Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1872/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Šalina i Božo Vrkić, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1238/2020-37 od 2. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1238/2020-37 od 2. lipnja 2021. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita], zaključen između tužitelja i tuženika dana 6. prosinca 2006. ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak.“

r i j e š i o  j e

1.Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1238/2020-37 od 2. lipnja 2021. u točki I. izreke, u dijelu kojim je predloženo tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 728.742,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate kako je specificirano u toj točki izreke, te u točki III. izreke (u odluci o trošku) i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je utvrđeno da je ništetan Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sklopljen 6. prosinca 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora te je „predloženo“(pravilno naloženo) tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 728.742,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to specificirano u toj točki izreke, u točki II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 54,00 kn, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 29.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. Tuženik smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su razlozi presude nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

4. Ističe da su stranke potpisom ugovora na jasan način izrazile svoju volju te da tužiteljica nema pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. Navodi da je sud prvog stupnja propustio cijeniti činjenicu da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos stranaka izmijenjen, budući da su u obračun uzeta sva plaćanja od sklapanja ugovora, preračunato kao da je kredit sklopljen uz primjenu valutne klauzule u valuti EUR. Na takav način da je tužiteljica obeštećena, pri čemu je konverzija provedena na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15- dalje; ZIDZPK/15) pa da potrošači neosnovano tužbama zahtijevaju još povoljnije uvjete od onih koji su detaljno i jasno propisani. Naglašava da se u ovom slučaju ne radi o nacionalnim odredbama općeg karaktera, već o posebnom zakonu koji je donesen u svrhu rješavanja predmetnog pitanja.

5. Nadalje ukazuje na potrebu primjene čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21; dalje ZOO), prema kojoj ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. U nazočnom slučaju da eventualna ništetnost zbog načina ugovaranja promjenjive kamate te valutne klauzule ne utječe na valjanost ugovora jer da to nisu bili bitni sastojci ugovora o kreditu. U odnosu na ugovaranje valutne klauzule, ukazuje da je takva klauzula dopuštena temeljem čl. 22. ZOO-a te ona jednako djeluje prema svim ugovornim stranama, a fiksiranje tečaja za početno ugovoreni, da bi predstavljalo drugi kreditni proizvod, kredit u kunama, što nije bila volja ugovaratelja.

6. Glede presuda na koje se poziva sud prvog stupnja u pobijanoj odluci, ističe da se presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ne odnosi na prijeporni ugovor pa da je u ovom sporu irelevantna. Naglašava da je promjenjiva kamatna stopa zakonom dozvoljeni institut kod svih ugovora o kreditu koje plasira banka kao financijska institucija te da u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora nije postojala zakonska obveza definirati parametre promjenjivosti kamatne stope u postojećim ugovorima o kreditu. Stoga tvrdi da je prilikom zaključenja prijepornog ugovora poštivao tada važeću zakonsku regulativu te postupao u skladu s Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ističe da je kamatna stopa u razdoblju otplate kredita uvijek bila niža od najviše zakonom dopuštene kamatne stope.

7. Osporava stajalište suda o tome da nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine te ukazuje da zastarni rok počinje teći od trenutka kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a, pa kako se tražbina tužiteljice odnosi na iznose plaćene počev od 2007., a tužba je podnesena 2019., zaključuje da je cijela tražbina u zastari. Tvrdi da kolektivna tužba na koju se sud poziva nije prekinula zastaru tražbine tužiteljice, da tužiteljica nije bila stranka u tom postupku, pa da stoga ne postoji ni jedna radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Navodi da nema posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava pa da se mogu primijeniti isključivo važeća zakonska rješenja.

8. Tuženik osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da su razlozi u tom dijelu nejasni, jer da pojedinačni iznosi ne daju zbroj ukupno dosuđenog troška postupka.

9. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

10. Žalba tuženika je osnovana.

11. Sud prvog stupnja je na potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pritom je u pravu tuženik kada tvrdi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, jer su razlozi presude nejasni i proturječni, ali je unatoč tome o žalbi moguće odlučiti na temelju isprava i izvedenih dokaza, u skladu s člankom 373. a st. 4. ZPP-a.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 6. prosinca 2006., kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te zahtjev za isplatu iznosa od 96.720,74 eura/ 728.742,43 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa specificiranog u točki I. izreke do isplate.

13. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da je Ugovorom o kreditu od 6. prosinca 2006. ugovoren iznos kredita od 143.000,00 CHF, uz primjenu valutne klauzule,da je početna kamatna stopa iznosila 4,30% godišnje te da je tuženik tijekom trajanja ugovora na temelju svojih odluka u više navrata mijenjao kamatnu stopu. Također je utvrđeno da je u čl. 4. Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje plaćati banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, dok je člankom 7. Ugovora određena obveza otplate kredita u 276 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka (CHF), uz pristanak korisnice kredita da banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju izmjene kamatne stope.

14. Prema stajalištu suda prvog stupnja, postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, budući da se radi o ugovornoj odredbi koja nije određena niti je odrediva, s obzirom na činjenicu da tužiteljica nije mogla znati u kojem smjeru će se tijekom trajanja ugovora kamatna stopa kretati, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Glede primjene materijalnog prava, ocjenjuje da se u nazočnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07- dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Nadalje utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Potom je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno da su banke (između ostalih i tuženik) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te su postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. suprotno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 – dalje ZZP/07).

15. Na temelju provedenih dokaza je nadalje utvrđeno da je tuženik postupao nepošteno i nesavjesno, budući da ni o jednoj odredbi ugovora o kreditu nije pregovarao s tužiteljicom, da nisu precizno određeni uvjeti pod kojima se zaključuje ugovor, osobito uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena kamate, da je tuženik jednostrano određivao obveze korisnice kredita, da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovora, što čini ugovor protivnim načelu savjesnosti i poštenja, a posljedično tome protivnim prisilnim propisima i moralu.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđuje da je tužiteljica uplatila ukupan iznos od 728.742,43 kn, da je izvršen obračun zakonske zatezne kamate od dana pojedinačne uplate do 8. siječnja 2021. pa tako ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 483.374,64 kn, da je 21. kolovoza 2019. izvršenom uplatom zatvoren iznos isplaćene glavnice, a potom je 21. rujna 2019. uplaćen iznos od 70.070,41 kn, a da prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. proizlazi iznos preplate od 56.084,07 kn, koja preplata je korištena za otplatu 50% rate prema otplatnom planu.

17. S obzirom na utvrđenje da su odredbe prijepornog ugovora o kreditu ništetne, protivne prisilnim propisima, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik stekao bez osnove iznos kojeg je tužiteljica prema ugovoru platila, pa da je sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a dužan te iznose vratiti sa zateznom kamatom od svakog pojedinačnog stjecanja, budući da je ocijenjeno da je tuženik nesavjestan stjecatelj. Što se tiče sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu od 23. prosinca 2015., sud prvog stupnja ocjenjuje da valjanost Dodatka ugovora o kreditu nije bila predmetom ovog spora, već isključivo ništetnost ugovora o kreditu sklopljenog 6. prosinca 2006., zbog čega da o tom pravnom poslu nije ni raspravljao.

18. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen, a odluka o trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), u ukupnom iznosu od 29.750,00 kn.

19. Prije svega treba navesti da je tužiteljica podnijela tužbu na način da je tužbeni zahtjev postavila u eventualnoj kumulaciji primjenom čl. 188. ZPP-a i to prvopostavljeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti prijepornog Ugovora o kreditu te isplate iznosa od 728.742,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u drugom zahtjevu zatražila utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora o kreditu i odredba o valutnoj klauzuli te posljedično tome zahtijevala isplatu preplaćenih iznosa. Tužiteljica je glavni zahtjev postavila uz obrazloženje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali i ostale odredbe bez kojih ugovor ne može opstati, što da ga čini ništetnim.

20. Stoga je u ovom postupku, za donošenje odluke o prvopostavljenom zahtjevu, prije svega trebalo ocijeniti može li prijeporni Ugovor o kreditu opstati bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te primjeni valutne klauzule, sve polazeći od domašaja narečenih presuda koje su donesene u kolektivnom sporu.

21. Naime, člankom 324. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1.). Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2.). Na istovjetan način propisuje i čl. 87. ZZP/ 03, prema kojemu je nepoštena ugovorna odredba ništetna (stavak 1.), ali ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe (stavak 2.).

22. Dakle, postavlja se pitanje ima li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za posljedicu ništetnost ugovora u cijelosti.

23. Kako to proizlazi iz isprava u spisu, prijepornim Ugovorom o kreditu je bila ugovorena početna kamatna stopa od 4,30% koju je dopušteno primijeniti za cijelo razdoblje otplate kredita, budući da u tom dijelu ugovor nije ništetan. Glede valutne klauzule, treba istaći da je prema čl. 22. ZOO-a dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, iako je načelno dopušteno ugovaranje valutne klauzule, u nazočnom slučaju je ugovaranje valutne klauzule koje nije posljedica pojedinačnog pregovaranja o tome, pravilno ocijenjeno ništetnim primjenom čl. 81. ZZO/03. Naime, u kolektivnoj tužbi je odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na temelju jednostranih odluka banke, te ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa tih valuta pa pravomoćna odluka koja je donesena u tom postupku obvezuje sud.

24. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

25. Prema stajalištu ovog suda, ništetnost pojedinih odredbi prijepornog Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, neovisno o činjenici što su odredbe o načinu izmjene kamatne stope te izmjene anuiteta u skladu s izmjenom odnosa valuta vezane uz uvjete vraćanja kredita. Kako je ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope valjana, kao što je valjana i odredba o kunskom iznosu kojeg je banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, proizlazi da ugovor o kreditu može opstati unatoč ništetnosti narečenih ugovornih odredbi pa je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora.

26. Kao što je već rečeno, bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

27. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način, dok visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

28. Treba navesti da valutna klauzula ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, ali ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora, pri čemu ugovori ostaju na snazi kao da su obveze ugovornih strana određene u kunama.

29. Stoga činjenica što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

30. Glede utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, u skladu s narečenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, treba istaći da uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen pa ugovor može opstati bez te odredbe.

31. Dakle, izmjenom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule, s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima pa je na dopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen sadržaj koji odgovara volji ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

32. Treba naglasiti da u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, nije istaknuta tvrdnja o ništetnosti narečenih ugovora o kreditu u cijelosti, niti je u tom smislu tužitelju pružena sudska zaštita.

33. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio pravno shvaćanje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u odredbama ZZP-a (primjerice Rev 259/2022).

34. U odnosu na zahtjev za isplatu, presudu suda prvog stupnja je bilo nužno ukinuti, budući da je u nastavku potrebno odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu koji sadrži i zahtjev za isplatu zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

35. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i takav tužbeni zahtjev odbiti primjenom čl. 373.a ZPP-a, a u preostalom dijelu točke 1. izreke (zahtjev za isplatu) i u točki III. izreke (odluka o trošku) presudu ukinuti primjenom čl. 370. ZPP-a.

36. U nastavku postupka će sud prvog stupnja odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u narečenom ugovoru o kreditu te o novčanom zahtjevu, kao i o troškovima cijelog postupka.

37. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara