Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3654/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe MILLEM INŽENJERING d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe HRD, zastupani po branitelju Sandru Biondić, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. , čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2., čl. 228. st. 1. toč. 18. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022) čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu od 14. ožujka 2025., broj: Pp-315/2022, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Privaćanjem žalbe I okrivljene. pravne osobe MILLEM INŽENJERING d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe HRD, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e
II. Privaćanjem žalbe I okrivljene pravne osobe MILLEM INŽENJERING d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe HRD i po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u odnosu na točku 1. izreke na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena pravna osoba MILLEM INŽENJERING d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba HRD,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi:
1. u svojstvu poslodavca u Hotelu Lika, odmorište Brinje sjever, Lovačka 7c zaposlili radnike i s njima sklopili ugovore o radu na adresi sjedišta u [adresa], kako slijedi:
- HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopili ugovor o radu za razdoblje od 1. 10. 2021. do 31. 1. 2022. godine, u kojem nisu naveli objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,
- KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s kojom su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, za razdoblje od 1. 10. 2021. do 31. 1. 2022. godine , u kojem nisu naveli objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,
čime bi počinili prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba MILLEM INŽENJERING d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba HRD proglašeni su krivim da su na način činjenično opisan pod točkom 1. i 2. te presude počinili prekršaj iz članka 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. i članka 228. stavak 1. točka 18. i stavak 2. Zakona o radu i kažnjeni, I okrivljenik pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8400,00 eura, a II okrivljenica odgovorna osoba, ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1200,00 eura, te je temeljem članka 181. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbijena optužba zbog djela prekršaja iz članka 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju opisanog pod točkom II izreke presude, a temeljem čl. 182. st. 1. t. 1. (ispravno čl. 182. t. 1.) Prekršajnog zakona okrivljenici su oslobođeni optužbe zbog djela prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, opisanog pod točkom III. izreke presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura.
3. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu, ističući pogrešnu primjenu Zakona o radu u odnosu na djelo prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. budući je sud primjenio propis koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenog prekršaja već je stupio na snagu 1. siječnja 2023. ("Narodne novine "broj. 93/2014, 127/2017, 98/2019). Isto tako u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke u bitnom ističu da je sud odbio prijedlog obrane da se ispitaju kao svjedokinje radnice bez obrazloženja navedenih dokaznih prijedloga čime je propustio utvrditi činjenično stanje. Predlažu da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske preinači odluku, odnosno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
4. Žalba je osnovana.
5. Razmotrivši predmet i navode žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da žalitelji osnovano pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 18. i st. 2. Zakona o radu.
6. Naime, okrivljenici su na ročište glavne rasprave 12. ožujka 2025. dostavili po branitelju pisane obrane, kojima poriču učin prekršaja koji im se stavlja na teret te su u daljnjem dokaznom postupku pročitani materijalni dokazi koji prileže spisu, a branitelj okrivljenika je predložio saslušanje svjedokinja radnica u odnosu na korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, što je sud odbio uz obrazloženje jer je: „stvar raspravljena.“ Iz obraloženja pobijane odluke pod točkom 6.3. sud navodi: „Nesporno je u postupku utvrđeno da radnicama KR i ŠR, za koje je donio odluku o korištenju godišnjeg odmora za 2020. godinu /list 163. i 174. spisa/ poslodavac nije omogućio da iskoriste cijeli godišnji odmor od četiri tjedna (20 dana) na koji su ostvarile pravo, a što su im bili dužni omogućiti najkasnije do 30. lipnja 2021. godine.“
6.1. Iz dokaznog materijala na koji se sud poziva list 163. i 174. spisa, Odluke o korištenju godišnjeg odmora za 2020. godinu za radnice KR i IR i obračunskih lista za imenovane radnice, odnosno za radnicu KR obračunska lista 244 za perod od 1. svibnja do 31. svibnja 2021. evidentirano je bolovanje na teret poslodavca od 72,00 sata i obračunska lista 283. za perod od 1. lipnja do 29. lipnja 2021. evidentirano je bolovanje na teret poslodavca od 168,00 sati te isplata naknade bolovanja za istu radnicu sa datumima isplate 15. srpnja. 2020., 14. kolovoza 2020. i 15. rujna 2020. na koju okolnost su se okrivljenici i pozivali u svojoj obrani, a što sud nije provjerio ispitivanjem ove svjedokinje, (mjesece kada je bila na bolovanju, kada se vratila sa bolovanja).
6.2. Imajući u vidu činjenicu da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te će na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana, a kako iz zapisnika od 12. ožujka 2025. proizlazi da je sud izvršio uvid u obračunske liste (kao i naknadu za bolovanje za radnicu KR), i da prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o krivnji samo formalno navodi pobrojčane dokaze ne obrazlažući svoje utvrđenje i razloge takvog utvrđenja te perod vremena radnice KR na bolovanju i vrijeme povratka na rad kada joj nije omogućeno iskoristiti preostali dio godišnjeg od 20 dana do zakonom određenog roka 30. lipnja 2021. , činjenično stanje glede krivnje žalitelja nije pravilno utvrđeno.
6.3. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona valjalo je žalbu okrivljenika prihvatiti kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na prekršaj pod točkom 2. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6.4. Prvostupanjski sud će ponovo provesti dokazni postupak, postupiti u smislu razloga ove odluke, provesti sve raspoložive dokaze i nakon analize i ocjene provedenih dokaza u ovom predmetu donijeti novu, valjano obrazloženu odluku u odnosu na prekršaj pod navedenom točkom.
7. Nadalje, rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti, utvrdio je da je u odnosu na prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod t. 1. izreke prvostupanjske presude za koje su okrivljenici proglašeni krivima, nije prekršaj.
7.1. Naime okrivljenicima se činjeničnim opisom stavlja na teret: 1. da su u svojstvu poslodavca u Hotelu Lika, odmorište Brinje sjever, Lovačka 7c zaposlili radnike i s njima sklopili ugovore o radu na adresi sjedišta u [adresa], kako slijedi:
- HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopili ugovor o radu za razdoblje od 1. 10. 2021. do 31. 1. 2022. godine, u kojem nisu naveli objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,
- KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s kojom su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, za razdoblje od 1. 10. 2021. do 31. 1. 2022. godine , u kojem nisu naveli objektivan razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme,
d a k l e, postupili protivno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o radu,
pa su time počinili prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu.
7.2. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivni razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 2. i 3.).
7.3. Dakle, jedno od obilježja ovog djela u vrijeme počinjenja je „uzastopni ugovor“, koji se ne navodi u činjeničnom opisu izreke pobijane presude u toč. 1. za raliku od optužnog prijedloga u kojem je ovo obilježje navedeno i konkretizirano navođenjem datuma sklapanja pojedinih ugovora o radu na određeno vrijeme iz čega je vidljivo da su sklopljeni uzastopno, te se takav opis ne može podvesti pod djelo prekršaja za koje se okrivljenik tereti jer način ovakvog optuženja navođenjem jednog (prvog) ugovora ne zahtjeva navođenje objektivnog razloga i nije djelo prekršaja prema terećenju okrivljenika.
7.4. Slijedom navedenog, djelo za koje se okrivljenici optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj, to je ovaj sud, prihvaćajući žalbu okrivljenika, u kojoj pravilno pobijaju presudu i zbog povrede materijalnog prekršajnog preava, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu te ih za predmetno djelo oslobodio optužbe, kako je to i navedeno u t. II. izreke ove drugostupanjske presude.
8. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 207. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.