Poslovni broj Gž R-31/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NE, [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić odvjetnik u Puli, protiv tuženice OPĆA BOLNICA PULA, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-94/2019-34 od 14. studenoga 2024. u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025. ,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-94/2019-34 od 14. studenoga 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.532,23 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.231,80 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

4.Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda uopće nema razloge, odnosno razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama su nejasni ili proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, a o sadržaju samih tih isprava i zapisnika.

6. Tuženik smatra da sud prvog stupnja na pogrešan način tumači odredbe Granskog ugovora, budući da je istim jasno određeno da se dodaci ne plaćaju na sate prekovremenog rada sve do travnja 2020., već se osnovna plaća uvećava za 50%. Navodi da je Vrhovni sud RH donio rješenje broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. o primjeni odredaba kolektivnog ugovora i njegovih tumačenja, a koji sud nije primijenio. Navodi da sud krivo tumači kolektivni ugovor budući je za sate odrađene u prekovremenom radu izričito utvrđeno u čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za zdravstvo (2013) da se uvećanje za prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću. Također odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, što sud pogrešno tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju isplatiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom vremenu ili u redovnom mjesečnom fondu sati. Također navodi da izračun bruto satnice nije ispravan budući da se bruto satnica obračunava na ukupnu bruto plaću uvećanu i za dodatke za odgovornost i uvjete rada, što je suprotno odredbi čl. 51. GKU i sukladno odredbama Dodatka III KU, imajući u vidu da se opisani dodaci nisu trebali obračunavati i isplaćivati sukladno KU sve do travnja 2020. Tuženik osobito ističe kako vještak niti u jednom dijelu dopune nalaza i mišljenja ne navodi po kojoj osnovi tj. na koji članak KU ili zaključak Komisije se oslanja pri obračunu dodatka na prekovremeni rad, a koji je na snazi u utuženom periodu. Sve navedeno da je utvrđeno u Zaključku broj 59. i Zaključku broj 95., no vještak niti sud nisu opisane zaključke primijenili iako je bila njihova obveza. Uz navedeno tuženik je imao niz primjedbi koje vještak nije otklonio niti je sud uzeo u obzir primjedbe tuženika, ni utvrđenja KU i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a niti odluke Vrhovnog suda RH. Tuženik smatra da se plaća radnicima, ispravno obračunava, a osobito imajući u vidu da je na nivou RH sačinjen sustav obračun plaća – Centralni obračun plaća koji je obvezan u primjeni u svim tijelima koja su korisnici sredstava iz državnog proračuna. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnih ugovora koje predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

7. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba je osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, a koja potraživanja tužiteljica, na radnom mjestu medicinske sestre , temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da je tuženik pogrešno obračunavao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome prekovremeni rad i na određene sate prekovremenog rada nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život I zdravlje ljudi, posljedično tome naknadu place za vrijeme godišnjeg odmora.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. lipnja 2018. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

-da je tužiteljica radila ovisno o potrebama posla u turnusima, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i prekovremeno o čemu je tuženik vodio evidenciju,

-da se Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Zaključku broj 153. neosnovano poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim Zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu,

-da je redovni mjesečni fond radnih sati definiran kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati rada dnevno,

-da je prekovremeni rad svaki sat duži od mjesečnog fonda radnih sati,

-da je pravilo da se na dan blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovan fond mjesečnih radnih sati,

-da je financijski vještak dipl. oec. Marin Rameša u osnovnom nalazu i mišljenju od 21. svibnja 2021. izračunao da razlika bruto plaće u kunama nastala zbog pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, iznosi 19.079,06 kn bruto s tim da se manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose na sate koje je tužiteljica odradila preko mjesečnog fonda sati u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka,

-da je vještak utvrdio da je tuženik tužiteljici sate obračunavao na opisani način osim u situacijama kada je tužiteljica radila na blagdan, u kojim situacijama nije tužiteljici omogućio plaćeni slobodni dan na koji imaju pravo svi zaposlenici u RH sukladno Zakonu o blagdanima, na koji način je tužiteljica u tim mjesecima premašila mjesečni fond sati te je tako nastalo 139 neisplaćenih prekovremenih sati, dok preostalih 16 manje isplaćenih prekovremenih sati se odnose na lipanj 2014. kada je sve isplaćeno kao redovni rad,

-da je vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 6. rujna 2024. sačinio izračun sukladno Zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. prema Zaključku 153., a koja dopuna također uključuje pretpostavku da se dodaci na sate u prekovremenom radu ne obračunavaju do travnja 2020. odnosno do donošenja III KU, na koji način je utvrdio razliku bruto plaće po svim osnovama u iznosu od 8.578,41 kn bruto (1.138,85 eura),

-da je vještak u dopuni od 6. rujna 2024. izvršio izračun na način da efektivni mjesečni fond računa jednako kao osobama koje ne rade u turnusu u čitavom razdoblju, tako da sveukupna razlika place iznosi 19.806,00 kn bruto u korist tužiteljice, s tim da napominje da u konkretnom slučaju razlika nastaje u situacijama kada je tužiteljica radila na blagdane dok je u ostalim mjesecima, redovni mjesečni fond radnih sati obračunat na jednak način kao kod djelatnika koji nisu radili u turnusu, uz napomenu da je uvidom u evidenciju i platne liste utvrđeno da su u utuženom razdoblju bila tri mjeseca, u kojima je prema zadanim parametrima isplaćeno 12 sati manje naknade za državni praznik (npr. u listopadu 2016. za 8. listopad isplaćeno je 4 sata rada blagdanom što je manje od 8 sati, a 4 sata naknade za blagdan nije plaćeno).

-da prema vještaku u tom slučaju razlika bruto plaće iznosi ukupno 2.628,81 EUR bruto u korist tužiteljice, dok u varijanti nepovoljnijeg izračuna za tužiteljicu efektivni mjesečni fond računa se prema zaključku 148 do 01. prosinca 2015., a nakon toga prema uputi VSRH, a koja interpretira zaključak 153 prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) te u tom slučaju razlika bruto plaće iznosi ukupno 1.138,55 EUR bruto.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici pripada pravo na isplatu za cijelo utuženo razdoblje primjenom Zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. jer redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdan priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene dane, uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno sa pripadajućim dodacima, a takav način izračuna kod navedenih djelatnika primjenjivao i nakon donošenja Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora iz 2013., a što je sve suprotno zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora broj 148. i 153. koji izrijekom određuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira radili samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

13.Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja dijelom kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

14.Naime, Zakonom o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR). Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 – dalje KU/13 i KU/18) je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 53. st. 1 i 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. i 2. KU/18 ); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 53. st. 3. KU/13, odnosno čl. 45. st. 3. KU/18 ); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 ); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 ).

15.Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te dodatka za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka jer tužiteljica kad radi i u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi a s tim u vezi i uvećanu naknadu za godišnji odmor.

16.Također, odredbom čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56 KU/18 propisano je da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55 Kolektivnog ugovora kojim su propisani dodaci, odnosno uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada, dok kolektivnim ugovorom nije izričito propisano mogu li se uvećanja plaća za prekovremeni rad kumulirati s uvećanjem plaće s osnove prekovremenog rada kao i s uvećanjem zbog otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

17.S obzirom na navedeno, može se zaključiti da se uvećanja iz čl. 51. KU/13, odnosno 49 KU/18 među kojima je i uvećanje za prekovremeni rad, mogu kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, medicinskim sestrama jer, da su stranke imale namjeru isključiti kumulaciju, one bi izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja ove dvije osnove, kao što su to učinile s dodacima iz čl. 58. KU/13, odnoso 56 KU/18.

18.Isto tako, odredba čl. 53 KU/13, odnosno 51. KU/18 ne isključuje isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost. Naime, isključenje kumulacije iz navedenog članka odnosi se na položajni dodatak, što ovdje nije predmet spora.

19.Konačno, prekovremeni rad se obavlja kao i rad u redovnim uvjetima, u uvjetima iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i u otežanim uvjetima, pa po prirodi stvari, ukoliko kumuliranje samim ugovorom nije isključeno, valjalo bi zaključiti da se na odrađene prekovremene sate kumuliraju i dodaci iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 55. i 58. KU/18.

20.U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog 6 Poslovni broj Gž R-1741/2021-3 ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

21.Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 jer Kolektivni ugovor 29/18 je sklopljen 26. ožujka 2018. i primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

22.Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika kojima ističe da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji jer je poslodavac sukladno čl. 7. ZR-a dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, pa činjenica da istu obračunava putem COP ne oslobađa tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad.

23.Međutim, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju na utuženo razdoblje ne primjenjuje Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153 glede načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.

24.Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. u kojoj iznosi slijedeće pravno shvaćanje: "Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/17, Revr-676/2013, Revr793/13, Revr-1515/2013 i dr.) pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni i primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

25.Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnom redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

26.Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. te je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

27.Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog djela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

28.Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. Sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja iste.

29.Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148. prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati primjenjuje od stupanja na snagu.

30.Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

31.Dakle, Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja i blagdana) i osam sati. Kako Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015. nije stavljen izvan snage odnosno Zaključak broj 17. od 21. studenog 2018. istovjetno propisuje način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati, o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje 21. prosinca 2015. do 30. studenoga 2018. treba odlučiti primjenom Zaključka broj 153., odnosno Zaključka broj 17.

32.S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 16. st. 6. KU/18) osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u razdoblju od 21. prosinca 2015. do 30. studenoga 2018. pogrešno računao mjesečni fond radnih sati i propustio taj fond umanjiti za dane blagdana.

33.Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

34. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

35. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno 49. KU/19.

36.Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je sud prvog stupnja za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim.

37.Zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju ovog spora, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno pa će sud prvog stupnja raspraviti pitanje pravilnosti obračuna prekovremenih sati koje je tužiteljica odradila u spornom razdoblju primjenom Zaključka broj 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice. Pritom će, voditi računa o prigovorima tuženika, te činjenici da tužiteljica radi u turnusima, da svaki njezin odrađeni radni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom, u noćnom radu ulazi u redovni fond sati, te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati, a koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva, isti predstavlja prekovremeni rad.

38.Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan