Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3298/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika M.d.o.o. kao pravne osobe i II okrivljenika MČ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupan po branitelju Vinku Samardžić, odvjetniku iz Splita, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 111 / 2021), odlučujući o žalbi II okrivljenika MČ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-18984/2023-24 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba II okrivljenika MČ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), II okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu II okrivljenik TČ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisan u izreci pobijane presude.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno po branitelju izjavio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnim sankcijama, te troškovima prekršajnog postupka navodeći da u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nisu točno ni potpuno utvrđene činjenice ni činjenično stanje koje bi kao takovo trebalo rezultirati donošenjem presude kojom se okrivljenik ne bi teretio za počinjeni prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nije razvidno iz kojih utvrđenih činjenica i izvedenih dokaza proizlazi ovakova odluka, a niti je dokazano da je počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijane presude. Iz provedenog postupka i dokaza koji su izvedeni ne proizlazi da bi okrivljenik poduzeo radnju bića prekršajnog djela za koje ga se tereti, a niti su ostvareni elementi krivnje, slijedom čega nema mjesta utvrđenju krivnje, kao i izricanju sankcije. Okrivljenik, koji obavlja usluge fitnes centra na adresi [adresa], u [adresa] nije počinio prekršaj za koji ga se tereti priopćavanjem autorskih glazbenih djela javnosti koristeći uređaj sa zvučnicima omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti iako za takvo priopćavanje da ne posjeduje zakonom propisano odobrenje HDS. Prekršajni postupak je trebalo obustaviti i u odnosu na II okrivljenika jer je pravna osoba prestala postojati. Inkriminirane prigode nije javno priopćavao autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl. 32. i detaljnije određeno u čl. 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduje zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja. Glazbu je puštao sa interneta u prostoriji koju koristi za obavljanje vlastite djelatnosti koja nije u svezi s javnim priopćavanjem i korištenjem glazbenih djela. Te nedostaje element javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela i korištenja glazbenih djela u javnosti. Nije koristio uređaj za reprodukciju glazbe, uređaj sa zvučnicima, niti je ista glazba javno reproducirana i kao takva namijenjena za slušanje u javnosti. Nije dopustivo da bi okrivljenik bio u obvezi dokazati radi li se o autorskim djelima koja podliježu zaštiti tužitelja. Upravo je na tužitelju teret dokaza da su ostvarene sve pravno relevantne okolnosti i činjenice koje dovode do prekršajne odgovornosti II ookrivljenika, a isto tako je Sud trebao utvrditi postoje li svi elementi bića prekršajnog djela za koje se tereti II okrivljenik u njegovu postupanju inkriminirane prigode. Nije se radilo o zaštićenim autorskim djelima u konkretnom slučaju u vrijeme navodnog počinjenja prekršaja. U prilog tome dostavljena je Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. koja je obvezujuća i za sudove u Republici Hrvatskoj, kao i presude Suda od 16. veljače 2017. te Mišljenje od 25. listopada 2016. u predmetu C641/15 iz kojeg proizlazi kako zabrana bežičnog emitiranja i priopćavanje javnosti radiodifuzijskog emitiranja je opravdana jedino ako se takvo priopćavanje obavlja na mjestima pristupačnim javnosti uz plaćanje ulaznice. Osuda okrivljenika suprotna je načelu in dubio pro reo. Izrečena sankcija je previsoko odmjerena, te nije adekvatna navodnoj ugrozi zaštićenog dobra, koje ugroze nije ni bilo. Predlaže preinačiti pobijanu odluku tako da se protiv njega postupak obustavi, podredno presuda ukinine i vrati na ponovno suđenje.

2.2. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Bez osnove su navedeni razlozi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka. Nasuprot tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud dao je valjano obrazložene razloge za krivnju II-okrivljenika.

6. Neosnovano žalitelj prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza posebice okolnosnog i uvjerljivog iskaza svjedoka PČ referenta HDS-a, propisno upozorenog na posljedice davanja lažnog iskaza, koji je detaljno, uvjerljivo i okolnosno svjedočio o tijeku kontrole, čemu u bitnom ne proturječi niti provedeni materijalni dokazi, te cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, osnovano zaključio da se u ponašanju II okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, što je u pobijanoj presudi valjano obrazložio, radi čega se žalitelj zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge prvostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

7. Prema tome, bilo koji način priopćavanja javnosti glazbenog autorskog djela bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, dakle, Hrvatskog društva skladatelja ZAMP koja ta prava po članku 224. stavku 8. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ostvaruje u ime i za račun autora, predstavlja prekršaj iz citiranog propisa.

8. Također, prvostupanjski sud je po slobodnoj ocjeni dokaza prihvatio iskaz svjedoka kao uvjerljiv, budući je svjedok ĐČ određen kao terenski zastupnik od strane HDS-a, njegovo saslušanje je kao dokaz predloženo od strane tužitelja i čiji je Zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela posjedovao, a isti sami odlučuju na koji način i koje osobe će vršiti kontrolu korištenja autorskih glazbenih djela u njihovo ime, te je svjedok okolnosno svjedočio o kontroli javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela o čemu je sačinio zapisnik po izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela od 16. ožujka 2023., te je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa kako II okrivljenik u žalbi nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

9. Treba naglasiti da sukladno članku 61. stavku 3. Prekršajnog zakona odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju ako nakon počinjenja prekršaja prestane raditi raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati te su neosnovani navodi žalitelja da je trebalo obustaviti prekršajni postupak i protiv njega jer je pravna osoba prestala postojati.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je izrečena kazna u granicama zakona i nije prestroga, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.

11. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao istog na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61) sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013). Troškovi u paušalnom iznosu od po 30,00 eura su određeni u iznosu u kojem se mogu izreći sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

12. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je za njega, temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka. Treba istaknuti da žalitelj uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali da dosuđene mu troškove ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji, zbog kojeg razloga bi eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

13. Zbog navedenih razloga žalbu II okrivljenika valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.