Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2444/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Stefmar j.d.o.o. kao pravne osobe i II okrivljenika FKZ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupan po branitelju Marinu Đudarić, odvjetniku iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 111 / 2021), odlučujući o žalbi II okrivljenika FKZ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-18455/2022 od 16. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba II okrivljenika FKZ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), II okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu II okrivljenik SKZ, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 270,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisan u izreci pobijane presude.
1. Istom presudom okrivljenik je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.
1. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno po branitelju izjavio žalbu iz svih žalbenih osnova, ističući kako u činjeničnom opisu prekršaja stoji samo kako je priopćavano autorsko glazbeno djelo, što je pravna kategorija a ne činjenični opis. Da bi bio činjenični opis moralo je biti navedeno koje je autorsko djelo priopćavano, a sud je taj koji ga je mora okarakterizirati kao autorsko djelo. Okrivljenik dana 28. travnja 2022. nije još bio upisan u sudski registar kao direktor, što je učinjeno 2. svibnja 2022., slijedom čega se ne može smatrati da je bio odgovoran u trgovačkom društvu Stefmar j.d.o.o. na dan 28. travnja 2022., što je vidljivo iz zapisnika tužitelja br. 334877, koji je u potpunosti nerazumljiv. Predlaže preinačiti pobijanu odluku tako da se oslobodi od optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.
2. Žalba nije osnovana.
3. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4. Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju pisane obrane II okrivljenika, iskaza svjedoka FK referenta HDS-a, te uvidom u očitovanje tužitelja i zapisnik o provedenoj kontroli. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi međusobno suprostavljenih iskaza, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela iz članka 296. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
5. Ovo stoga što je primjenjenim propisom čl. 296. st. 2. u vezi st. 1. t. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano kažnjavanje za prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi ako „bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo (članci 32. podstavak 3. i članak 36.)“, a provedenim dokazima je neprijeporno utvrđeno da je II okrivljenik kritične zgode u predmetnom ugostiteljskom objektu javno priopćavao autorska glazbena djela, bez odobrenja Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela.
2. Nadalje, nenavođenje koje je konkretno autorsko djelo priopćavano nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti tzv. Malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualnog autorskog prava mora posebno utvrditi ( članka 275. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).
6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, a u obrazloženju presude je dao ocjenu sadržaja navoda obrane II okrivljenika, kao i provedenih dokaza, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da su ostvarena zakonska obilježja prekršaja. Nadalje, analizirajući u cjelini događaj, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog da okrivljenikovo ponašanje predstavlja priopćavanje javnosti autorskog djela bez odobrenja organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava, koji zaključak je sud prvog stupnja zadovoljavajuće obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
7. Nadalje, neosnovani su navodi žalitelja da u predmetnom razdoblju nije upisan u sudski registar kao direktor, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje budući je iz sudskog registra vidljivo da je u isti kao direktor i jedini ovlašten za zastupanje upisan 6. travnja 2022. do otvaranja stečajnog postupka 3. veljače 2023. kako je prvostupanjski sud pravilno i utvrdio.
8. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da je izrečena kazna u granicama zakona i nije prestroga, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge.
9. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je za njega, temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Zbog navedenih razloga žalbu II okrivljenika valjalo je kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
