Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-304/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeće, u pravnoj tužitelja OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Miri Matuško Blažević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10210/2023-14 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10210/2023-14 od 4. listopada 2024. u točkama I, II i IV izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10210/2023-14 od 4. listopada 2024. u točci III izreke, i sudi:

Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/A, OIB 23057039320, da tužitelju OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 853,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10201/2023- 14 od 4. listopada 2024. odlučeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103614249 kojeg su dana **.**.2007. sklopili tužitelj OC, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, kao kreditor, i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana, odnosno čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5103614249 od **.**.2007.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, da tužitelju OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 922,40 eura zajedno sa zateznom kamatom računatom od 27.7.2007. do 31.12.2007. sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, da tužitelju OC, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.103,43 eura sa zateznim kamatama računatim od 4. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka."

2. Pravodobnom podnesenom žalbom tuženik pobija navedenu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava te apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– u daljnjem tekstu ZPP). Tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora, a onda i trošak tužitelju. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za pitanje nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi te da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare i odlučeno o tijeku zateznih kamata. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbene zahtjeve tužitelja uz naknadu troškova tuženiku, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV po stopi od 25% i pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima kao neosnovanima.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103614249 kojeg su stranke zaključile **.**.2007. i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1% naknade na iznos kredita obračunate s datumom plasmana, odnosno članka 10. navedenog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu nespornog iznosa te naknade od 922,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2007. do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članak 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva, jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

8. U vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 159.448,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju nekretnine s rokom otplate od 360 mjeseci, a koja u čanku 10. sadrži spornu odredbu o jednokratnoj naknadi od 1% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje ZZP/03).

9. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te prema stavku 4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

9.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema stavku 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih) i njezinoj krajnjoj svrsi.

11. U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na jednokratnu naknadu 1% od iznosa kredita koji se naplaćuje prilikom korištenja kredita pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi plaćanja te naknade. Prosječno pažljivi potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Direktivom vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

13. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

14. Na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, što međutim tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo da je riječ o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu, a tuženik nije dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama iz članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 i da je stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

15. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o jednokratnoj nakadi 1% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ništetnih odredbi zajedno s kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredaba koje su po njemu unaprijed sastavljene, dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga da je tužitelj kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

16. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare budući je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. Kao što je već istaknuto, neosnovano tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Naime, odluka suda da kamata teče od dana sjecanja donesena je u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik već prilikom sklapanja samog ugovora bio nepošten, jer je sklapajući ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna, pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

18. U pravu je, međutim, tuženik kada pobija odluku o trošku zbog pogrešno utvrđene vrijednosti predmeta spora. Naime, tužitelj potražuje isplatu naknade u nespornom iznosu od 922,40 EUR, pri čemu se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

18.1. Slijedom toga, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – u daljnjem tekstu OT), budući je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, tužitelju pripada parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. OT – 75 bodova), sastav podneska od 14. ožujka 2024. (Tbr. 8. točka 1. OT – 75 bodova), zastupanje na ročištima od 13. lipnja 2014. i 26. rujna 2024. (Tbr. 9. točka 1. OT – 75 bodova-svako), odnosno ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 600,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 150,00 EUR, što ukupno iznosi 750,00 EUR, sukladno članku 155. ZPP-a. Tužitelju je valjao prihvatiti zahtjev na ime troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,48 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu 68,95 EUR. Prema tome tužitelju je valjalo sveukupno priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 853,43 EUR.

19. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu u odnosu na točku I, II i IV izreke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu, dok je u odnosu na odluku o trošku temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a odluka prvostupanjskog suda preinačena, pa je odlučeno kao u točki I i II izreke.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom u odnosu na glavnu stvar nego samo u odnosu na mali dio troškova postupka, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

U Karlovcu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec