Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-29/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-373/2023-10 od 5. studenog 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-373/2023-10 od 5. studenog 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UI koji glasi: ''Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. br. Ovrv- 2481/2009 od 31. kolovoza 2009. godine, a zatražena pred Financijskom agencijom zahtjevom za naplatu tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 od 26. rujna 2022. godine.''

II. Nalaže se tužitelju UI naknaditi tuženiku Hrvatski telekom d.d. parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja UI za naknadu parničnog troška u iznosu od 291,53 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2024. do isplate.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 14. studenog 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da je nedopuštena ovrha radi naplate novčane tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika koja je zatražena pred Financijskom agencijom, zahtjevom za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave- rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba broj Ovrv-2481/2009 od 31. kolovoza 2009. Na pokretanje parnice tužitelj je upućen rješenjem ovršnog suda broj Ovrv-105567/2022 od 15. prosinca 2022. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. do 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje: OZ/96). U tužbi tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara i da je tražbina tužitelja djelomično podmirena.

5.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5.2. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio;

- da je rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Vladimira Marčinka broj Ovrv-2481/09 od 31. kolovoza 2009., koje je postalo pravomoćno i ovršno 3. veljače 2012. , određena ovrha radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 843,92 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano i naplate troškova ovrhe u iznosu od 824,10 kuna, općenito na imovini tuženika kao ovršenika,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu

Financijskoj agenciji 7. ožujka 2012.,

- da iz podataka Financijske agencije proizlazi da je naplaćen iznos od 31,81 kuna dana 8. ožujka 2012.,

- da se po predmetnoj ovršnoj ispravi prestalo postupati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' broj 68/18., 2/20., 46/20. i 47/20.; dalje: ZPONS),

- da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovo podnio zahtjev za izravnu naplatu svoje tražbine temeljem navedene ovršne isprave Financijskoj agenciji 26. rujna 2022.,

- da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Vladimira Marčinka broj Ovrv- 2481/09 od 31. kolovoza 2009. podnio žalbu nakon proteka roka zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ/12), koja je zaprimljena kod suda pod brojem Ovrv- 105567/2022,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-105567/2022-4 od 15. prosinca 2022. tužitelj upućen da protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Vladimira Marčinka broj Ovrv- 2481/09 od 31. kolovoza 2009. nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 46. stavku 1. točka 9. do 11. OZ/96.

5.3. Prvostupanjski sud zaključuje da nije nastupila zastara. Financijska agencija da je po zahtjevu za izravnu naplatu od 7. ožujka 2012. prestala postupati temeljem članka 12. ZPONS-a jer tražbina iz osnove za plaćanje nije bila naplaćena u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju i jer po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Financijska agencija da je račun tužitelja kao ovršenika držala u blokadi i u vrijeme stupanja na snagu ZPONS-a 4. kolovoza 2018. Kako je Financijska agencija po zahtjevu za izravnu naplatu prestala postupati uslijed stupanja na snagu odredbe članka 12. stavak 1. ZPONS-a, to da nema krivnje ovrhovoditelja za prestanak izvršavanja osnove za plaćanje te su sve radnje tuženika kao ovrhovoditelja i Financijske agencije do stupanja na snagu ZPONS-a prekinule zastru.

5.4. S pozivom na članak 214. stavak 1., članak 241. i članak 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da je podnošenjem ovršne isprave na naplatu Financijskoj agenciji 7. ožujka 2012. prekinuta zastara, a taj prekid trajao je sve do stupanja na snagu odredbe članka 12. stavak 1. ZPONS-a, 4. kolovoza 2018. Brisanjem predmetne ovršne isprave iz Očevidnika osnova za plaćanje ponovo je počeo teći zastarni rok od 10 godina, a koji nije istekao do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 26. rujna 2022.

5.5. Odluka o trošku donesena je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a, a visina je određena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23).

6. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da u obrazloženju presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se pobijana odluka ne može ispitati. Konkretno da obrazloženje pobijane odluke ne sadrži razloge o tvrdnji tužitelja da ukoliko i nije nastupila zastara glavne tražbine da je nastupila zastara za naplatu kamate sukladno članku 233. stavak 2. ZOO-a, a koje tvrdnje je tužitelj iznosio tijekom postupka. Isto tako, da nedostaju razlozi u odnosu na tvrdnju tužitelja, a koja proizlazi i iz priložene dokumentacije da je dio tražbine naplaćen u ranijem ovršnom postupku, a da je i to razlog zbog kojeg je tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu.

6.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer se u svojoj odluci ni na koji način nije osvrnuo na tvrdnje tužitelja da je zastara nastupila u odnosu na zateznu kamatu, ako već nije i za naplatu glavnice, kao što nije dao razloge niti u odnosu na tvrdnju tužitelja da je tražbina ranije djelomično naplaćena.

7. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP- a i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju je ukazao ovaj sud, ponovo će ocijeniti navode tužitelja u pogledu prigovora djelomične zastare u odnosu na zatraženu zateznu kamatu za koju je određena ovrha ovršnom ispravom zajedno s glavnicom, kao i u odnosu na nedopuštenost ovrhe za djelomično naplaćen iznos, a nakon što utvrdi na temelju raspoloživih podataka što je naplaćeno tim iznosom (glavnica, kamata ili trošak). Nakon toga će donijeti novu odluku za koju će dati jasne razloge, kao i novu odluku o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković