REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1712/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ksenija Vrkić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu „Marinović i Partneri“, Zadar, Plemića Borelli 1, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik HU, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-02/9, URBROJ: 512-2501-23-2 od 18. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/144, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 10. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II 560-01/23-02/9, URBROJ: 512-2501-23-2 od 18. kolovoza 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-4538/2023.
1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4538/2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 18. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I-560- 01/22-01/144, URBROJ: 512M2-50-23-2 od 10. srpnja 2023.
2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj dana 14. srpnja 1992., kao pripadnik VP 2134 Zadar (112. brigada HV), prilikom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske pretrpio ozljedu prsta desne noge (točka 1. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za vrijeme pripadnosti VP 2134 Zadar (112. brigada HV) u ožujku 1993. godine.
3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u ožujku 1993. godine pretrpio ozljede kao vozač teretnog vozila uslijed pada granate u neposrednoj blizini te je došlo do trešnje i prevrtanja vozila, a tužitelj je tada pretrpio ozljedu kralježnice. Tvrdi da istu tada nije prijavio sanitetu zbog okolnosti ratnog stanja, ali je radi utvrđivanja navedenih činjenica priložio medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da se radi o novoj ozljedi, da tužitelj ranije nije bolovao od istih ili sličnih bolesti, a priložio je i izjave suboraca te suvozača koji se tom prilikom također nalazio u vozilu. Predlaže po potrebi saslušati svjedoke SU i RU. Ističe da je u knjizi bolesnika K-2 za razdoblje od 12. siječnja do 11. svibnja 1993. tužitelj evidentiran sa spornom dijagnozom, no pogrešno označenom kao recidiv. Dodaje da danas zbog predmetne ozljede kralježnice ima učestale jake bolove, stanje mu se znatno pogoršalo, posljedično čemu je i ordiniran operativni zahvat, a liječi se i od karcinoma štitnjače. Smatra da je nesporno utvrđena uzročno-posljedična veza štetnog događaja i ranjavanja, odnosno ozljeđivanja u ožujku 1993. godine. Predlaže provesti i medicinsko vještačenje, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i podnescima od 9. rujna 2024. i 7. travnja 2025. u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te ističe da tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena te stoga tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2024. dodatno navodi da je u spornom razdoblju cijelo vrijeme bio na ratištu, na liniji fronte Jasenice – akcija Maslenica od 0 do 24 sata. Ističe da je u vojsku otišao zdrav, bez ikakvih zdravstvenih problema, bez ozljede ili bolesti i nikada nije bolovao ili imao eventualnu sklonost obolijevanju. Dodaje da je prilikom stradavanja granatom 1992. godine, osim ozljede prsta, pretrpio i ozljedu koljena i kralježnice, međutim, iste nisu upisane jer nije trebala kirurška obrada pa je tako u nalazima konstatiran samo prst, a tada se liječilo samo neophodno da bi se mogao vratiti na bojišnicu. Vezano za 1993. godinu, navodi da je zajedno sa SU, suvozačem, morao otići u Starigrad – Paklenicu te se ponovno vratiti na prvu liniju fronte, pod punom vojnom spremom, u vojnom automobilu. Na povratku na prvu liniju fronte, granata je udarila u automobil te je tužitelj bio cijeli krvav bez svijesti. Naime, po priči suboraca krv mu se slijevala s glave, a svjedok RU polijevao ga je vodom kako bi isprao krv. Međutim, nije mogao otići u bolnicu liječiti se, već je ostao na prvoj liniji fronte i nastavio se boriti jer je trajala akcija Maslenica. Pojašnjava da predlaže medicinsko vještačenje po specijalistima neurologu, endokrinologu i psihijatru te saslušati kao svjedoka general bojnika EU koji je također bio na prvoj liniji fronte – Starigrad – Velebit.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 19. ožujka 2025. i 9. travnja 2025. kod ovoga Suda održane su rasprave (u odnosu na opunomoćenicu tužitelja putem platforme Microsoft Teams) kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
6.1. Na raspravama je opunomoćenica tužitelja ostala kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 12. ožujka 2024. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga, s tim da je u spis dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju i ovjerenu izjavu svjedoka IU, a ujedno je predložila saslušanje tužitelja kao stranke u sporu i svjedoka IU te je pojasnila da vještačenje predlaže provesti po vještacima specijalistima ortopedije, neurokirugije i fizijatrije. Također je zatražila trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura te na ime prisustvovanja ročištima održanima dana 19. ožujka 2025. i 9. travnja 2025. u iznosima od 500,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.
7. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 93. stavka 2. ZUS-a Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu te saslušanje predloženih svjedoka, kao i provođenja medicinskog vještačenja obzirom da je tužitelj već saslušan tijekom upravnog postupka, dok spisu prileže izjave svjedoka u vezi spornog događaja, a koje je Sud razmotrio. Nadalje, za navesti je da se medicinsko vještačenje provodi samo u slučajevima propisanim člankom 181. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., nastavno: Zakon) radi ostvarivanja određenih prava, a ne i radi potvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda nastupila pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. Zakona. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
9. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja u Domovinskom ratu koje se dogodilo 14. srpnja 1992. i u ožujku 1993. godine za vrijeme pripadnosti VP 2134 Zadar.
10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Sukladno članku 180. stavku 1. točki d) Zakona, potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.
13. Prema članku 180. stavku 1. točki g) Zakona, medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva, dok sukladno članku 180. stavku 1. točki h) Zakona, medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
14. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz pripadnost 112. brigadi HV Zadar u razdoblju od 12. rujna 1991. do 24. veljače 1995.
15. Nadalje, pribavljeno je očitovanje Zapovjedništva HKoV-a, KLASA: 561-01/20- 01/590, URBROJ: 3468-g1-01-22-10 od 8. veljače 2022. iz kojeg je razvidno kako je, pregledom vojnih osoba (VoB-8) VP 2134 Zadar, tužitelj evidentiran kao pripadnik u razdoblju od 12. rujna 1991. do 24. veljače 1995. te da u arhivskom gradivu nije pronađena dokumentacija o njegovom stradavanju.
16. Iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva, KLASA: 561-01/20-01/1, URBROJ: 512M2-010102-21-718 od 19. srpnja 2021. proizlazi da su pronađeni Protokoli bolesnika K-4/91-92, K-4/92 i K-2/93 gdje se navode podaci o ranjavanju tužitelja. Naime, pregledom Protokola bolesnika K-4 za razdoblje od 19. listopada 1991. do 9. kolovoza 1992. tužitelj je evidentiran s dijagnozom Fractura phalangis dist. Hallucis cex., fraktura desnog palca s javljanjem sanitetu 20. srpnja 1992. i 23. srpnja 1992. Osim toga, u Protokolu bolesnika K-4/92 tužitelj je također evidentiran s istom dijagnozom i uz kontrolu za tri dana, dok je uvidom u presliku Povijesti bolesti Kirurške ambulante od 15. srpnja 1992. vidljivo da je tužitelju postavljen gips i proteza za palac, a temeljem Nalaza specijaliste 112. brigade HV od 30. srpnja 1992., za tužitelja je navedena fraktura desnog prsta te imobilizacija.
16.1. Međutim, pregledom Protokola bolesnika K-2 za 1993. godinu od 12. siječnja do 11. svibnja 1993. tužitelj je evidentiran s dijagnozom lumbalis rec (recidiv boli u lumbalnom dijelu).
17. Spisu prileži i Ratni put KLASA: 561-01/00-01/21, URBROJ: 3382-02S1-01-10 od 1. lipnja 2021. iz kojeg je razvidno da je tužitelj dana 14. srpnja 1992. ozlijedio nogu prilikom obnašanja stražarske dužnosti na rovu na prvoj crti obrane, dok navodno stradavanje iz 1993. godine nije navedeno u Ratnom putu.
18. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužitelja.
18.1. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Zagreb – Centar Istok, KLASA: 560-01/21-01/11, URBROJ: 512M2-58-21-3 od 9. studenog 2021., tužitelj je u bitnome izjavio da je kao pripadnik 3. bojne 112. brigade HV-a ranjen dana 14. srpnja 1992. u zaseoku Grgići, dok se drugo ranjavanje dogodilo prilikom akcije Maslenica. U zaseoku Grgići ranjen je na stražarskoj dužnosti koju je obnašao na jednom od utvrđenih obrambenih objekata (rovova), nakon čega je medicinski zbrinut u sanitetu 112. brigade HV-a. Do drugog ranjavanja došlo je prilikom udara granate kada je u mjesecu ožujku 1993. godine u akciji „Maslenica“ u vojnom vozilu prevozio hranu za postrojbu prema položajima u Jasenicama. Zajedno s njim u vozilu nalazio se i SU iz [adresa]. Udar granate dogodio se u neposrednoj blizini vozila koje je odbačeno 2-3 metra u zrak, nakon čega je natukao i trznuo cijelo tijelo, posebice vrat, kičmu i rame koje je dodatno stradalo kada je držao i ispravljao volan kako ne bi došlo do slijetanja s ceste. Nije imao po život opasne ozljede, a kasnije su mu se vratili bolovi u vratu, ramenu i kralježnici, o čemu prilaže medicinsku dokumentaciju od više liječnika različitih specijalnosti.
19. Spisu prileži i izjava svjedoka, zapovjednika satnije EU, od 6. travnja 2001. iz koje proizlazi da isti kao zapovjednik satnije 3. bojne 112. brigade potvrđuje da je tužitelj dana 14. srpnja 1992. ozlijedio nogu na crti bojišnice u zaseoku Grgići, a do ozljeđivanja je došlo na stražarskoj dužnosti koju je obnašao na rovovima te je nakon ozljeđivanja medicinski zbrinut u sanitetu 112. brigade.
20. Tužitelj je tijekom upravnog spora priložio i izjave svjedoka SU od **.**.2021., RU od **.**.2023. i IU od 12. ožujka 2025.
20.1. Iz izjave SU proizlazi da je isti zapravo potpisao izjavu koju je sastavio tužitelj, a koja je identična iskazu tužitelja od 9. studenog 2021., dok svjedoci RU i IU potvrđuju da je tužitelj sudjelovao u obrani od samog početka kao dragovoljac, da je u akciji Maslenica u ožujku 1993. godine, po dolasku na položaj u mjesto Jasenice, bio vidno okrvavljen i ošamućen te su mu osobno pružili prvu pomoć, polijevali ga vodom da se ne onesvijesti, previli radnu na ramenu i čelu, a tužitelj je ostao ranjen na položaju do kraja dana i prestanka napada neprijatelja.
21. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da u službenim evidencijama nadležne postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske nema podataka o tome da je tužitelj u događaju iz ožujka 1993. godine doživio ozljede ramena, vrata i kralježnice niti je tu činjenicu dokazao na zakonom propisani način, medicinskom dokumentacijom o liječenju nakon ozljede koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva. Kraj takvog stanja stvari, okolnosti stradavanja i vrsta ozljede ne mogu se utvrđivati samo na temelju izjave tužitelja i svjedoka.
22. K tome, valja napomenuti da je svjedok EU (zapovjednik satnije 3. bojne 112. brigade) u svojoj izjavi od 6. travnja 2001. potvrdio da je tužitelj dana 14. srpnja 1992. ozlijedio nogu na crti bojišnice u zaseoku Grgići (što među strankama nije niti sporno), međutim, nije potvrdio navodno ozljeđivanje tužitelja u ožujku 1993. godine. Što se tiče svjedoka SU od 14. listopada 2021., vidljivo je da je isti potpisao tužiteljevu izjavu u svezi spornog događaja, dok svjedoci RU i IU potvrđuju događaj u ožujku 1993. godine, ali iz njihovih izjava nije razvidno da je tužitelj tada doživio ozljede ramena, vrata i kralježnice, kako tvrdi tužitelj.
23. Dakle, obzirom da u spomenutim evidencijama nema podataka da je imenovani zadobio bilo kakvu ranu ili ozljedu u ožujku 1993. godine, u oružanom otporu agresoru, ili u vezi s tim otporom, nema mogućnosti niti da mu se izda tražena potvrda o okolnostima stradavanja, pa je stoga pravilno tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. srpnja 2023., kojim je u točki 2. izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za vrijeme pripadnosti VP 2134 Zadar (112. brigada HV) u ožujku 1993. godine.
24. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I. izreke presude.
25. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
25.1. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
26. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku
