Poslovni broj: Us II-14/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Caronte & Tourist Isole Minori S.P.A. OIB: 34362346719, Via Dei Mille 20, CAP 98057, Milazzo, Italija i C&T Minor Islands d.o.o., OIB: 74774244771, Đure Šporera 2, Rijeka, zastupani po opunomoćeniku, odvjetniku Miranu Maćešiću, OIB: [osobni identifikacijski broj], u Odvjetničkom društvu Maćešić i Suradnici d.o.o., OIB: 45833776625, Đure Šporera 2, Rijeka, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, OIB: 54882480048, Savska cesta 41, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba I. Lučke uprave Rijeka, OIB: 60521475400, Rijeka, Riva 1, zastupana po opunomoćeniku ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, OIB:01394705384, d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, II. Županijske lučke uprave Cres, OIB: 35888379055, Cong 1/II, Cres, III. Lučke uprave Senj, OIB: 43342467134, Obala kralja Zvonimira 12, Senj zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku, Marku Vukeliću, OIB: [osobni identifikacijski broj], u Odvjetničkom društvu Jajaš&Vukelić d.o.o. OIB: 25494057889, Rijeka, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, IV. Županijske lučke uprave Zadar, OIB: 58398165411, Liburska obala 6 Zadar, zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku, Filipu Periću, OIB: [osobni identifikacijski broj], Postrojbi specijalne policije Zadar 4, Zadar, V. Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, Prilaz braće Kaliterna 10, zastupana po opunomoćenici, odvjetnici Željani Škare, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ljudevita Posavskog 12 A, Split, VI. Lučke uprave Split, Split, Gat sv. Duje 1, VII. Lučke uprave Zadar, Zadar, Gaženička cesta 28C, VIII. Lučke uprave Rabac, Rabac, Obala maršala Tita 47C, IX. Lučke uprave Novalja, Novalja, Zvonimirova ulica 26, X. Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica Antofagaste 6, XI. Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14 i XII. Jadrolinije, društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-034-03/22-03/016, urbroj: 580-10/141-2023-037 od 1. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba I. Lučke uprave Rijeka, Riva 1, Rijeka, II. zainteresirane osobe Županijske lučke uprave Cres, Cong 1/II, Cres, III. Lučke uprave Senj, Obala kralja Zvonimira 12, Senj, i V. Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, Prilaz braće Kaliterna 10, Split, za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelji tužbom osporavaju zakonitost rješenja tuženika zbog svih zakonom propisanih razloga, a osobito upiru na povredu pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Dalje u tužbi pobliže navode kronologiju događaja i obrazlažu razloge zbog kojih smatraju da je tuženik pogrešno utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede pravila tržišnog natjecanja u sektoru pružanja usluga pomorske kabotaže (prijevoz putnika i vozila). Ističu da su Lučka uprava Rijeka (dalje: LUR) i Županijska lučka uprava Cres (dalje: ŽLUC) dopisima u razdoblju od 2019. do 2020. odbili odobriti predloženi plovidbeni red tužiteljima na liniji Rijeka – Porozina, čime je po sili zakona došlo do narušavanja tržišnog natjecanja. Smatraju da je tuženik u konkretnom slučaju bio dužan ispitati, jesu li razlozi prethodnog odbijanja plovidbenog reda utemeljeni na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima koji bi bili unaprijed poznati tužiteljima. Navode da su po uzoru na odluke Europske komisije u predmetu EL i Sea Containers v M Sealink (dalje: Sea Containeres) predlagali tuženiku da utvrdi da su odluke LUR-a i ŽLUC-a, nekompatibilne s odredbama članka 102. i 106. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) , budući da su činjenice iz navedenih odluka Europske komisije neposredno primjenjive i na ovu upravnu stvar. Nadalje navode da je tuženik nepotpuno utvrdio pravni okvir kojim uređuje sustav pomorske kabotaže jer u osporenom rješenju ne navodi Odluku Vlade Republike Hrvatske o određivanju državnih linija u javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu od 22. prosinca 2016. (dalje: Odluka Vlade RH) koja je ključna za ocjenu zakonitosti očitovanja koje je tuženik zaprimio od LUR-a, a bitna je i za razumijevanje sustava pomorske kabotaže u Republici Hrvatskoj. Nadalje ističu da je tuženik pogrešno i nepotpuno primijenio članak 102. i članak 106. UFEU jer je analizu postupanja u smislu članka 102. UFEU proveo samo u odnosu na lučke uprave, iako su tužitelji inicijativu podnijeli i protiv Agencije za obalni linijski pomorski promet (dalje: Agencija) Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (dalje: Ministarstvo) i Jadrolinije, društva za linijski pomorski prijevoz putnika (dalje: Jadrolinija).

1.1. Tužitelji navode da tuženik ne definira koje je to mjerodavno tržište, već općenito navodi da je to tržište pomorske kabotaže, što nije u cijelosti ispravno. Ispravno definiranje tržišta bilo bi da je tuženik utvrdio da postoje dva različita tržišta i to: ulazno tržište za upravljanje, organizaciju i pružanje lučkih usluga na kojima djeluje LUR i ŽLUC te silazno tržište na kojem se pružaju usluge pomorske kabotaže, kako su to tužitelji naveli u svojoj inicijativi. Naglašavaju da je bitno ukazati da je do narušavanja tržišnog natjecanja u konkretnom slučaju zaista došlo na silaznom tržištu, iz razloga što se zlouporaba vladajućeg položaja na ulaznom tržištu na kojem lučke uprave donose nezakonite odluke manifestira i na silaznom tržištu na kojem se pružaju usluge pomorske kabotaže, na način da na silaznom tržištu, u konkretnom slučaju, uopće ne postoji konkurencija (Jadrolinija je jedini brodar i u luci Rijeka i u luci Porozina). Navode da je ispravno definiranje mjerodavnog tržišta od odlučne važnosti jer se u odnosu na mjerodavno tržište definira poduzetnik, je li poduzetnik u vladajućem položaju, je li poduzetnik u vladajućem položaju zlouporabio takav položaj, odnosno je li narušio tržišno natjecanje na tom tržištu ili na silaznom tržištu na kojem se pružaju usluge. Tužitelji navodi da povezano s tim tuženik nije definirao poduzetnika, odnosno nije utvrdio činjenicu da su dionici na tržištu pomorske kabotaže (Ministarstvo, Jadrolinija, lučke uprave) zapravo jedan poduzetnik. Osim toga, prema mišljenju tužitelja, tuženik nije utvrdio postojanje vladajućeg položaja lučkih uprava pa je tuženik povredu tržišnog natjecanja utvrđivao samo u odnosu na lučke uprave, dok ne navodi razloge zašto smatra da Jadrolinija, Ministarstvo i Agencija nisu u vladajućem položaju. Tužitelji ističu da Europska komisija i Sud EU, kada ispituju povrede pravila o tržišnom natjecanju, a nakon utvrđivanja mjerodavnog tržišta, dalje utvrđuju, postoji li poduzetnik na mjerodavnom tržištu i je li takav poduzetnik u vladajućem položaj, a što je tuženik propustio učiniti. Tužitelji navode da tuženik nije primijenio ni odredbe Uredbe Vijeća (EEZ) br:3577/92 od 7. prosinca 1992., o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) radi utvrđivanja postoji li povreda članka 102. UFEU. Ističu da su primjenu navedene Uredbe u svojoj inicijativi detaljno obrazložili jer su za ocjenu povrede slobode pružanja usluga kabotaže i povrede pravila tržišnog natjecanja mjerodavni jednaki kriteriji – razlozi zbog kojih se odbija pristup tržištu moraju biti objektivni, predvidljivi i nediskriminatorni, a što je utvrđeno i praksom Suda EU na koju se u tužbi pozivaju.

1.2. Tužitelji ističu da je tuženik, neovisno o razlozima koji su doveli do izmjene Pravilnika LUR-a, prema kojima je luka Rijeka prestala biti trajektna luka, propustio odgovoriti je li izmjena Pravilnika zakonita i predstavlja li odluka LUR-a, narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 102. UFEU. Tužitelji nadalje obrazlažu da osim što je izmjena Pravilnika LUR-a, bila nepredvidiva, ujedno je i diskriminatorna jer Jadrolinija koristi lučku infrastrukturu u luci Rijeka za privez trajekata, iako luka Rijeka više nije trajekta luka, a tužitelji ne mogu koristiti luku Rijeka. Tuženik se, da bi opravdao svoje utvrđenje da odluka LUR-a nije diskriminatorna, pozvao na upit Jadrolinije od 20. svibnja 2022. i odgovor LUR od 23. svibnja 2022. koji dopisi nisu dostavljeni tužiteljima, niti im je omogućeno da se o njima očituju, što predstavlja povredu pravila postupka iz članka 8., 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21,- dalje ZUP). Ističu kako prema utvrđenju tuženika ne postoji pogodovanje Jadroliniji jer je LUR-a odbila zahtjev Jadrolinije vezan uz uspostavljanje trajektne linije iz riječke luke, međutim, iz dopisa Jadrolinije proizlazi da zapravo postavlja upit može li koristiti luku Rijeka za obavljanje usluga na državnoj liniji. Tužitelji nadalje ističu da tuženik nepostojanje zlouporabe vladajućeg položaja od strane ŽLUC-a temelji na tome da je ŽLUC bila u obvezi izraditi maritimnu studiju i da je kapacitet operativnog dijela luke Porozina takav da nije moguće osigurati odvojeni prostor za čekanje vozila na ukrcaj trajekta za dva različita brodara, a koja utvrđena proizlaze iz očitovanja ŽLUC-a i Ministarstva koja tužiteljima nisu dostavljena. Navode da je točno da ŽLUC, kada je zaprimila zahtjev tužitelja u 2019. utvrdila da mora izraditi maritimnu studiju, a to što ŽLUC nije imala na snazi maritimnu studiju do 2019. jedino je propust upravo ŽLUC-a koji ga ne može koristiti kako bi onemogućila tužitelje u pristupu lučkoj infrastrukturi. Također ističu da ni drugi razlog ŽLUC-a kako kapacitet operativnog dijela Luke Porozina ne omogućava ulazak drugog brodara pored postojeće Jadrolinije zbog nedostatnog prostora za čekanje nije relevantan niti opravdan razlog sigurnosti plovidbe. Tužitelji ističu kako se posljedice zlouporabe vladajućeg položaja LUR-a i ŽLUC-a na ulaznom tržištu upravljanja lučkom infrastrukturom reflektiraju na silaznom tržištu pružanja usluga pomorske kabotaže na način da se natjecateljima, i ovdje tužiteljima onemogućava da uđu na tržište pružanja usluga pomorske kabotaže na geografskom području luke Rijeka i Porozina. Tužitelji ističu da je tuženik u odnosu na navedena očitovanja ŽLUC i LUR postupio protivno odredbi članka 47. ZUP-a jer nije utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne stvari.

1.3. Tužitelji također navode da je tuženik pogrešno primijenio odredbe sada važećeg Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, 19/22.- dalje ZPLPOPP) kada je utvrdio da lučke uprave ne mogu zlouporabiti vladajući položaj jer se brodari ne obraćaju neposredno njima za davanje sigurnosti na plovidbeni red. S obzirom na novine u davanju suglasnosti (sada Agencija odlučuje o redu plovidbe brodara sukladno članku 54.) tuženik je, prema mišljenju tužitelja članak 102. UFEU primjenjivao u pogrešnom smjeru pa u osporenom rješenju nedostaju utvrđenja koja se odnose na mjerodavno tržište, postojanje poduzetnika, vladajući položaj i zlouporabu vladajućeg položaja. Smatraju da tuženik odredbu članka 54. ZPLPOPP tumači pretjerano formalistički i opet zanemaruje propise o ovlastima lučkih uprava, konkretno članak 50. navedenog Zakona. Zaključno tužitelji osporavaju i navod tuženika da nije nadležan za primjenu članka 106. UFEU te smatraju da je tuženik odbijanjem primjene navedene odredbe povrijedio pravo Europske unije te je tužiteljima povrijedio i pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelji iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da poništi rješenje tuženika, naloži tuženiku da donese zaključak kojim se pokreće postupak po službenoj dužnosti te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbom zahtjevu tužitelja iz razloga u bitnome već navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Tuženik daje osvrt na svaki pojedini tužbeni navod, posebno obrazlažući razloge zbog kojih smatra neosnovanim navod da je tuženik u postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i počinio povredu pravila postupka. Tuženik ističe kako tužitelji svojom tužbom samo ponavljaju navode iz inicijative pokušavajući tendenciozno prikazati da su postupanja svih tijela koja su uključena u pitanje pomorske kabotaže pa tako i tuženika te nadležnih sudova, dirigirana s ciljem njihovog onemogućavanja da pristupe mjerodavnom tržištu. Tuženik ističe da su tužitelji tijekom provedbe prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu imali prilike iznositi sve svoje argumente i stajališta što su i učinili, proširivanjem inicijative i dopunjavanjem njezinih navoda što je tuženik sve ispitao i uzeo u obzir prilikom donošenja odluke. Nadalje navodi da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik počinio povredu pravila postupka. Ističe da su bespredmetni navodi iz tužbe kako im očitavanja koja su pribavljena tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu nikada nisu dostavljena što predstavlja povredu pravila postupka iz članka 8., 30. i 52. ZUP-a. Tuženik ističe da je odredbama članka 47. stavka 1. ZZTN-a, koji predstavlja lex specialis u odnosu na ZUP, propisano da stranke u postupku imaju pravo tražiti uvid u spis predmeta po zaprimanju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, dok je člankom 36. stavka 1. ZZTN-a propisano da položaj stranke u postupku imaju poduzetnici protiv kojih Agencija vodi postupak koji je u njenoj nadležnosti te poduzetnici sudionici koncentracija, a stavkom 2. istog članak je propisano da podnositelji inicijative za pokretanje postupka iz članka 37. ZZTN-a nemaju položaj stranke u postupku. U tom smislu, ne stoje niti prigovori tužitelja da su im očitovanja mjerodavnih tijela imala biti dostavljena na očitovanje, pri čemu se ističe da su tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu tužitelji bili u mogućnosti, uz odgovarajuću stručnu pomoć, poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje.

2.1. Tuženik ponavlja kako u konkretnom slučaju postupak za utvrđivanje zlouporabe vladajućeg položaja nije bio vođen, već je provedeno prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu, s ciljem utvrđivanja postojanja dostatnih indicija za pokretanje takvog postupka. Tuženik ističe da nije sporno da se odredba članka 106. UFEU odnosi na tržišno natjecanje Europske unije i da se njome osigurava tržišno natjecanje, međutim, iz sadržaja navedene norme nesporno je da je nadzor primjene zakonodavstva Europske unije u isključivoj nadležnosti Europske komisije, neovisno primjenjuju li se predmetna odredba združeno s odredbom članka 102. UFEU ili zasebno. Nadalje ističe da izostanak primjene Odluke Vlade RH ni na koji način nije utjecao na pravilnu primjenu materijalnog prava. U odnosu na navode tužitelja kojima se referiraju na odluku suda donesenu po upravnoj tužbi protiv rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, ističe da nije u nikakvoj vezi s ovim predmetom. Tuženik iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. I. Zainteresirana osoba Lučka uprava Rijeka (LUR) u bitnome se protivi navodima tužbe te ističe da je točno da luku otvorenu za javni promet može koristiti svatko pod jednakim uvjetima, ali samo sukladno njezinoj namjeni i kapacitetima, dok namjenu luke autonomno određuje lučka uprava. Ističe da LUR-a nije dala suglasnost na predloženi plovidbeni red jer od 2015. ne prima trajekte, a isto je navedeno i u samim aktima LUR-a, te razlozi odbijanja suglasnosti nisu diskriminatorni. Navodi da već činjenica da lučka uprava nije poduzetnik ruši cijelu koncepciju o vladajućem položaju lučkih uprava pa je neodlučno i pozivanje tužitelja na odluke Europske komisije jer se odnose na poduzetnika koji ima vladajući položaj u pružanju ključnoj infrastrukturi i koji sam koristi tu infrastrukturu dok konkurentima odbija pristup ili im ga daje, ali pod nepovoljnijim uvjetima. Razlozi iz kojih LUR-a nije tužiteljima izdala suglasnost nisu diskriminatorni jer riječka luka jednostavno nema uvjete i nije predviđena za održavanje trajektnih linija. Zainteresirana osoba iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba i da joj se nadoknade troškovi sastava odgovora na tužbu.

4. II. Zainteresirana osoba Županijska lučka uprava Cres (ŽLUC) u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da je više puta tužiteljima, ali i nadležnim tijelima, iznijela svoje mišljenje da obuhvat luke Porozina onemogućava prihvat više od jedne linije bez ugroze lučkog reda. Ističe da tužitelji u tužbi samo deklarativno osporavaju navedeno mišljenje, ali ne iznose činjenice kojima bi osporili utemeljenost navoda zainteresirane osobe. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba kao neosnovana i da joj se nadoknade troškovi sastava odgovora na tužbu.

5. III. Zainteresirana osoba Lučka uprava Senj u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je više puta iznijela mišljenje, objektivno i nediskriminirajuće, kako obuhvat luke Prizna te ograničeni objekti lučke infrastrukture onemogućavaju privezivanje dvaju brodova koji održavaju dvije linije te su pojašnjene okolnosti koje bi nastale uspostavom nove linije bez javne usluge. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba kao neosnovana i da joj se nadoknade troškovi sastava odgovora na tužbu.

6. IV. Zainteresirana osoba Županijska lučka uprava Zadar u odgovoru na tužbu daje iscrpne razloge zbog kojih smatra da su neosnovani navodi tužitelja da se od strane lučke uprave na bilo koji način favorizira jedno društvo, u konkretnom slučaju Jadrolinija te smatra kako nije ispravan navod tužitelja prema kojemu bi se sva navedena tijela imala smatrati jednim poduzetnikom u smislu stajališta zauzetog u predmetu Europske komisije Sea Containers. Dalje, zainteresirana osoba daje osvrt i na navode tužitelja u odnosu na obveze ispunjavanja uvjeta za dobivanje suglasnosti te ističe da se tužitelji nalaze u potpuno istoj pravnoj situaciji kao i svaki brodar koji je dužan ispunjavati sve uvjete koji su općim propisima predviđeni. Zaključno ističe kako su neosnovani navodi tužitelja o povredi prava tržišnog natjecanja te iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.

7. V. Zainteresirana osoba Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije u odgovoru na tužbu u bitnome ističe razloge zbog kojih nije moguće u luci Supetar organizirati ukrcaj vozila u brod te razdvajanje prometa u luci. Navodi kako tužitelji u tužbi nisu priložili konkretne dokaze za svoje tvrdnje, već upiru u kršenje propisa, odnosno pogodovanje društvu Jadrolinija, pri tome ne uzimajući u obzir konkretne argumente svih zainteresiranih osoba u ovom postupku iz kojih jasno proizlazi da tužiteljevi navodi nisu u suprotnosti s pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba te da joj se nadoknade troškovi upravnog spora.

8. Odgovor tuženika i zainteresiranih osoba dostavljeni su tužitelju na očitovanje. Tužitelj u opsežnom očitovanju ponavlja svoje navode iz tužbe te iznosi razloge zbog kojih smatra da su navodi tuženika i zainteresiranih osoba neosnovani. Poziva se na komunikaciju Europske komisija i Vlade RH tijekom pripreme novog ZPLPOPP te ističe da je Europska komisija intervenirala u tijeku donošenja Zakona zbog njegove neusklađenosti s EU Uredbom o kabotaži. Predlažu ovom Sudu da provede raspravu, odluči o zahtjevu za prethodnu odluku Suda EU te usvoji tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova za sastav navedenog očitovanja.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da time što je inicijativa tužitelja odbačena iz razloga što ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti prema pravilima mjerodavnog materijalnog prava, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su tužitelj tuženiku podnijeli inicijativu za pokretanje postupka utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja protiv LUR, ŽLUC, Agencije, Ministarstva te Jadrolinije. U inicijativi su u bitnome iznijeli svoje nezadovoljstvo odlukama LUR-a i ŽLUC-a (dopisi navedenih tijela od 2019. do 2022.) kojima im se odbija pristup lučkoj infrastrukturi luke Rijeka i luke Porozina te navodeći kako pojedinačno usklađeno djelovanje tijela nadležnih u dodjeljivanju poslova pomorske kabotaže u razdoblju od 2018. do 2020. ima za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja. Nadalje, tužitelji su proširili inicijativu podneskom od 22. svibnja 2023. i na slijedeće linije: Zadar – Preko, Prizna – Žigljen, Brestova – Porozina te Split – Supetar navodeći kako su zahtjev za obavljanje kabotaže podnijeli na predmetnim linijama sukladno sada važećem ZPLPOPP-om, zbog čega svoju inicijativu proširuju i na slijeće subjekte:

Lučku upravu Splitsko-dalmatinske županije, Lučku upravu Split, Županijsku lučku upravu Zadar, Lučku upravu Zadar, Lučku uprava Rabac, Lučku upravu Novalja i Lučku upravu Senj.

12. Tuženik je radi utvrđivanja postoji li u konkretnom slučaju uvjeti za pokretanje postupka po predmetnoj inicijativi i dopuni inicijative tužitelja, sukladno odredbi članka 39. ZZTN-a, vezano uz primjenu članka 13. ZZTN-a i članka 102. UFEU, tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu na temelju odredbe članka 32. točke 1. a) i b) ZZTN-a, zatražio očitovanja, podatke i dokumentaciju od navedenih tijela, koja su dostavljenim očitovanjima osporila navode tužitelja iz inicijative i dopune inicijative.

13. Sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, da bi bila riječ o sprječavanju, ograničavanju ili narušavanju tržišnog natjecanja, zlouporabom vladajućeg položaja moraju istodobno biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to da se konkretan poduzetnik nalazi u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu u smislu članka 12. ZZTN-a te da vladajući položaj zlouporabljuje na neki od načina navedenih u članku 13. ZZTN-a.

14. Tužitelji su u vrijeme kada su zatraži pružanje usluga trajektnog prijevoza putnika i vozila na liniji Rijeka – Porozina, trebali sukladno odredbama tada važećeg Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine", 33/06. – 121/19.) zatražiti suglasnost od nadležnih lučkih uprava. S obzirom da su LUR i ZLUC odbile dati tužiteljima pristup ključnoj infrastrukturi- lukama za pružanje usluga trajektnog prijevoza putnika i vozila, tužitelji su podnijeli inicijativu tuženiku smatrajući da su LUR-a i ŽLUC navedenim postupanjem zlouporabili svoj položaj, dok su istovremeno isti pristup dali Jadroliniji.

15. Međutim, tijekom provedenog postupka, polazeći od očitovanja LUR-a, tuženik je utvrdio da postupanje LUR-a prema tužiteljima nije bilo diskriminatorno ni ograničavajuće jer luka Rijeka od 2015. nije trajektna luka, što proizlazi i iz Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o redu u luci i uvjetima korištenja luke na području pod upravljanjem LUR-a. Nadalje, tuženik je utvrdio da je LUR u svibnju 2022. odbila zahtjev Jadrolinije vezano za uspostavljanje trajektne linije iz riječke luke i to iz istih razloga kao što je to učinila u odnosu na tužitelje kao podnositelje inicijative, slijedom čega je tuženik zaključio da je LUR u konkretnom slučaju jednako postupala prema tužiteljima i prema Jadroliniji za koju tužitelji smatraju da je u povlaštenom položaju.

16. Nadalje, tuženik, ni u odnosu na postupanje ŽLUC-a nije utvrdio dostatne indicije za pokretanje postupka s obzirom na činjenicu da je odredbom članka 5. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke propisano da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekt nije potreban, imati maritimnu studiju o prihvaćanju i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije koju maritimnu studiju moraju izraditi postojeće luke ili dijelovi luke ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena, odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtjeva nadležna lučka kapetanija. ŽLUC je pristupio maritimnoj studiji te obrazložio da kapacitet luke Porozina ne omogućava proširenja lučkog područja ni uvođenje novog brodara. Slijedom navedenog, tuženik je zaključio da na strani ŽLUC-a, postoje objektivni razlozi obijanja suglasnosti.

17. Prema ocjeni ovoga Suda tuženik je imao osnove prihvatiti navedena očitovanja LUR-a i ŽLUC-a, utemeljena na aktima navedenih tijela i rezultatima ispitivanja obuhvata, namjene i kapaciteta luka za koje su tužitelji iskazali interes. Pri tome, tuženik, kako i sam u odgovor na tužbu ispravno navodi nije ovlašten ulaziti u pravilnost odluka drugih nadležnih tijela pa uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelji svojim navodima iz tužbe u kojoj opširno iznose svoje razloge zbog kojih smatraju kako odluke navedenih tijela nisu zakonite, nisu doveli u sumnju zaključke tuženika detaljno i argumentirano iznesene u obrazloženju osporenog rješenja.

18. Nadalje se ističe da nisu osnovani ni navodi tužitelja da je tuženik pogrešno primijenio odredbe sada važećeg ZPLPOPP primjenjivog i u odnosu na proširenu inicijativu tužitelja i na linije Zadar – Preko, Prizna – Žigljen, Brestova – Porozina i Split – Supetar. Sukladno odredbama navedenog Zakona (članak 54.) Agencija za obalni linijski pomorski promet odlučuje o redu plovidbe i daje odobrenje zainteresiranim osobama te brodari nisu više dužni prethodno pribavit suglasnost lučkih uprava, već se Agenciji obraćaju neposredno te Agencija samostalno odlučuje o odobravanju ili neodobravanju reda plovidbe. Slijedom toga osnovano tuženik navodi da ne postoje dostatne indicije za pokretanje postupka utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja protiv navedenih lučkih uprava jer iste nisu ni u mogućnosti zlouporabiti položaj s obzirom da ne odlučuju o davanju suglasnosti na plovidbeni red, već kako je to navedeno, o tome odlučuje Agencija.

19. Prema ocjeni ovoga Suda proizlazi da je tuženik osporeno rješenje donio u granicama ovlasti propisanih zakonom te za odluku naveo pravno odlučne razloge, a ovaj Sud tužbene prigovore nije ocijenio osnovanim, tim više jer je u bitnome riječ o istim navodima koje su tužiteljici isticali i u inicijativi u odnosu na koju je tuženik dao iscrpno i valjano obrazloženje.

20. U odnosu na navode tužitelja kako tuženik nije ispitivao povredu tržišnog natjecanja u odnosu na sve subjekte protiv kojih je inicijativa podnesena, da je tuženik nepotpuno i pogrešno utvrdio mjerodavno tržište, da nije definirao poduzetnika te da je u konačnici pogrešno utvrdio da do zlouporabe vladajućeg položaja nije došlo, valja istaknuti da se u ovom postupku utvrđuje postojanje indicija o djelovanju nekog poduzetnika koje bi predstavljalo zlouporabu vladajućeg položaja, dok iz rezultata provedenog postupka ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu nije utvrđeno postojanje dostatnih indicija za pokretanje postupka radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja.

21. Neosnovani su i navodi tužitelja o povredama odredbi ZUP-a, o kojima se tuženik dostatno očitovao i s kojima razlozima je suglasna i ovaj Sud.

22. U odnosu na navod tužitelja da tuženik nije primijenio odredbu članka 106. UFEU, ističe se da primjenu navedene odredbe osigurava Europska komisija, a istovjetno stajalište je sukladno i sudskoj praksi zauzetoj u presudi, poslovni broj: Us II-191/2015 od 22. travnja 2019. Nadalje se ističe da nije odlučno pozivanje tužitelja na odluke upravnih sudova donesenih u postupcima pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave jer nisu u vezi s predmetom ovoga spora te je neodlučno i pozivanje na komunikaciju Europske komisije i Vlade RH tijekom pripreme i donošenja ZPLPOPP i s tim u vezi navod tužitelja o zahtjevu za prethodnu odluku Suda EU.

23. Ovaj Sud je spor riješio bez rasprave, ocijenivši da su u konkretnom slučaju raspravljena sva bitna pitanja odnosno ona koja su odlučna za donošenje pravilnog rješenja te razlozi zbog kojih se osporeno rješenje osporava ne zahtijevaju daljnja činjenična utvrđenja, strankama u sporu su dostavljena sva očitovanja pa prema ocjeni ovoga Sud u takvoj situaciji nije bilo potrebe za održavanjem rasprave, uz napomenu da su tužitelji tek u očitovanju na navode tuženika i zainteresiranih osoba predložili provođenje rasprave.

24. Prema ocjeni ovoga Suda, tužitelji u tužbi ne osporavaju s uspjehom pravilnost tuženikovih utvrđenja i zaključaka niti na odgovarajući način dokazuju tvrdnju da je postupanje tuženika bilo protivno primijenjenim odredbama mjerodavnog propisa, već u biti ustraju na drugačijoj interpretaciji primijenjenog materijalnog prava i na drugačijem tumačenju konkretnih zakonskih odredbi i utvrđenih činjenica, zbog čega tužbeni razlozi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja.

25. Stoga je ovaj Sud, osiguravajući sudsku zaštitu prava i pravnih interesa stranaka u predmetnom upravnom sporu, ocijenio rješenje tuženika zakonitim, a tužbene navode neosnovanim, zbog čega je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) odbio tužbeni zahtjev.

26. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora jer nisu uspjeli u upravnom sporu temeljem odredbe članka 147. ZUS-a.

27. Odbija se zahtjev I., III. i V. zainteresiranih osoba za naknadu troškova odgovora na tužbu temeljem članka 147. ZUS-a jer sadržaj navoda odgovora na tužbu nije pridonio ishodu ovoga spora, dok se u odnosu na II. zainteresiranu osobu ističe da ni njen sadržaj odgovora nije pridonio uspjehu u sporu, a niti je zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić