Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžzd-11/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika DF, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12, nadalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, optuženika podnesenoj putem branitelja i oštećene podnesenoj putem opunomoćenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Kzd-4/2024-43 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe optuženika DF i Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbacuje se žalba oštećene DFŽ, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Kzd-4/2024-43 od 17. prosinca 2024., optuženi OF proglašen je krivim zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolna zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po članku 158. stavku 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, s tim da mu je temeljem odredbe članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), sud je optuženika obvezao da na ime paušalnog troška postupka plati iznos od 50,00 eura, na ime troškova svjedoka iznos od 34,50 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude, pravodobno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u odluci o kazni.

3. Žalbu protiv iste presude podnio je optuženik OF, po branitelju Ankici Giljanović, odvjetnici iz Šibenika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbu je protiv iste presude podnijela i oštećena DFŽ, putem opunomoćenika Suzane Malenica, odvjetnice iz Šibenika, zbog odluke o kazni i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru na dužno razgledanje. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je podneskom poslovni broj: KŽ-DO- 155/2025-2 od 23. travnja 2025. vratilo spis s razgledavanja.

7. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i okrivljenog DF, nisu osnovane, a žalba oštećene DFŽ, nije dopuštena.

U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku.

8. Žalitelj u žalbi ističe kako se vrstom izrečene kazne optuženom ne može ostvariti kako svrha specijalne, tako niti svrha generalne prevencije, te da je sud prilikom izricanja kazne zatvora trebao uzeti u obzir činjenicu da je optuženik počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja prema djetetu od 10 godina, dakle, radi se o najranjivijoj skupini u društvu, da je pri tome iskoristio okolnost što je dijete bilo u njihovoj kući te spavalo na krevetu u spavaćoj sobi, a radi se o unuci njegove izvanbračne supruge, koje okolnosti ovog djela čini još težima, zbog čega je optuženom potrebno izreći dužu kaznu zatvora.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se primijenjenom vrstom kazne neće postići proklamirana svrha kažnjavanja, odnosno niti specijalne, niti generalne prevencije.

10. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotnim cijenio da je do sada kazneno neosuđivana osoba, da je od počinjenja kaznenog djela proteklo duži vremenski period, a isti se više ne javlja kao počinitelj kaznenih djela, dok je od otegotnih okolnosti cijenio težinu povrede zaštićenog dobra, odnosno da se radilo o tada 10-est godišnjem djetetu, cijenio je intenzitet zadiranja u intimu i spolnost djevojčice, kao i stupanj u kojem je povrijeđen njezin osjećaj srama.

11. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovog kaznenog djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani optuženika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud i upravo polazeći od navedenog, Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da činjenica optuženikove poodmakle životne dobi (sada star 70 godina) i njegove neosuđivanosti ukazuje da se radi, do sada, o neporočnoj osobi kojoj je ovo prvi sukob sa zakonom. Zbog toga, cijeneći da se ukupna kriminalna djelatnost na štetu maloljetne oštećenice sastoji od jedne počinjene bludne radnje, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na način da se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo, u cijelosti primjerena. Tako odmjerena kazna odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, te je dostatna da se njome izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim počiniteljima. Istovremeno, ovom će se kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, te će se upozoriti i drugi građani da se klone sličnih postupaka.

U odnosu na žalbu optuženog DF.

12. Nije u pravu žalitelj kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Žalitelj uvodno navodi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovo koristio službene zabilješke KF djelatnice Centra za socijalnu skrb Šibenik (list spisa 14-15), što naprosto nije točno jer je sud u obrazloženju svoje presude sukladno uputama ovoga suda ostavio u spisu predmetnu službenu zabilješku jer se ne radi o nezakonitom dokazu, ali je nije koristio tijekom postupka, niti je povezivao njezin sadržaj s iskazom predmetne svjedokinje, stoga ne stoji žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije poslušao uputu drugostupanjskog suda i na taj način ponovo počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

13. Nadalje, žalitelj tvrdi da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga, ponovnim ispitivanjem oštećene, povrijeđeno pravo obrane i narušena ravnopravnost stranaka u postupku. Time se, vjerojatno, smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

14. Međutim, ovi navodi žalbe nisu osnovani jer je postupak pred sudom prvog stupnja bio u cijelosti pravičan, a obrani su osigurana sva temeljna prava garantirana zakonom, Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama. Netočna je tvrdnja da bi odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga obrane bila narušena ravnopravnost stranaka u postupku. Sud nije dužan provoditi sve predložene dokaze, posebno ne one kojima bi se, usprkos već razjašnjenog činjeničnog stanja, bezrazložno odugovlačio kazneni postupak. Međutim, sud je dužan za takvu svoju odluku dati argumentirano obrazloženje, što je prvostupanjski sud i učinio navodeći jasne i dostatne razloge. S druge strane, prvostupanjski je sud na raspravi osigurao i načelo jednakosti oružja jer je ispitao brojne svjedoke upravo prihvaćanjem dokaznih prijedloga obrane, pa se ne može tvrditi da bi, odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga, obrana bila stavljena u neravnopravan položaj prema optužbi. Zbog navedenog, ovi navodi žalbe u smislu povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, nisu osnovani i svode se, u stvari, na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi.

15. Stoga, prvostupanjski sud nije na raspravi povrijedio citiranu zakonsku odredbu, niti bi to bilo od utjecaja na pravilnost presude.

16. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava istinitost terećenja mlt. oštećenice. Ukazuje se da tvrdnja oštećenice, prema kojoj se ona povjerila drugim osobama, nije potvrđena iskazima tih svjedoka koje sud prihvaća kao vjerodostojne. Kako je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze obrane, kao i ponovno ispitati oštećenicu, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim, a time i pogrešnim, pa je primjenom načela in dubio pro reo optuženika trebalo osloboditi optužbe.

17. Suprotno tvrdnjama žalbe, Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, na štetu djeteta, tada stare 10 godina, počinio kazneno djelo na način kako ga tereti optužba.

18. Naime, oštećeno dijete, ispitana na dokaznom ročištu u dobi od 13 godina, uvjerljivo i dosljedno tereti optuženika da ju je dok je bila na krevetu misleći da spava, dirao preko majice koju je nosila na sebi, a nakon toga da joj je uvukao ruke u gaćice te dirao po spolovilu. Oštećenica je, s puno više detalja, jednako ispričala djelatnici Centra za socijalnu skrb VF, te svojoj majci svjedokinji OFŽ koje to na sudu potvrđuju.

19. I po uvjerenju ovog žalbenog suda, oštećenica doista nema motiva optuženika bezrazložno teretiti jer u toj životnoj dobi sigurno ne razumije problematične imovinskopravne odnose u obitelji. Zbog toga, terećenje mlt. oštećenice svakako predstavlja čvrstu podlogu za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika, posebno kada se njezin iskaz poveže i s drugim činjenicama utvrđenim u postupku, posebno s iskazima svjedoka KFŽ, SF, JF, VFŽ, SFŽ, a što sve potvrđuje i svjedokinja VF koja je saslušavala malodobno dijete i koja je potvrdila da joj je dijete – oštećena, prilikom razgovora izjavila da joj je optuženi desnu ruku stavio u gaćice i da je ustala iz kreveta i otrčala baki, da baki to nije kazala, da o ovome nije nikome govorila, nego tek slijedeće godine kada je sve ispričala majci, isto tako, svjedokinja VF stručna djelatnica Centra za socijalnu skrb tijekom razgovora s oštećenom nije dobila informacije koje bi ukazivale na traumatizaciju kod oštećene, te je utvrdila da je ista urednog psihofizičkog razvoja i da razlikuje istinu od laži.

20. Shodno svemu gore navedenom nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanu presudu prvostupanjski sud donio na temelju nedovoljno utvrđenih činjenica, da je presuda nevaljano obrazložena, očigledno smatrajući da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba kaznenoga postupka, a nadalje i da je činjenično stanje nepravilno i nedovoljno utvrđeno.

21. Činjenično stanje iz izreke presude, protivno razlozima žalbe, pravilno je, pouzdano i u potpunosti utvrđeno.

22. U odnosu na povrede kaznenog zakona koju optuženi u svojoj žalbi navodi, a koja se odnosi na činjenicu da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku izrekao strožu kaznu od one koju je optuženom izrekao u prethodnom postupku, valja prije svega ukazati da sud nije vezan svojom odlukom o kazni, obzirom da je ranije presuda ukinuta po službenoj dužnosti, a povodom žalbi među ostalim i državnog odvjetnika koji se žalio na odluku o kazni, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

23. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka koju također okrivljenik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 8. ZKP/08, obvezao optuženika naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da optuženik ostvaruje redovna mjesečna primanja, stoga kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročio svojim samoskrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.

23.1. Plaćanjem istih neće biti dovedeno pitanje uzdržavanja optuženika, niti osoba koje je on dužan uzdržavati, iz toga razloga ovaj drugostupanjski sud je našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao optuženika da plati troškove kaznenog postupka, kao i paušalnu svotu koja je određena, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, te je u skladu s imovinskim prilikama optuženika.

U odnosu na žalbu oštećene DFŽ.

24. Odredbom članka 464. stavka 4. ZKP/08, propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.

25. Obzirom da u konkretnom slučaju državni odvjetnik nije preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik ne može pobijati presudu zbog odluke o kazni ili povrede kaznenog zakona, stoga je valjalo žalbu oštećene odbaciti kao nedopuštenu, sukladno odredbi članka 481. stavak 2. ZKP/08.

26. Kako žalbenim razlozima Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i optuženog nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski