Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž 1699/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. DN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Željku Štapeku odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Mrežnica d.d., Duga Resa, Jozefinska cesta br. 8., OIB: 16714431606, zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici iz Karlovca, radi sklapanja ugovora, odlučujući po žalbi 1. i 2. tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P 487/2023 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. UN i 2. NN, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P 487/2023 od 27. rujna 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da sklopi s tužiteljem Kupoprodajni ugovor sadržaja pobliže navedenog u točki I. izreke, točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 468,75 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuju 1. i 2. tužitelji iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga 1. i 2. tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi 1. i 2. tužitelja kojima upiru na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je sud prvog stupnja utvrdio sve pravno odlučne činjenice.

U odnosu na navode 1. i 2. tužitelja kojima upiru na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, valja reći da su isti osnovani. Međutim, kako je i pravilnom primjenom mjerodavnog prava, valjalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja odlučiti na isti način, to navedeno pogrešno postupanje suda prvog stupnja u konačnici ipak nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

7.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da su 1. i 2. tužitelji, te prednica 1. i 2. tužitelja, sada pok. BN, kao kupci, te tuženik, kao prodavatelj skopili Ugovor o kupoprodaji 14. prosinca 1981., predmet kojeg je bila nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 335.000,00 dinara, koju se kupac obvezao isplatiti u roku od 15 dana od dana potpisa Ugovora, te se temeljem istog kupac obvezao naknadno izvršiti odcijepljenje puta u površini od 235 čhv i prodati ga po istoj cijeni sadašnjem vlasniku,

-da su 1. i 2. tužitelj naslijedili sada pok. BN, kao i CN, koji je preminuo, a naslijedio ga je upravo 2. tužitelj,

-da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik prijeporne nekretnine,

-da je tuženik u tijeku 2021. izvršio parcelaciju prethodno opisane nekretnine, pri čemu je formirana nova kč. br. [katastarska čestica], površine 86 m[2] , te se u zemljišnim knjigama ujedno i upisao kao vlasnik te čestice.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja obzirom na prednje izloženo, točnije činjenicu da tužbenim zahtjevom 1. i 2. tužitelji traže sklapanje kupoprodajnog ugovora samo u odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica], zaključuje da isti postavljenim tužbenim zahtjevom traže u stvari ispunjenje ugovora.

Nastavno tome drži da kako ispunjenje ugovora predstavlja obvezno pravni zahtjev koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), sa time da je identična odredba bila sadržana i u čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/1991 i dr., dalje: ZOO-a/91). Budući da je ranije spomenuti Ugovor sklopljen 1981., a predmetna tužba podnesena 2023., to je sud uvjerenja da je ovaj tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u zastari sukladno čl. 361. st.1. ZOO-a/91 odnosno čl. 215. ZOO-a/05.

8.2.Prema ocjeni prvostupanjskog suda na odluku o zastari tužbenog zahtjeva, nije od utjecaja to što je u međuvremenu tuženik spornu česticu parcelirao na kč. br. [katastarska čestica] od 3519 m[2] i [katastarska čestica] na 86 m . Isto tako sud drži da time što je tuženik djelomično ispunio obvezu iz Ugovora iz 1981. za otcijepljenje dijela kč. br. [katastarska čestica], ne znači da bi uzrokovalo prekid zastare u odnosu na obvezu sklapanja predmetnog Ugovora.

Stoga je sukladno navedenom, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke, dok odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.Protivno tumačenju 1. i 2. tužitelja, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, postupio sud prvog stupnja kada je odbio tužbeni zahtjev istih postavljen na način pobliže naveden u točki I. izreke presude, ali je pogrešno pri tome, po uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud ulazio u analizu osnovanosti tuženikovog prigovora zastare takvog tužbenog zahtjeva.

Naime, postavljenim su zahtjevom 1. i 2. tužitelji zatražili da se naloži tuženiku da s njima sklopi kupoprodajni ugovori za nekadašnji dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 86 m[2] (što je sada to samostalna čestica). Međutim, protivno shvaćanju 1. i 2. tužitelja, prosudba je ovog suda da do takvog pravnog posla može doći tak u situaciji kada između potencijalnih ugovornih strana postoji suglasnost da se sklopi upravo takav pravni posao.

No, obzirom na stanje u spisu, napose očitovanje tuženika tijekom parnice, nepobitno se nameće zaključak da na strani tuženika, takva suglasnost ne postoji.

10.U svezi sa time, ukazuje se na čl. 376. u svezi sa čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), sukladno kojem ugovorom o kupoprodaji ugovorne strane izrazom vlastite volje zajedno osnivaju i sadržajno određuju određeni pravni odnos, pri čemu su slobodni u tome hoće li ili neće sklopiti ugovori, sa kim će ga sklopiti, hoće li ga kasnije mijenjati, a isto tako po svojoj slobodnoj volji određuju sadržaj, uvjete i oblik ugovora, uključujući i jedan od bitnih elemenata – kupoprodajnu cijenu.

Obzirom na već spomenuto postupanje tuženika kroz trajanje ove parnice, neupitno je da isti nije izrazio volju da skupa s 1. i 2 . tužiteljima, sklopi traženi kupoprodajni ugovor.

11.Podredno se napominje da jedina situacija kada presuda može nadomjestiti ugovori o kupnji je propisana odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” broj 27/1991 i dr.), temeljem kojeg se mogla pod određenim pretpostavkma podignuti tužba radi donošenja presude koja nadomještava ugovor o kupoprodaji stana.

12.Kako se ovdje ipak ne radi o takvoj pravnoj situaciji, to u nedostatku volje sa strane tuženika sa zasnivanje obvezno pravnog odnosa sa 1. i 2. tužiteljima u odnosu na kč.nr. [katastarska čestica], u vidu traženog kupoprodajnog ugovori, suprotno stavu 1. i 2. tužitelja, nisu bile ispunjene pretpostavke temeljem kojih se moglo udovoljiti ovakvom tužbenom zahtjevu, posljedično čemu je isti pravilno i od strane suda prvog stupnja odbijen kao neosnovan.

13.Shodno prednjem, pravno irelevantnim drži ovaj sud opširne žalbene tvrdnje 1. i 2. tužitelja kojima isti analiziraju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda glede osnovanosti tuženikovog prigovora zastare, slijedom čega ovaj sud nije držao potrebitim ulaziti u osnovanost tih tvrdnji.

14.Zbog prethodno navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja, te potvrditi pobijanu presudu primjenom čl. 368. st.2. ZPP-a.

15.Troškovi žalbenog postupka nisu dosuđeni 1. i 2. tužiteljima, jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković