Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-390/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Treća ekonomska škola, [adresa], OIB: 22254684890, zastupan po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i FU u [adresa], protiv tuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Renati Živanović, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-209/2020-27 od 18. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja Treća ekonomska škola, Zagreb i žalba tuženika OU kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-209/2020-27 od 18. veljače 2025. pod stavcima I. i II. izreke te u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.001,44 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku iseliti iz stana u [adresa], koji se nalazi u suterenu školske zgrade u [adresa], sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovora zk. čbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koja čestica u naravi predstavlja III Ekonomsku školu, Trg Johna Kennedeya 5, Zagreb, te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju (st. I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (st. II. izreke).

2. Protiv odluke o troškovima postupka, u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu preko dosuđenog iznosa od 500,00 eura do zatraženog iznosa od 4.501,44 eura, ili za iznos od 4.001,44 eura, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za iseljenje i predaju u posjed stana u [adresa], koji se nalazi u suterenu školske zgrade u [adresa], sagrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovora zk. čbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koja čestica u naravi predstavlja III Ekonomsku školu, Trg Johna Kennedeya 5, Zagreb, iz razloga jer taj stan tuženik koristi bez valjane pravne osnove.

7. Prije svega treba reći da tužitelj kao javna ustanova ima status pravne osobe, sukladno čl. 1. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj, 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23), u vezi s čl. 1. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ 29/97, 76/93, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22), što mu daje stranačku i parničnu sposobnost u ovom postupku (čl. 77. st. 1. ZPP), dok aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje predmetne tužbe proizlazi iz njegove ovlasti da gospodari predmetnom zgradom koja mu je ovlast dodijeljena Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o ukidanju Trgovačka škole i osnivanju Komercijalno-ekonomska škole i Trgovačke škola te Đačkog doma Dora Pejačević od 12. srpnja 1994.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Tekstilna škola za učenice u privredi Zagreb, dale predniku tuženika, njegovom ocu, predmetni stan na korištenje za službene potrebe, kao ložaču centralnog grijanja i kućepazitelju, što proizlazi iz Ugovora o radu od 30. srpnja 1962.

9. U smislu čl. 54. Zakona o stambenim odnosima ("Sl. listu FNRJ", broj 17 od 25. aprila 1962., dalje: ZSO) otac tuženika bio je dužan iseliti iz predmetnog stana kada je prestala njegova dužnost ložača centralnog grijanja i kućepazitelja, zajedno s osobama koje su s njim stanovale, a to je bilo danom odlaska u mirovinu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

10. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, kada se radilo o stanu koji je dodijeljen na korištenje za službene potrebe, kao što je ovdje slučaj, nije se stjecalo stanarsko pravo (niti po kasnijim propisima koji su regulirali stjecanje stanarskog prava), pa tuženik nema nikakva prava na korištenje predmetnog stana kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava.

11. Tuženik u žalbi ne spori da se na predmetnom stanu nije moglo steći stanarsko pravo, ali ukazuje da je tuženiku nakon umirovljenja oca, ili nakon njegove smrti, prema čl. 55. st. 4. ZSO, trebao biti osiguran nužan smještaj ili zamjenski stan.

12. No, takva je obveza davatelja stana na korištenja, koja je još postojala prema čl. 87. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85), prestala 5. studenog 1996., kada je stupio na snagu Zakon o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96), pa u vrijeme pokretanja ovog postupka više nije postojala zakonska obveza da se članovima obiteljskog domaćinstva koji se iseljavaju iz stana koji je korišten za službene potrebe, osigura drugi stan.

13. Tužitelj je dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja predmetnog stana, jer iz Izvještaja o stanovima u zgradama 4. i 5. Trgovinskog centra od 6. listopada 1981. proizlazi da je pravni prednik tužitelja Trgovinski obrazovni centar, poslije Trgovačka škola, bio ovlašten raspolagati tim stanom, odnosno da je bio u zakonitom, poštenom i istinitom (posrednom) posjedu, dok tuženik nema nikakav pravni temeljem za posjedovanje predmetnog stana kao član obiteljskog domaćinstva u smislu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24), jer na tome stanu nije bilo nositelja stanarskog prava.

14. Stoga je, sukladno čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/25

– dalje: ZVDSP), tužitelj dokazao status predmnjevanog vlasnika, prema tuženiku čiji je posjed nezakonit, te slijedom toga ima pravo tražiti iseljenje tuženika iz predmetnog stana.

15. Prvostupanjski je sud razmatrajući prigovor prava na dom tuženika proveo test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja, te pravilno utvrdio da tuženik upravo predmetni stan može smatrati svojim domom, ali da je miješanje u njegovom pravu na dom utemeljeno na zakonu, sa kojim je zaključkom suglasan i ovaj sud budući da tužitelj ima jače pravo na posjed predmetnog stana od tuženika prema čl. 166. st. 1. ZVDSP. Nadalje, miješanje u pravo na dom tuženika usmjereno je na postizanje legitimnog cilja, funkcioniranja školske ustanove, kojoj je prema tvrdnjama ravnatelja škole potreban prostor radi poboljšanja nastavnih uvjeta, što je povezano sa gospodarskom dobrobiti zemlje, jer je opće poznato da je ekonomski rast uvjetovan kvalitetom i brojnošću obrazovanih građana. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere, tako da su odgovori na sva tri eliminacijska pitanja testa razmjernosti pozitivni. Ovdje treba reći i da u sukobu dva prava (prava predmnjevanog vlasnika na posjed stana i prava na dom tuženika) interes normalnog funkcioniranja srednjoškolske ustanove i normalnih radnih uvjeta učenika ima prednost pred bespravnim korištenjem stana od strane tuženika.

16. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

17. Prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužitelju trošak od 200 bodova ili 400,00 eura, s PDV od 25 %, 500,00 eura prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), jer se radi o tužbi radi iseljenja. Tužitelj neosnovano u žalbi ukazuje da se ovdje ne radi o tužbu radi iseljenja, već o vlasničkoj tužbi, jer tužitelj tužbom zahtjeva iseljenje tuženika iz stana.

18. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa 500,00 eura do zatraženog iznosa od 4.501,44 eura, ili za iznos od 4.001,44 eura, te odbiti žalbu tuženika i potvrditi st. II. izreke pobijane presude, jer trošak postupka pripada tužitelju koji je uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP).

19. Stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, pa su njihovi zahtjevi za naknadu troška sastava žalbi odbijeni kao neosnovani (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković