu utvrđeni svježi kontaktni tragovi u vidu obrisa na predjelu prednjeg desnog blatobrana u visini spojnog dijela prednjeg desnog putnog svjetla bez vidljive nastale materijalne štete. Do dolaska policije mjesto događaja je bilo izmijenjano na način što je pješke prevezen u bolnicu, a osobno vozilo je pomaknuto zbog omogućavanja prometovanja vozila

20.1.Prema tragovima na osobnom vozilu dogodilo se ulazno bočno okrznuće pješaka, koji je u trenutku kontakta ulazio s desne strane u putanju prednjeg desnog kuta osobnog vozila, koje se kretalo relativno sporo, s time da nije bilo pregaženja prednjim desnim kotačem stopala lijeve noge koja bi morala biti opterećena masom pješaka, pa pješak nije prilazio poprečno (okomito) osobnom vozilu prema njegovom desnom bolu ispred prednjeg desnog kuta, već je bio u nekom istosmjernom skošeno lijevom položaju u odnosu na uzdužno kretanje osobnog vozila.

20.2. Na kolniku mjesta nesreće nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi prema kojima bi se moglo utvrditi mjesto naleta.

20.3. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik upravljao osobnim vozilom jednosmjernim odvojkom Cambierieve ulice prema istoku (a), dolazeći do mjesta gdje se s desne strane nalazi ugibalište obilježenog stajališta autobusa, na kojem se u vrijeme nesreće nalazio autobus, pa se nalet mogao dogoditi na način da se optuženik kretao manje i više središnjim dijelom vozne trake, dolazeći prednjim dijelom osobnog vozila sve bliže stražnjem dijelu autobusa, a pješak bi iz područja proširenja desno od vozne trake i krajnje desne strane vozne trake bio iza stražnjeg lijevog dijela autobusa u započetom obilasku pored lijevog boka autobusa.

20.4. Zaključak: Optuženik je upravljao osobnim vozilom jednosmjernim odvojkom Cambierieve ulice prema istoku, dolazeći do mjesta gdje se s desne strane nalazi ugibalište obilježenog stajališta autobusa, na kojem se u vrijeme nesreće nalazio autobus, kojem se odostraga istim smjerom približavao pješak i krenuo u njegovo obilaženje uz lijevi bok, gdje je došlo do okrznuća pješaka prednjim desnim kutom osobnog vozila.

20.5. Pješak se mogao kretati brzinom hoda od oko 3,5 km/h, a na putanji koje si bile usmjerena u obilazak uz lijevi bok autobusa iz područja proširenja desno od vozne trake i krajnje desne strane vozne trake, prešao bi do mjesta naleta put od oko 1,2 m u vremenu od oko 1,2s.

20.6. Naletna brzina mogla je biti tek nešto veća od one pješaka, te nije morala prelaziti 10 km/h, pa je kod iskoračivanja pješaka bočno ulijevo uz lijevi bok autobusa iz područja proširenja desno od vozne trake i krajnje desne strane vozne trake, osobno vozilo bilo udaljeno za oko 3,4 m ispred mjesta naleta ili za oko 1,7,m lijevo bočno iza lijeve strane leđa pješaka. U navedenom trenutku postojala je preglednost između optuženik i pješaka, na način da je optuženik mogao opaziti vještaka desno bočno naprijed od osobnog vozila da na udaljenosti od oko 1,7 m ima smjer kretanja na voznu traku uz lijevi bok autobusa, pa bi taj tren izbjegao nalet za brzinu od 10 km/h da je odmah reagirao snažnim kočenjem jer bi stao na putu od oko 3,1 m, a s obzirom na okolinu gdje se dogodila nesreća i gdje nema površine za kretanje pješaka, koji se još k tome mogu kretati neočekivanim putanjama zbog prepreke na koje nailaze, mogao bi izbjeći nalet i laganim prikočivanjem da se kretao brzinom od oko 5 km/h, koje se približavaju brzinama hoda ljudi.

20.7. Budući da nema posebnim površina za kretanje pješaka, pješak je osvrtanjem preko lijevo ramena prije skretanja prema području desne stane vozne trake uz lijevi bok autobusa mogao opaziti bliski nailazak osobnog vozila s leđa, pa da je pričekao s obilaskom autobusa do prolaska osobnog vozila, do nesreće ne bi ni došlo

21. Ocjenom provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj vezi te cijeneći obranu optuženika, iskaze saslušanih svjedoka, vještaka te dokumentaciju koja prileži spisu, a posebno provedenim novim prometnim vještačenjem po vještaku Srećku Hlišć sud je utvrdio da na strani optuženika ne postoje nedvojbeno utvrđeni dokazi da bi počinio predmetno kazneno djelo na način kako se to navodi u optužnici nadležnog Državnog odvjetništva.

21. Naime, iz obrane optuženika u najkraćim crtama slijedi da je neposredno prije prometne nezgode kao vozač osobnog vozila kretao se u krugu KBC Rijeka iz smjera zapada u smjeru istoka svojom prometnom trakom, pri brzinom od 20 km/h ispred njega kretao se autobus koji se zaustavio na autobusnom stajalištu dok se jedno vozilo uparkiravalo on je pričekao te je u jednom trenutku pješak izašao na kolnik prsima okrenut prema vozilu i udario je u vozilo istog nije vidio. Prije nego je izašao iz vozila navedenom pješaku pomogle su medicinske sestre.

22. Ovakva obrana optuženika nije obeskrijepljena provedenim dokazima. U tom smislu ističe se iskaz svjedoka GU vozača autobusa koji je naveo da se udarac čuo u trenutku kada je vršio radnju parkiranja i dok je zadnji dio autobusa još uvijek bio na cesti izvan stajališta. Pretpostavlja da se čovjek koji je zadobio udarac u tom trenutku nalazio negdje iza autobusa i da mu je bio u mrtvom kutu. Bio je usredotočen na parkiranje i putnike u autobusu i na stanici, tako da nije previše obraćao pažnju na to što se događa izvan toga.

23. Ovakva obrana optuženika u kojoj negira odgovornost za nastanak ove prometne nezgode, potkrijepljena je provedenim dokazima, kako personalnim u vidu iskaza svjedoka i vještaka prometne struke, tako i materijalnim u vidu dokumentacije koja prileži spisu a posebno provedenim novim prometnim vještačenjem.

24. Naime, ovakvu obranu optuženika potkrjepljuje svojim iskazom i svjedok GU koji iako nije vidio sam događaj ali je čuo vrisku kada je još vršio radnju bočnog parkiranja autobusa na stajalište te je bio u fazi parkiranja, ali još nije bio parkiran u trenutku kada je vršio radnju parkiranja sjeća se da je čuo udarac i galamu. Obzirom da se je morao parkirati te da je imao putnike u autobusu nije obraćao pažnju, već je dovršio radnju parkiranja.

24.1. Naime udarac se čuo u trenutku kada je vršio radnju parkiranja i dok je zadnji dio autobusa još uvijek bio na cesti izvan stajališta. Pretpostavlja da se čovjek koji je zadobio udarac u tom trenutku nalazio negdje iza autobusa i da mu je bio u mrtvom kutu. Bio je usredotočen na parkiranje i putnike u autobusu i na stanici, tako da nije previše obraćao pažnju na to što se događa izvan toga.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Borivoja Blanuše , kao i njegovog iskaza pred ovim sudom koji je pročitan u ponovljenom postupku nedvojbeno proizlazi da na vozilu nisu pronađeni i tragovi udubljenja, da se osobno vozilo marke Škoda yeti u trenutku nastanka nesreće kretalo u granicama dozvoljene brzine oko 20 km/h,a na što je utjecala i gustoća prometa- gust. Širina osobnog vozila marke Škoda Yeti iznosi 1793mm. Širina kolnika na mjestu nastanka prometne nesreće iznosi 3500mm, mogla je biti i manja ovisno o položaju zaustavljenog autobusa (da li je bio kompletan na ucrtanom stajalištu ili je jednim lijevim dijelom bio na kolniku- situacijski plan list 17). Osobno vozilo nije naletjelo na pješaka već ga je prednjim desnim dijelom očešalo (vidljivi tragovi brisanja). S obzirom na preglednost vozač osobnog vozila mogao je vidjeti pješaka, kao i pješak vozilo. Mišljenja je da je pješak prije stupanja na kolnik nije pogledom u lijevo uvjerio da li može na siguran način stupiti na kolnik koji je predviđen za kretanje vozila. Po izjavi svjedoka ĐUĐ (list 46 spisa) vidljivo je da je pješak imao namjeru ući u autobus. S obzirom da su ulazna vrata na desnoj strani autobusa vještaku nije poznato zbog čega je pješak imao potrebu kretanja uz lijevi bok autobusa po kolniku, a ne uz desni bok autobusa, po prostoru predviđenom kao stajalište autobusa

26. Iz prostornog plana (list 17 spisa) vidljivo je da je bilo dovoljno prostora za sigurno kretanje pješaka i za siguran ukrca putnika u autobus.

27. Vještak Borivoj Blanuša je u svom iskazu na raspravi koji je pročitan posebno dodao da kada se pita da li su sudionici ove nesreće postupali u skladu sa odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi da kako je već naveo u toč. 1) da se vozilo kretalo brzinom od 20 km/h odnosno koliko je to i dozvoljeno, dok se je pješak kretao po cesti odnosno prometnici predviđenoj za kretanje vozila iako je autobusno stajalište upravo napravljeno na način da putnici ulaze sa desne strane kako se isti ne bi kretali po prometnici, odnosno da bi se izbjegle nesreće. S obzirom na navedeno pješak nije poštivao odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

28. Nadalje, provedenim novim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hliš isti je naveo da nije bilo materijalnih tragova temeljem kojih bi se moglo utvrditi brzina kretanja okrivljenika neposredno prije i u trenutku kontakta s time da je kontakt bio okrznuće pa se temeljem ove okolnosti također ne može zaključivati na brzinu kretanja osobnog vozila osim da u trenutku kada se kontakt dogodio brzina kretanja osobnog vozila ne bi prelazila u znatnoj mjeri brzinu kretanja pješaka, da je moguće da je pješak svoj manevar odradio unutar vremena reagiranja vozača kočenjem što znači da vozač stigne reagirati ali ne može izbjeći nalet jer u konkretnom slučaju pješak ulazi u putanju kretanja osobnog vozila, dok je pješak sa sigurnošću mogao izvršit radnju pogleda preko lijevog ramena i uočiti vozilo koje se kretalo dvostruko ispod ograničenje.

28.1. Nadaje iz nalaza i mišljenje jasno da je pješak autobus mogao zaobići krećući se uz lijevu ili desnu stranu odnosno krećući se onom djelu kolnika koji je i predviđen za ulazak i izlazak pješaka iz zaustavljenog autobusa. Međutim oštećeni se nije kretao desnim rubom kolnika u istom smjeru s vozilom kako se to navodi u optužnici jer isto ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka GU kao ni iz obrane okrivljenika a isto ne proizlazi ni iz nalaza stalnih sudskih prometnih vještaka.

29. Nadalje sud nije prihvatio iskaz svjedoka ĐUĐ supruge oštećenka jer je navedeni iskaz potpuno obeskrijepljen nalazom prometnog vještaka Srećka Hlišć te do predmetnog događaja nije moglo doći na način kako je to opisala navedena svjedokinja.

30. Sud je u cijelosti prihvatio i nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka sudskomedicinske struke dr. Valtera Stemberge i Dražena Cuculića te vještaka prometne struke Borivoja Blanuše i Srećka Hlišća, jer su isti dani stručno, jasno i sigurno te su sukladni međusobno i pravilima struke i vještine, a sa ostalim izvedenim dokazima čine jedinstvenu cjelinu. Osim toga na nalaze i mišljenja vještaka nije bilo primjedbi. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana dokumentacija u spisu obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u pitanje te je u suglasnosti s obranom optuženog te iskazu saslušanog svjedoka GU.

31. Dakle, kada se imaju u vidu rezultati ovako provedenog dokaznog postupka, to sud utvrđuje da na strani optuženika ne postoje nedvojbeno utvrđeni dokazi da je isti upravljao osobnim vozilo na način kako se to navodi u optužbi, odnosno protivno odredbi članka 38. stavak 1. i 3. i čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da bi time počinio predmetno kazneno djelo.

32. Poradi navedenog, sud je u nedostatku dokaza i uz primjenu pomoćnog pravnog pravila „in dubio pro reo“ optuženika oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

33. Sud nije odlučivao o imovinsko pravnom zahtjevu oštećenika jer isti nije postavljen.

34. Odluka o trošku postupka donijeta je sukladno činjenici da je sud optuženika oslobodio od optužbe da bi počinio predmetno kazneno djelo, a u kojem slučaju svi troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda pred kojim je vođen kazneni postupak.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

S U D A C:

Anamaria Zubović-Bogosavljev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

ODO u Rijeci

Okrivljenik ŠU

Branitelj Nikola Pranjić odvjetnik iz Rijeke

Pun.ošt. OD Vukić i partneri iz Rijeke