Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-596/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tajani Polić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnicima iz Pule, protiv tuženih 1. NV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. NV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnik NV, ugostiteljskog obrta, vl. NV, [adresa], MBO [matični broj osiguranika], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, pod posl. br. P-242/2024 od 24. siječnja 2025., 7. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, pod posl. br. P-242/2024 od 24. siječnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Pobijanim je rješenjem odbačena tužba.
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22- dalje: ZPP) s prijedlogom da se uvaženjem žalbe rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Tuženica je odgovorila na žalbu navodeći da je prvostupanjsko rješenje utemeljeno na zakonu zbog čega bi žalbu trebalo odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev radi povrata pozajmice u iznosu od 13.272,28 eur kojeg je tužiteljica usmjerila protiv tuženice NV kao fizičke osobe (1. tuženica) i tuženice NV kao vlasnice obrta NV (2. tuženica).
6. Nakon uvida u očitovanja stranaka, te dokumentaciju priloženu spisu predmeta, sud prvog stupnja bez održavanja ročišta donosi odluku o odbačaju tužbe jer zaključuje da ista nije dopuštena. Naime, sud utvrđuje da je tužiteljica pozajmila 2. tuženici iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eur, da je pozajmicu uplatila na račun obrta, da je protiv 2. tuženice u veljači 2023. podnesen prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, te da tužiteljica nije prijavila svoju tražbinu u predstečajnom postupku. Stoga pozivom na odredbu čl. 39. i 65. st. 3. Stečajnog Zakona („Narodne novine“ br. 71/15., 104/17. i 36/22.- dalje SZ) nalazi da propust prijave tražbine predstavlja procesnu zapreku za vođenje parničnog postupka pa u smislu čl. 282. st. 1. ZPP donosi pobijanu odluku.
7. Tužiteljica u žalbi u bitnome tvrdi kako je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer postoji proturječje između isprava u spisu i onome što sud navodi o sadržaju tih isprava. Navodi kako u spisu postoji isprava nazvana „Izjava“ iz koje proizlazi da je dužnica obveze NV kao fizička osoba što je proturječno utvrđenju suda da bi dužnicom bila NV kao vlasnica obrta zbog čega je sud pogrešno utvrdio da bi tužiteljica imala obvezu prijave tražbine u predstečajnom postupku. Sve kada bi stajalište suda prvog stupnja bilo i ispravno, da je sud svejedno nepravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 65. st. 3. SZ jer da veći dio tražbine nije nastao do dana otvaranja stečajnog postupka budući je tražbina dospijevala i nakon otvaranja stečajnog postupka.
8. Tužiteljica je tužbom na pasivnoj strani označila NV kao vlasnicu obrta i NV kao fizičku osobu, pri čemu ovo potonja nije označena kao pravna slijednica obrta, već kao samostalna dužnica obveze iz pravnog odnosa pozajmice čiju obvezu tužiteljica u tužbi vezuje za potpisivanje „Izjave“ od 21. siječnja 2022. Sud prvog stupnja nabraja isprave osnovom kojih utvrđuje da bi dužnicom bila bila 2. tuženica, međutim pri tome čini apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Naime, na listu 8 spisa nalazi se isprava nazvana „Ugovor“ od 20. prosinca 2021. sklopljen između tužiteljice i NV kao vlasnice obrta radi davanja pozajmice koja dospijeva tijekom 2 godine u mjesečnim obrocima od 4.170,00 kn, s time da prva rata dospijeva 31. siječnja 2021. Ujedno na listu 10 spisa prileži isprava nazvana „Izjava“ u kojoj tuženica NV (bez naznake svojstva vlasnice obrta) izjavljuje da je dana 21. siječnja 2022. od tužiteljice pozajmila 100.000,00 kn koje će vratiti u tijekom godine dana u 12 rata od po 8.340,00 kn, s time da prva rata dospijeva 28. veljače 2022. a posljednja 28. veljače 2023. Dakle, radi se o različitim ispravama u pogledu osobe dužnika, datuma nastanka obveze i njezina dospijeća, što pak ne znači da sud prvog stupnje ne bi mogao izvesti zaključak da bi osoba dužnika mogla biti NV kao vlasnica obrta, međutim za to mora dati razloge što je u pobijanoj odluci izostalo. Jer u situaciji kada se radi o različitim ispravama ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak suda da obje isprave upućuju na zaključak da bi zajmoprimac imao biti obrt, bez da sud u razlozima odluke ne cijeni ove različitosti i obrazloži svoje zaključke u pogledu toga a time i osobe dužnika.
10. Budući sud prvog stupnja nije postupio na izloženi način odnosno nije iznio provjerljive razloge o odlučnim činjenicama, a oni izneseni su u proturječju sa ispravom nazvanom „Izjava“, pobijanu odluku nije moguće ispitati. Stoga je potrebno u nastavku postupka ocijeniti sve tvrdnje stranaka (kao i one iznesene u žalbenom postupku) te dokaze koji prileže spisu ili se kao predloženi imaju izvesti, te donijeti ponovan zaključak ima li procesnih smetnji za vođenje parničnog postupka zbog propusta prijave tražbine u predstečajnom postupku. Jer upravo od ovog utvrđenja o osobi dužnice ovisi ocjena dolaze li u primjenu odredbe SZ na koje se poziva sud prvog stupnja i imaju li te odredbe značaj procesne smetnje.
11. Utoliko je za potvrditi pravilnim pravno stajalište suda prvog stupnja kako izostanak prijave tražbine u predstečajnom postupku ima značaj prestanka tražbine koja se više ne bi mogla ostvarivati u parničnom postupku. Međutim, s pravom tužiteljica u žalbi primjećuje kako bi se ovdje radilo o tražbini koja nije u cijelosti dospjela do dana otvaranja predstečajnog postupka, već je dospijevala i kasnije. Stoga bi za slučaj da sud utvrdi kako bi 2. tuženica bila dužnicom obveze potrebno ocijeniti i tu okolnost odnosno bi li tražbina po osnovi mjesečnih obroka koji nisu dospjeli do dana otvaranja predstečajnog postupka (čl. 65. st. 3. ZS) bila zahvaćena nastupom pravnih posljedica otvaranja predstečajnog postupka. Pri tome je za primijetiti kako odredbe Glave II. SZ koje propisuju vođenje predstečajnog postupka ne upućuju na primjenu odredbe čl. 140. SZ o dospijeću nedospjelih tražbina danom otvaranja stečajnog postupka.
12. Ovisno o ovim odlučnim utvrđenjima u pogledu je kojih potrebno upotpuniti činjenično stanje, sud će donijeti novu zakonitu odluku. Pri tome je još za ukazati kako se u odnosu na 1. tuženicu tužba ne može odbacivati jer je ista tužena kao fizička osoba i samostalan dužnik obveze, pa je u takvoj procesnoj situaciju o zahtjevu spram te tuženice potrebno odlučiti meritornom odlukom.
13. Slijedom svega uznesenog valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice pobijano rješenje ukinuti i vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak sukladno odredbi čl. 369. st. 1. u svezi sa čl. 380. st. 1. toč. 3 i 381. ZPP.
U Rijeci 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Tajana Polić
