Broj: Pp -2940/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HC, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23 ), temeljem optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula-Pola, pod brojem 511-08-21/05-5-231-1/ 2021. od dana 23. studenog 2021.godine, nakon provedene usmene, glavne i javne rasprave kod ovoga suda, dana 28. siječnja 2025. godine, u prisutnosti okrivljenika osobno i provedene rasprave 07. svibnja 2025.godine, bez prisutnosti okrivljenika, temeljem članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona ( NN 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18, 114/22 ), istoga dana objavio je i,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,

II okrivljenik:

HC, od oca H i majke M, r. Đ, rođen dana **.**.1985.. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju hotelijersko- turistički tehničar sa završenom srednjom stručnom spremom, trenutno nezaposlen, po narodnosti T, neoženjen, bez djece, uzdržava se iz povremenog rada, državljanin Hrvatske, prekršajno kažnjavan,

o s l o b a đ a  o d  o p t u ž b e

što je dana 05. kolovoza 2021.godine u 19,30 sati, na parkirališnom prostoru u Puli, Ul. Benediktinske opatije, narušavao javni red i mir na naročito drzak i bezobrazan način kada je poradi nesuglasica u prometu, vikao, galamio i vrijeđao Ivanu Pintarić, govoreći joj : " kučko, jebem ti mater, govno jedno, žuri mi se", nakon čega je pljunuo na njezin automobil, došao do suvozačevih vrata njenog automobila iz kojeg je uzeo ključ vozila i bacio ga na pod, te se udaljio motorom,

III čime je postupio protivno članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, IV Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do točke 7. ovog Zakona, terete proračunska sredstva Suda.

Obrazloženje

1.Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika HC, zbog osnovane sumnje da je počinio prekršajno djelo činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude, uz prijedlog da se okrivljenik proglasi krivim i osudi novčanom kaznom u iznosu od 1 400,00 kuna/ 185,81 eura.

2.U postupku ispitivanja optužnog prijedloga sudac je utvrdio da su se stekli uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga iz članka 230. Prekršajnog zakona, jer je optužni prijedlog podnesen od strane ovlaštenog tužitelja, a utemeljen je na priloženoj dokumentaciji zbog čega je okrivljeniku izdan prekršajni nalog kojim mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1 146,00 kuna/153,38 eura. Istim prekršajnim nalogom obvezatan je nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura.

3.Protiv prekršajnog naloga Suda okrivljenik je podnio pravodobni i dopušteni prigovor zbog čega je sudac pobijani prekršajni nalog, prije otvaranja rasprave i prije ispitivanja okrivljenika Rješenjem od 28.01.2025.god. stavio izvan snage ( čl.238. st.9. PZ).

4. Pozvan od suca da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, okrivljenik izjavljuje da nije kriv. Smatra da tužitelj u konkretnom predmetu nije ničim dokazao prekršaj, s obzirom na činjenicu da je u ovom događaju imao osobe koje su vidjele cijeli tijek i dinamiku događaja a koje nisu navedene kao svjedoci, već se optuženje temelji na izjavi Ivane Pintarić koju inače ne poznaje. Ovog konkretnog dana dogovorio se s prijateljima da će se naći kod ugostiteljskog objekta koji se nalazi u ulici Maksimilijanova, zbog čega je došao do parkirališta u Ulici Benediktinske opatije jer je htio preparkirati motocikl, no uočio je da mu je jedna osoba za koju je kasnije utvrdio da je Ivana Pintarić svojim vozilom onemogućila prolaz iz kog razloga ju je zamolio da li može samo malo pomjeriti svoje vozilo kako bi on mogao proći, što ona nije htjela učiniti već je naprotiv inzistirala na tome da će njeno vozilo ostati na mjestu na kojem ga je zaustavila. Izjavljuje da se ona počela raspravljati s njime, da je vikala na njega te s obzirom na nastalu situaciju s njom i nije mogao razgovarati. Izjavljuje da se parkirao ispred zgrade stanovanja, nakon čega je trebao ući u kombi u kojem se nalazila hrana i sva potrebna oprema za odlazak na Fratarski otok s prijateljima, no ona je tada ponovno svoje vozilo parkirala na takav način da mu je onemogućila izlaz s kombi vozilom i rekla mu da sada više ne će pomjerati vozilo i da on ne može izaći. Navodi kako su tada naišli njegovi prijatelji i vidjeli ovaj događaj zbog kojeg su ostali začuđeni, posebno kada je ova gospođa nasrnula na njega, počela ga je pljuvati, došla je do njegovog motocikla i trgala retrovizore s motora, pa je njeno ponašanje bilo takvo da je izazivalo pozornost građana. Ponavlja kako je on samo nastojao s njom uspostaviti pristojan kontakt, a kasnije kada je vidio što ona radi ostao je priseban, nije galamio, nije joj govorio da je kučka, nije ju psovao, već je rekao da će pozvati policiju ili vučnu službu kako bi mogao izaći s parkirališta. Upoznat sa Izvješćem kojeg je podnijela policija izjavljuje da se ono temelji na izjavi Ivane Pintarić. S obzirom da su događaju bile prisutne osobe koje su bile očevici predlaže da se u dokaznom postupku ispitaju kao svjedoci MC , ĐC i TC za koje se obavezuje dostaviti podatke o adresi stanovanja.

4.1. S obzirom da je okrivljenik porekao krivnju, u nastavku dokaznog postupka sudac je proveo dokazni postupak i izveo dokaze o postojanju prekršajnog djela te proveo uvid i čitanje sačinio Izvješća o prekršaju i Obavijesti okrivljeniku iz čl.109.a PZ, da će se protiv njega pokrenuti prekršajni postupak ( list br.4. i br.7. spisa). Prihvaćanjem dokaznog prijedloga okrivljenika sudac je proveo dokaze ispitivanja svjedoka MC, ĐC i Ivane Pintarić.

5. U postupku otvaranja rasprave sudac je utvrdio da je iskazana uredna dostava poziva za svjedoka MC i da je svjedok pristupio na raspravu. Za ĐC i Ivanu Pintarić nije izvršena uredna dostava poziva, već su se pismena vratila sa napomenom " nepoznat" i " nije podigao pošiljku".

5.1. Svjedok MC izjavljuje kako je kritične prigode u večernjim satima svjedočio događaju jer je bio pored automobila na parkiralištu Benediktinske opatije u [adresa] i trebao je vozilom izaći iz parkirališta. Navodi da je iz vozila uočio automobil kojim je upravljala ženska osoba i prema načinu kretanja zaključio je da ima namjeru parkirati automobil između dva već parkirana vozila, no s obzirom na taj uzak prostor vozačica je izvodila manevre, pa se čas kretala unazad pa unaprijed, za koje vrijeme je on sjedio u automobilu čekajući da vozačica oslobodi prostor za kretanje vozilima. Izjavljuje da je vidio kada je okrivljenik naišao motociklom i kada je stao nešto dalje od ovog automobila, te je i on čekao da se ta vozačica parkira. Međutim vozačica je i dalje manevrirala svojim vozilom, HC je sjedio na motociklu i čekao, a poslije nekog vremena čuo je da se obratio vozačici i pitao ju da li će se maknuti kako bi on mogao proći. Vozačica mu je tada odgovorila da se neće maknuti, a s obzirom na položaj vozila kojeg je zauzela na ovom prolazu i potom stala moglo se zaključiti da se stvarno ne želi maknuti. Na pitanje suca na koji način je čuo razgovor između okrivljenika i vozačice s obzirom da je sjedio u automobilu izjavljuje da je to dobro čuo jer je imao otvoren prozor na svom vozilu, a kako je sam prostor parkirališta vrlo uzak, radi se o maloj površini, njihov se razgovor vrlo dobro čuo. HC je potom motociklom ušao u prostor koji je bio slobodan za parkiranje i tu parkirao motocikl nakon čega se uputio prema zgradi u kojoj je živio. Obrazlaže da je i nakon što je HC otišao vozačica još uvijek stajala na istom prostoru i onemogućavala njegov izlazak s parkirališta. Na pitanje suca da li se on obratio vozačici s pitanjem da li će pomjeriti vozilo, izjavljuje da joj se nije obraćao. Na pitanje suca koliko bi dugo čekao da se ta vozačica pomjeri kako bi mu omogućila prolaz s obzirom na iznesene okolnosti, odgovara da bi strpljivo čekao, a moguće bi nakon što bi njegovo strpljenje isteklo zaključao automobil i otišao pješke do svog restorana. Dok se nalazio na parkiralištu vidio je da je gospođa sjela na zidić koji se nalazi uz samo parkiralište te je uočio da ona ne poduzima ništa u vezi njenog vozila koje je ostalo prepriječeno na prolazu. Tada se vratio i HC i došao je do motocikla i vidio da je motocikl zapljuvan pljuvačkom i to na predjelu sjedala, pa je otišao do vozila ove gospođe uzeo je nekakvu prostirku koja se inače koristi za ležanje i sa tom je prostirkom obrisao sjedalo motocikla koje je bilo zaprljano, a potom je tu prostirku vratio u automobil. Na pitanje suca na koji način je HC uzeo prostirku iz automobila i gdje se ta prostiraka nalazila izjavljuje da se toga ne sjeća. Na pitanje suca da li se sjeća na koji način je vratio prostirku u automobil odgovara da se ni toga ne sjeća. Na pitanje suca da li se sjeća da je HC otvarao vrata vozila s obzirom na činjenicu da je vozačica sjedila na zidiću i nije bila u automobilu, odgovara da se toga ne sjeća, misli, iako nije siguran, da su prednja vrata vozača bila otvorena. Zna da je HC nakon toga sjeo na motocikl i napustio mjesto na kojemu je bio parkiran, a kada je prošao pored vozačice koja se nalazila pored zidića vidio je i čuo da su si izmijenili nekakve riječi, čini mu se da su tom prigodom bili i ljuti. Na pitanje suca kada je razgovarao s HC o ovom događaju izjavljuje da se toga ne sjeća. S obzirom da je prostoručno skicirao mjesto događaja na skici se može vidjeti u kom su se položaju nalazila vozila, pri tom misli na njegov automobil, na vozilo ove ženske osobe i na motocikl HC.

6. U postupku ponovnog pozivanja svjedokinje Ivane Pintarić sudac je utvrdio da nije izvršena uredna dostava poziva i da se pismeno vratilo " obaviješten nije tražio", dok je uvidom u podatke JRO MUP RH utvrdio da svjedokinja ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj je u više navrata pokušana dostava poziva. S obzirom na nastalu procesnu situaciju sudac je odustao od tog dokaznog prijedloga, smatrajući da svjedokinja koja u postupku ima svojstvo oštećene osobe i da je kao svjedok dužna kazivati istinu, nije primala pozive za raspravu pa na taj način nije iskazala zainteresiranost za ishod postupka.

6.1. Sudac nije proveo dokaz ispitivanja svjedoka, policijskih službenika KC i EC, cijeneći da njihovo svjedočenje ne bi bilo objektivno i ne bi predstavljalo realno iznošenje činjenica, budući da njihovo svjedočenje ne bi bilo rezultat neposrednog opažanja odlučnih činjenica, već iznošenje onih činjenica koje su saznali u informativnom razgovoru sa sudionicima događaja, pa bi svjedočili po čuvenju, zbog čega njihova svjedočenja ne bi imala dokaznu snagu na kojima bi se temeljila ocjena o prekršajnom djelu.

6.2. S obzirom da službene zabilješke koje je priložio tužitelj u procesnom smislu nisu dokaz, sudac zaključuje da u odnosu na okrivljenika tužitelj nije pružio ni jedan dokaz o njegovoj prekršajnoj aktivnosti, već da je svoje promišljanje o postojanju osnovane sumnje u ostvarenje prekršaja temeljio na izjavi Ivane Pintarić, bez obzira na činjenicu da je u provedenom informativnom razgovoru njena izjava bila u potpunosti proturječna izjavi okrivljenika, zbog čega sudac zaključuje kako su se kod tužitelja potkrale pogreške koje se prvenstveno odnose na procjenu vrijednosti dokaza kojima su raspolagali u konkretnom slučaju, slijedom čega tužitelj nije dokazao da su u radnji okrivljenika sadržana osnovna i odlučna obilježja terećenog prekršaja.

7. Članak 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisuje da će se kazniti svatko tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, pa kako u postupku okrivljenik poriče činjenicu da je kritične prigode ostvario biće prekršajnog djela na način kako se on opisuje u optužnici, iznoseći da je vozačica automobila počela svađu i da je vikala na njega te da ga je ona pljuvala, sudac cijeni da tužitelj nije pružio argumente i priložio dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete kojima bi osporio obranu okrivljenika i dokazao slučaj izvan svake razumne sumnje / u dokaznom prijedlogu tužitelja nisu navedeni građani koji su bili uznemireni ponašanjem okrivljenika /, pa u postupku nije dokazano da bi ponašanje okrivljenika poprimio obilježje narušavanja javnog reda i mira na naročito drzak i bezobrazan način, odnosno da je taj događaj izazvao pozornost drugih građana i da se reflektirao u javnosti.

7.1. Sudac nije prihvatio izjavu svjedoka MC, smatrajući da iz svjedočenja proizlaze nedosljednosti kazivanja i nepodudaranje sa realnošću činjenica / na pitanja suca o činjenicama koje je s obzirom na okolnosti njegovog neposrednog zapažanja mogao uočiti i čuti nije mogao dati odgovor već je izjavio da se toga ne sjeća/, iako je za činjenice koje su sadržane u opisu događaja iz optužnice svjedočio s visokim stupnjem sigurnosti i uvjerenja da su one istinite i da odgovaraju realnosti događaja, zbog čega sudac smatra kako su se obzirom na okolnosti utvrđivanja prekršaja / bio je u vozilu kada je vidio događaj i čuo razgovor između okrivljenika i Ivane Pintarić/, kod tog svjedoka potkrale pogreške u zapažanju i rasuđivanju, a da je zbog proteka vremena logično zaključiti kako su kod svjedoka nastupile pogreške u percepciji i njegovog pamćenja, pa postoji nepodudaranje iskaza tog svjedoka sa realnošću činjenica, slijedom čega svjedočenje nije mogao prihvatiti kao dokaz o relevantnim činjenicama.

8.Polazeći od pretpostavke nedužnosti iz čl. 28. Ustava Republike Hrvatske i čl.84. PZ, prema kojoj se teret dokaza nalazi na tužitelju, te s obzirom na sve okolnosti događaja o kojem postoje proturječja obrane i optužbe, a koja su značajne naravi i čine donošenje osuđujuće presude nemogućom, sudac je u dvojbi o odlučnim činjenicama prihvatio one koje idu u korist okrivljenika, te sukladno načelu "in dubio pro reo“, za okrivljenika donio presudu kao u izreci.

9. Troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do točke 7. Prekršajnog zakona, terete proračunska sredstva Suda, dok tužitelj snosi svoje troškove koji su nastali utvrđivanjem prekršaja ( čl.138. st.2. toč. 1. PZ).

U Puli, 07. svibnja 2025. godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8(osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno, u dva istovjetna primjerka putem ovog suda, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja.

Dostaviti:

1.okrivljeniku

2.tužitelju