REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marjane Rajić i Marija Soljačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KR, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7., članka 229. stavka 1. i 5. i članka 242. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC) te prekršaj iz članka 16. stavka 1. i članka 29. stavka 1 Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj: 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022, 18/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od dana 31. svibnja 2024. klasa: 211-07/24-3/6746, broj: 511-12-33-24-1 u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okr. KR kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. KR je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od dana 31. svibnja 2024. klasa: 211-07/24-3/6746, broj: 511-12-33-24-1 proglašen je krivim okr. KR da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 7., članka 229. stavka 1. i 5. i članka 242. stavka 3. i 5. ZSPC-a i prekršaj iz članka 16. stavka 1. i članka 29. stavka 1. ZoOI-a za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 740,00 eura, a koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od dva mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik KR je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da ublaži novčanu kaznu jer je ovako izrečena kazna previsoka za njegove financijske prilike budući da prima mirovinu u iznosu 530,00 eura te moli sud da ukine zaštitnu jer svakodnevno ima potrebu upravljati automobilom zbog povrede kralježnice.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa utvrđena novčana kazna u iznosu 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj dok je za prekršaj iz članka 229. stavka 1. propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 30,00 eura (stavak 5.), za prekršaj iz članka 242. stavka 3. ZSPC-a propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 30,00 eura (stavak 5.), a za prekršaj iz članka 16. stavka 1. ZoOI-a propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 20,00 eura (članak 29. toč. 1) te su mu kao takve i utvrđene za svaki pojedini prekršaj.

3. Nadalje, okrivljenik nije dokazao razloge koje je naveo u prigovoru (dostavom potvrde o mirovini i sl.), a koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

4. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir, u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.