Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž 1784/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Sprčić odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Maribor, Republika Slovenija, Ulica Eve Lovše br.7., Sava osiguranje d.d., - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Franjgeša Mihanovića br. 9., OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuharić odvjetniku iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-19/2023 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Sava osiguranje d.d., - Podružnica Hrvatska, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-19/2023 od 25. travnja 2024. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 1.245,72 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki II. izreke u cijelosti, te u odluci o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 806,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, te se preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 346,60 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 345,47 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IĆ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje d.d. -Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:45237012600 isplatiti tužitelju SĆ , OIB: [osobni identifikacijski broj], , [adresa] na ime naknade neimovinske i imovinske štete s naslova povrede prava osobnosti daljni iznos od 346,60 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.11.2020. do isplate pa do isplate po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak iznos 345,47 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.04.2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III.Nalaže se tužitelju IĆ da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 255,91 eur, dok se odbija tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 109,68 eur kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos s naslova povrede prava osobnosti iznos od 1.592,32 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 5. studenog 2020. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s naslova troškova liječenja iznos od 6,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od 7. siječnja 2020. do isplate, točkom III. naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.151,55 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuju tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok su djelomično osnovani navodi u dijelu u kojem upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Naime iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da je 6. siječnja 2020. došlo do štetnog događaja na način da je tužitelj vraćajući se s posla u ..., kao vozač osobnog vozila zadobio udarac drugog vozila u stražnji dio svog vozila, pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede,

-da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak tog štetnog događaja, a time postoji i pasivna legitimacija tuženika,

-da je tuženik isplatio tužitelju na ime nastale štete iznos od 1.393,58 eur,

-da iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj u ovoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i istegnuće paravertebralnih mišića vratne kralježnice, da je kod tužitelja tzv. primarni strah jakog intenziteta bio kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah jakog intenziteta da je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, te manjeg intenziteta 10 dana, a kasni strah da je trajao 60 dana; da su tjelesni bolovi jakog intenziteta trajali oko 1 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, te manjeg intenziteta još 2 mjeseca; da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice (bolovi u vratu i lijevoj lopatici i strah od ponavljanja prometne nezgode), koji umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost u omjeru od 1%; tuđa pomoć da je tužitelju bila potrebna kroz 7 dana po 2 sata, pa 21 dan po 1 sat dnevno.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja, rukovodeći se orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, kao i pravnim shvaćanjem tog suda zauzetog na sjednici građanskog odjela od 15. lipnja 2020., te uz primjenu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), kao i čl. 223. ZPP-a, dakle vodeći računa o jačini i trajanju povreda izazvanih predmetnim štetnim događajem, zaključuje da je po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli primjerena naknada u visini od 1.216,60 eur, pretrpljenog straha u visini od 1.300,00 eur, duševnih boli zbog smanjenja životnog aktiviteta u iznosu od 330,00 eur.

U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu za tuđu pomoć i njegu, a polazeći od toga da je satnica NKV radnika 5,31 eur, pozivom na čl. 223. ZPP-a, utvrđuje da je primjeren iznos satnice 3,98 eur, slijedom čega smatra primjerenim iznos od 139,30 eur.

8.2.Uvažavajući nespornu činjenicu da je tuženik isplatio tužitelju dio nastale štete, stav je suda prvog stupnja da tužitelj ima pravo na isplatu preostalog iznosa naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.592,32 eur sa zakonskim zateznim kamatama počam od podnošenja odštetnog zahtjeva.

Na dosuđenu naknadu neimovinske štete, sud priznaje tužitelju zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO-a počam od podnošenja zahtjeva za štetu, a na dosuđenu imovinsku štetu počam od podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Temeljem uvida u račun od 7. siječnja 2020., prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj imao i trošak liječenja u iznosu od 6,82 eur sa zateznim kamatama od dana ploaćanja tog računa, pozivom na čl. 1095. ZOO-a.

Odluku o parničnom trošku sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.Rukovodeći se prethodno izloženim, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem isti smatra da medicinska dokumentacija koja prileži spisu, uključujući i provedeno medicinsko vještačenje, ne opravdaju uopće pravo tužitelja da pored onog što mu je isplaćeno u mirnom postupku, išta potražuje od tuženika u ovoj parnici, niti da mu se temeljem podnesenog tužbenog zahtjeva isplati.

Ovo iz razloga, jer suprotno tome, ocjena je i ovog suda, da u konkretnoj pravnoj situaciji, dužina i jačina pretrpljenih tjelesnih boli, dužina i jačina pretrpljenog straha, pa i utvrđenje smanjenja životnog aktiviteta, neovisno o tome što je isti utvrđen u omjeru od 1%, ipak, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, opravdavaju osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu osnova, kao i dijela istog u pogledu visine dosuđene neimovinske štete.

9.2.Glede same visine dosuđene štete po prethodno navedenim kriterijima, ovaj sud drži da se prvostupanjski sud rukovodio pored ostalog Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2020., dakle da je novčane iznose navedene u Orijentacijskim kriterijima iz 2002. uvećao sukladno uputi Vrhovnog suda.

Shodno tome, ni prema uvjerenju ovog suda, sagledavajući sve okolnosti predmetnog događaja, težinu povreda koje je tužitelj zadobio u istome, iznos kojeg je tuženik ranije isplatio – 1.393,59 eur na ime pretrpljene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, nije u potpunosti dostatan za naknadu pretrpljene neimovinske štete zbog navedene povrede.

10.No, ipak u pravu je tuženik kada smatra da iznosi koji su dosuđeni točkom I. izreke na ime neimovinske štete su u određenoj mjeri previsoko određeni, sukladno konkretnim pravno relevantnim okolnostima.

Naime, budući da nije sporno da je ranije navedeni iznos tuženik isplatio isključivo na ime pretrpljene neimovinske štete, a da prema stajalištu ovog suda, po kriteriju pretrpljenih tjelesnih bolova tužitelju u ovim okolnostima pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.340,00 eur, te istu ovaj sud drži primjerenom težini zadobivene povrede, te težini i jačini pretrpljenih tjelesnih bolova; po kriteriju pretrpljenog straha, a obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha, tužitelju pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.000,00 eur; te po kriteriju smanjenja životnog aktiviteta, a obzirom na napore koje će tužitelj trebat ulagat, ocjena je ovog suda da istome pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 160,00 eur, što sveukupno iznosi 2.500,00 eur.

Slijedom prethodno izloženog, proizlazi da je tuženik u obvezi na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.106,42 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, što posljedično znači da je neosnovan njegov zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 346,60 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dosuđenog na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

11.Polazeći od toga da tuženik u žalbi nije posebno osporavao visinu dosuđene imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koju je naknadu prvostupanjski sud dosudio tužitelju točkom I. izreke u visini od 139,30 eur, te naknadu za troškove liječenja u visini od 6,82 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, to se u ovom dijelu pobijana presuda ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

12.1.Nastavno prednjem, ovaj sud drži da se kao mjerodavna odredba glede troškova parničnog postupka nameće čl. 154. st.2. ZPP-a.

Sukladno navedenoj odredbi, najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici; od postotka one stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri; nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

Primjenjeno na konkretan slučaj to znači da kako je tužitelj u ovoj parnici u odnosu na osnov uspio u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 80%, da uspjeh istog iznosi 90% (100+80=180:2=90), a suprotno tome kako tuženik sa osnovom nije uspio, a s visinom je uspio u omjeru od 20%, što znači da je u konačnici tužitelj u parnici uspio u omjeru od 70% (90-20=70), slijedom čega je tuženik u obvezi u tolikom postotku naknaditi tužitelju parnični trošak.

12.2.Kako je točkom III. izreke, pobijane presude, tužitelju sud prvog stupanja dosudio parnični trošak u iznosu od 1.151,55 eur, to je pravilnom primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a, u konačnici valjalo tužitelju dosuditi trošak postupka u iznosu od 806,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u visini od 345,47 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

13.Kraj činjenice da je povodom žalbe tuženika, djelomično preinačena pobijana presuda u točki I. izreke, a posljedično tome i u odluci o parničnom trošku, valjalo je primjenom čl. 166. st.2. u svezi s čl. 154. st.2. ZPP-a, odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, sukladno uspjehu tuženika s izjavljenom žalbom.

Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012 i dr.), a odnosi se na nagradu za sastav žalbe uz uvećanje za PDV, te trošak sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 255,91 eur, dok se odbija tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 109,68 eur kao neosnovan.

14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 1.245,72 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki II. izreke u cijelosti, te u odluci o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 806,08 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a. Djelomičnim uvažavanjem žalbe, preinačena je pobijana presuda u točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković