Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-458/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3877/2024-16 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3877/2024-16 od 6. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3877/2024-16 od 6. prosinca 2024.;

- potvrđuje u točci II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.079.64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate i u točci III. izreke i

- preinačuje u točci II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 10,00 EUR na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 10. ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103850068 sklopljenog 28. veljače 2008. kojom je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku prije korištenja kredita isplati naknadu u visini od 0,80% iznosa kredita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.089,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je žalba protiv odluke o troškovima postupka djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju i postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu "manjkavi" niti "nedostatni" pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

7.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi koja se plaća unaprijed nepoštena (ništetna) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103850068 od 28. veljače 2008.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava te saslušanjem tužiteljice prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 28. veljače 2008. u Zagrebu, između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103850068 za kupovinu nekretnine, s ugovorenim iznosom kredita od 122.600,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,40% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate sto osamdeset mjeseci

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužiteljice da prije korištenja kredita tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u iznosu od 0,80% iznosa kredita

- da iz ugovora o kreditu nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u ugovorenoj visini pa stoga tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora bila obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju

- da sporna odredba o jednokratnoj naknadi suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. lipnja 2024.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbo o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i odobrenje kredita koja se plaća unaprijed (tzv. ulazna naknada) utvrdio ništetnom. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda o tome da se o spornoj odredbi nisu vodili pojedinačni pregovori te da ona suprotno načelu dobre vjere (savjesnosti i poštenja) uzrokuje značajniju ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

11.1. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljenu ugovornu odredbu o ulaznoj naknadi je na tuženiku (članak 96. stavak 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, “Narodne novine” br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007). Tužiteljica je u svom iskazu negirala bilo kakve pregovore o toj odredbi, a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora o tome da su se o spornoj ugovornoj odredbi vodili pregovori. Zbog toga zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 nije dovedena u pitanje.

12. Imajući na umu da ugovorna odredba o ulaznoj naknadi ne definira glavni predmet obveze tužiteljice te da je riječ o odredbi bez koje sporni ugovor o kreditu može nastaviti obvezivati stranke, nije riječ o ugovornoj odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti u skladu s člankom 99. ZZP/2007.

12.1. Bespredmetno je pozivanje tuženika na sudsku praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima jer je riječ o propisu koji je u ovom predmetu (vremenski) neprimjenjiv (vidjeti presudu Suda Europske unije u predmetu Zagrebačka banka, C- 567/2020, t. 36. do 40.).

13. Pravilno žalitelj u žalbi tvrdi da je ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi lako uočljiva te da je jasno i razumljivo sastavljena. Ta je odredba omogućavala tužiteljici da precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 100. ZZP/2007.

14. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (0,80% od iznosa odobrenog kredita), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

15. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZZP/2007 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

16. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 98. ZZP/2007 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

17. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavka 1. ZZP/2007, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sama ugovorna odredba članka 10. stavka 1. ugovora o kreditu ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego u umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica bila pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

18. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (0,80%). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

19. Odredbe članaka 1021. do 1024. ZOO-a ne predviđaju plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/2002. i 141/2006.). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjeni odredbi ZZP/2007 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

20. U skladu s člankom 74. stavkom 1. točkom 3. ZZP/2007 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

21. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti je razumno zaključiti da se troškovi obrade kreditnog zahtjeva i odobrenja kredita namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini jer su jednaki za sve kredite neovisno o iznosu u kojem su odobreni.

22. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali posebno kad se uzme u obzir učinak ostalih odredbi ugovora o kreditu prema kojima je, neovisno o naknadi ugovorenoj u članku 10. stavku 1. tog ugovora, tužiteljica preuzela i dodatnu obvezu snošenja svih javnobilježničkih i sudskih troškova solemnizacije ugovora i zemljišnoknjižnih postupaka, podmirenja odvjetničkih troškova od 2.520,00 kn prije solemnizacije ugovora, troškova osiguranja nekretnine i drugih troškova. Očito je stoga da se žalbeni navodi tuženika da je riječ o naknadi koja je naplaćena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ne mogu prihvatiti.

23. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 74. stavka 1. točke 3. ZZP/2007 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 10. stavkom 1. ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 74. stavka 1. točke 3. ZZP/2007 da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 0,80% njegove visine, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

24. Odredbom članka 102. stavkom 1. ZZP/2007 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je pravilno sud prvog stupnja tu odredbu u točci I. izreke pobijane presude utvrdio ništetnom. Zbog toga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

25. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka tužiteljici temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno odbio tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka pa je uz primjenu članka 380. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude. Pravilno tuženik u žalbi tvrdi da ukupni troškovi zastupanja i sudskih pristojbi koji su dosuđeni tužiteljici uz pravilnu primjenu članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a iznose 1.079,64 EUR, a ne 1.089,64 EUR pa je na temelju članka 380. točke 2. ZPP- a žalba tuženika protiv točke II. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijena i potvrđena je odluka o troškovima postupka od 1.079,64 EUR dok je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a žalba tuženika djelomično uvažena i preinačena je točka II. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 10,00 EUR.

26. Tuženik koji sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio, dok je sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka uspio djelomično, za iznos od 10,00 EUR odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer