Poslovni broj Gž R-47/2023-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R I J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROSCO, naftni servisi d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB 15538072333, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Klišanin & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, uz umješača Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pn-5726/2021-46 od 16. studenog 2022., 07. svibnja 2025.,
r j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pn- 5726/2021-46 od 16. studenog 2022. i predmet vraća sud prvog stupnja na ponovno suđenje u fazu nove glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.328,95 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.186,21 euro sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je tužbeni zahtjeva za isplatom iznosa od 1.314,62 eura. Točkom IV izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknaditi trošak parničnog u iznosu od 244,71 eura dok je točkom V izreke naloženo tužitelju da umješaču na strani tuženika naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura.
2. Protiv točke III., IV i V izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 155/23-dalje: ZPP) dok se protiv točke I i II izreke presude žale tuženik i umješač na strani tuženika, umješač na strani tuženika žali se i protiv sadržajno odbijajućeg dijela točke V izreke, a tužitelj se sadržajno žali i protiv točke IV i V izreke oboje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a.
3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja postupio protivno odredbi članka 190. stavak 2. ZPP-a kada je odbio specifikaciju, povećanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, podneskom od 11. siječnja 2022. jer da je tek nakon provedenog vještačenja mogao specificirati svoju tražbinu. Tvrdi i da je pogrešno dosudio visinu štete te da kod dosude te naknade nije pravilno primijenio orijentacijske kriterije ni cijenio činjenicu da je tužitelj u trenutku nastanka štete imao svega 40 godina te da je po zanimanju alatničar koji svakodnevno u radu koristi ruke. Osporava i odluku suda u odbijajućem dijelu troškova postupka, kao i u dosuđenom dijelu troškova postupka tuženika i mješača tvrdnjom da je pogrešno utvrđen njegov uspjeh u sporu.
4. Tuženik i umješač na strani tuženika u odvojenim žalbama sličnoga sadržaja u bitnome tvrde da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrde da je tužitelj iznio proturječne navode o nastanku štete u svom iskazu i u prijavi zbog povrede na radu. Svjedok M da je izričito potvrdio da je kupaonica bila suha u trenutku dolaska tužitelja što da je protivno iskazu tužitelja zbog čega da je pogrešan zaključak suda o objektivnoj odgovornost prvooptuženika za nastanak štete te da tuženik nije primijenio ni minimum pažnje. Tvrde da je do nastanka štete došlo izvan obavljanja procesa rada i da taj štetni događaj nije u uzročnoj vezi s obavljanjem radnih zadataka i ravnopravnim statusom tužitelja zbog čega tuženici nisu odgovorni za tu štetu ni po odredbama čl. 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. Do pada tužitelja da je došlo isključivo radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao otkloniti ni izbjeći. Nastavno ističu da bi u smislu odredbe članka 219. ZPP- a svaka stranka trebala dokazati tvrdnje na koje se poziva. Osporavaju i odluku suda u dosuđenom dijelu visine tražbine i tvrde da tužitelj nije dokazao osnovanost visine tražbine po osnovi tuđe pomoći i njege te da je dosuđena visina po osnovi naknade štete prekomjerna i da se sud oslonio isključivo na Orijentacijske kriterije kao da se radi o matematičkoj formuli. Osporavaju i odluku suda u djelu troškova postupka.
5. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.
6. Odgovor na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika osporavaju se žalbeni navodi tužitelja.
7. Žalbe su osnovane.
8. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj radio kao strojar kod tuženika i da su se radnici uobičajeno tuširali nakon radnog procesa što im je omogućio poslodavac te da su na podu sanitarnog čvora bile samo pločice, bez zaštite (zaštita je postavljena tek nakon štetnog događaja) i da se odgovornost i visina štete temelji na odredbama čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 12/17, dalje-ZR), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14,154/14, 94/18, 96/18:dalje - ZZR) i čl. 1045. st. 3, čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067. st. 1, 2 i 3, čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 125/11, dalje-ZOO),
- da je tuširanje vezano za rad tužitelja jer je radnicima to omogućio poslodavac, ovdje tuženik i da mokri pod u kupaonici predstavlja opasnu stvar jer neovisno o pažnji može dovesti do pokliznuća koje bi se moglo izbjeći tek da je tuženik primijenio adekvatnu zaštitu i u prostorima sanitarnog čvora, a što nije učinio. Na tuženiku da leži teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a (da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti), odnosno eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete, a on da to nije dokazao,
- vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Predragu Paviću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio konkvasaciju, desne šake, sekciju lijeve ulnarne arterije, sekciju digitalnih živaca I i II prsta lijeve šake, sekciju tetive dugoga pregibača palca i dubokog pregibača lijevoga kažiprsta i sekciju lijevoga medijalnog živca te da je tijekom inicijalne hospitalizacije, podvrgnut operacijskom zahvatu specijaliste za plastičnu kirurgiju, provedeno je ambulantno liječenje i fizikalna terapija. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj je trpio bol jačeg intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 4 tjedna, slabijeg intenziteta 6 tjedana i po toj osnovi da mu je priznat novčani iznos od 8.000,00 kn. Trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 1 dan, srednje intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 30 dana te tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za daljnji ishod liječenja u trajanju od 3 mjeseca i po toj osnovi priznao mu je priznat novčani iznos od 15.000,00 kn. Kod tužitelja da je zaostalo naruženje vezano za kožne ožiljke i klinički status lijeve šake blažeg stupnja i po toj osnovi priznao mu je novčani iznos od 17.000,00 kn. Kako su trajne posljedice smanjenja životne aktivnosti ocijenjene s 25%, utvrdio je da mu po toj osnovi pripada pravična novčana naknada od 12.000,00 kn te mu je na ime neimovinske štete po svim navedenim kvalifikatornim okolnostima dosudio iznos od 52.000,00 kn. Kod tužitelja da je bila potrebna i tuđa pomoć i njega kroz 4 tjedna po 3 sata po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno narednih 4 tjedna te cijeneći sat tuđe pomoći iznosom od 23,00 kn dosudio mu je na ime imovinske štete iznos od 3. 220,00 kn. Sukladno tome na ime neimovinske i imovinske štete dosudio je tužitelju ukupan iznos od 55.220,00 kn, primjenom odredbe čl. 1100. i 1095. ZOO-a sa zateznom kamatom od dana odštetnog zahtjeva do isplate.
- utvrdio je osnovanim prigovor zastare i protivljenje tuženika i umješača preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja, obrazlažući da se ne radi o opravdanom razlogu za preinačenje tužbe, u smislu odredbe članka 190. ZPP-a, te da je zastarjela tražbina iz preinačenog zahtjeva jer da je liječenje tužitelja završilo 17. listopada 2018. dok je tužba preinačena 11. siječnja 2022., po proteku roka od tri godine od saznanja oštećenika za štetu i štetnika, u smislu odredbe članak 230. ZOO-a.
9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaj tuženik. Presuda nije proturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Međutim, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a.
11. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, pravilno tvrdi tužitelj u žalbi da je sud trebao udovoljiti njegovom zahtjevu za preinakom tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka jer je tužbeni zahtjev povećan nakon provedenog vještačenja pa bi se radilo o preinaci koja nije bila moguća do zaključenja prethodnog postupka.
12. Nije nastupila ni zastara preinačene tražbine jer se u ovom predmetu preinaka tužbe, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj osnovi pa se zastara prekida već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinačenja tužbe kako pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja.
13. Budući da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi otklonio tu povredu postupka i ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
14. Uzgred treba kazati da bi ovom žalbenom sudu bilo prihvatljiv utvrđenje suda prvog stupnja o objektivnoj odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaja koji se dogodio u vezi sa radom, u smislu odredbe članka 111. ZR-a i članka 25. ZOZNR-a. Budući da je tužitelj radio s naftom, uljem i u prašini te se uobičajeno tuširao pred kraj radnog vremena u kupaonici tuženika koja je osigurana za te potrebe povreda koja je nastala za vrijeme tuširanja pravilno je okarakterizirana kao povreda u vezi s radom.
15. Osim toga prihvatljivo je i utvrđenje suda prvog stupnja da bi tuženik trebao dokazati ekskulpacije razloge za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. stavak. 2. ZOO-a (da šteta potječe od više sile ili isključive radnje tužitelja ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti), odnosno dokazati da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete u smislu odredbe članka 1067. stavak 3. ZOO-a što nije dokazao.
16. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbe stranaka i sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti u novu fazu glavne rasprave, te ukinuti i odluku o troškovima postupka kako bi sud prvog stupnja ovisno o osnovanosti glavnog zahtjeva donio i novu zakonitu odluku o troškovima postupka vodeći računa i o svim žalbenim navodima stranaka.
U Rijeci 07. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajna Polić
