Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-126/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici UJ, Željko Olujić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2024. poslovni broj: Pn-1937/2021-31, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1937/2021-31 od 2. prosinca 2024. u dijelu u kojem je pored nepobijanog iznosa naknade štete (tužiteljici dosuđen i daljnji iznos naknade štete od 1.777,08 EUR sa zateznom kamatom od 5. veljače 2021. do isplate.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija i djelomično se uvažava žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1937/2021-31 od 2. prosinca 2024. potvrđuje u dijelu kojim je tužiteljici pored nespornog iznosa od 1.423,57 EUR dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 837,29 EUR i preinačuje u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 574,08 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. U nepobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 3.981,58 EUR sa zateznom kamatom od 5. veljače 2021. te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.423,57 EUR prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.758,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2021. do isplate te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.834,94 EUR sve u roku 15 dana.
2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik preko iznosa od 3.981,58 EUR do dosuđenih 5.758,66 EUR te u dijelu parničnog troška preko iznosa od 1.423,57 EUR do dosuđenih 2.834,94 EUR i to zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači, podredno ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana i to u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.
5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.512,56 EUR, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 666,93 EUR, troškova liječenja u iznosu od 291,99 EUR i izgubljene zarade zbog bolovanja u razdoblju 26. siječnja 2021. do 2. travnja 2021. u iznosu od 287,38 EUR ili sveukupno 5.785,66 EUR, a koju štetu trpi kao posljedicu ozljeda zadobivenih 28. travnja 2018. u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika ĐJ na način da je osobnim vozilom naletio na tužiteljicu na pješačkom prijelazu po kojem se kretala u vrijeme dok je za pješakinju bilo upaljeno zeleno svjetlo. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bila sporna odgovornost tuženika za naknadu štete, da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila prijelom donjeg dijela lijeve goljenične kosti i prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti te da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 24.000,00 kn, sada 3.185,35 EUR, te da joj je naknadio izgubljenu zaradu u iznosu od 11.291,87 kn te troškove liječenja u iznosu 95,32 kn koja imovinska šteta nije predmet postupka.
6. Na sporne okolnosti i to visine neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći, opravdanosti zahtijevanih troškova liječenja obavljenih u privatnim poliklinikama i izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 26. siječnja 2021. do 2. travnja 2021., prvostupanjski sud proveo je dokaz liječničkim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. Damiru Vodopivcu i saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja te je na temelju tih provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:
- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda zaprimljena na bolničko liječenje gdje je učinjena repozicija i osteosinteza lijevog gležnja nakon čega počinje sa fizikalnom terapijom pod kontrolom fizijatra,
- da je ponovno zaprimljena na bolničko liječenje u ožujku 2019. kada se izvadio osteosintetski materijal, a potom zbog daljnje prisutnih bolova u lijevom gležnju u siječnju 2021. i atroskopija prednjeg dijela lijevog gležnja nakon čega je njezino zdravstveno stanje stabilizirano s danom 5. veljače 2021.
- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela jake bolove 7 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 21 dan te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 75 dana te i nadalje trpi povremene bolove manjeg intenziteta
- da je primarni strah jakog intenziteta trpjela kratkotrajno, a sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 10 dana i manjeg intenziteta kumulativno 45 dana koji strah nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija
- da je ozljeda na području lijevog gležanjskog zgloba dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 10% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležnjačkog zgloba, povremenim bolovima prilikom dužeg hodanja, penjanja po stepenicama, otežane primjene određene obuće
- da ožiljci na području lijevog gležnja predstavljaju naruženje na granici između lakog i srednjeg stupnja koji su vidljivi kada je tužiteljica bosa
- da je tužiteljici bila potrebna nestručna tuđa pomoć ukupno 201 sat
- da postoji uzročno posljedično veza između zadobivenih povreda i bolovanja tužiteljice u razdoblju od 26. siječnja 2021. do 2. travnja 2021.
- da su troškovi liječenja koji se odnose na pregled fizijatra 27. siječnja 2020. u Poliklinici Aviva u iznosu od 300,00 kn, magnetsku rezonancu lijevog gležnja 11. siječnja 2020. u iznosu od 1.200,00 kn u Poliklinici Aviva, ultrazvučni pregled gležanjskog zgloba od 7. lipnja 2019. u iznosu od 300,00 kn u Poliklinici Ribnjak te elektromiografije – EMNG od 20. svibnja 2020. u iznosu od 400,00 kn u Poliklinici Medikol vezani za posljedice ozljeđivanja i za sam štetni događaj
- da je tužiteljica pretrage i preglede u privatnim poliklinikama obavila na prijedlog fizijatra jer joj je rečeno da se na preglede čeka godinu i pol dana, a da je s nogom unatoč fizikalnim terapijama bilo sve lošije, noga je slabila, nije mogla izvoditi određene pokrete zbog kojih nije mogla ni upravljati vozilom pa je tako EMNG pregled trebala obaviti za vrijeme corone odnosno u svibnju 2020. kada u javnim bolnicama nisu ni naručivali na preglede
te na temelju naprijed utvrđenih činjenica zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta iz članka 19. stavka 2. u svezi sa člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) zbog čega joj pripada pravična novčana naknada sukladno članku 1100. ZOO u iznosu od 7.697,71 EUR kao naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO koju visinu određuje po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP u iznosu od 3,32 EUR (25,00 kn) zbog čega tužiteljici dosuđuje s tog osnova iznos od 669,93 EUR, pa umanjivši neimovinsku štetu za plaćeni iznos od 3.185,35 EUR dosuđuje tužiteljici s tih osnova 5.179,29 EUR, zatim s osnova troškova liječenja iznos od 291,99 EUR primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO unatoč što je liječnički vještak dr. Željko Rašić izrazio mišljenje da su se ti pregledi mogli obaviti na teret HZZO-a, a cijeneći iskaz tužiteljice objektivnim i uvjerljivim da je obavljanje tih pregleda zahtijevalo čekanje duže od godine dana, a da je ozbiljnost ozljeda i bolova zahtijevala te pretrage obaviti što ranije. Utvrdivši da je bolovanje tužiteljice u periodu od 26. siječnja 2021. do 2. travnja 2021. bilo opravdano i u uzročnoj vezi sa štetnim događajem prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje zatraženi iznos izgubljene zarade od 287,38 EUR kao razliku između visine plaće koju bi tužiteljica ostvarila u tom periodu i naknade koju je primila.
7. Drugostupanjski sud je prije svega ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste s aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
8. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tuženik nalazi u navodima suda prvog stupnja da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, a da sudi suprotno istome kako u odnosu na neimovinsku štetu tako i u odnosu na imovinsku štetu za troškove liječenja.
8.1. Točno je da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod točkom 13. naveo da u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka iako je u odnosu na potrebu obavljanja pregleda i pretraga u privatnim poliklinikama protivno mišljenju sudskog vještaka dr. Žarka Rašića koji smatra da su se te pretrage mogle obaviti na teret HZZO, a cijeneći iskaz tužiteljice, zaključio da su objektivne okolnosti opravdavale da se te pretrage obave žurno, a što je bilo moguće jedino u privatnim poliklinikama, pa imajući u vidu da je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 291,99 EUR, iznesena proturječnost nije takvog opsega i karaktera radi koje bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Liječničkim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Žarku Rašeti prvostupanjski je sud utvrdio kvalifikatorne okolnosti o kojima sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO treba voditi računa kod određivanja visine pravične novčane naknade, pa je na te utvrđene kvalifikatorne okolnosti prvostupanjski sud mogao je jedino pogrešno primijeniti materijalno pravo iz članka 1100. ZOO, a ne počiniti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kako to pogrešno smatra tuženik.
9. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 1100. ZOO odredio visinu pravične novčane naknade za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 7.671,71 EUR. Tuženik u žalbi tvrdi da bi tužiteljici, a cijeneći utvrđene okolnosti u nalazu i mišljenju vještaka u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za pretrpljene bolove, strah, smanjenu životnu aktivnost i naruženje pripadalo sveukupno 6.500,00 EUR, no pri tome tuženik propušta da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Prema pravnom shvaćanju navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjuju se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U iznesenom pravnom shvaćanju za promjenu Orijentacijskih kriterija iz 2002. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao razloge navodi protek vremena, donošenje novog Zakona o obveznim odnosima ali i drugih propisa obveznopravne i postupovnopravne naravi koji se djelomično odnose na ovu pravnu materiju pri čemu se rukovodio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu i indeksom promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća. Stoga imajući u vidu da je od donošenja izmijenjenih Orijentacijskih kriterija do donošenja pobijane presude proteklo 4,5 godine koje razdoblje je obilježeno rastom inflacije od najmanje 30%, to se po prvostupanjskom sudu utvrđena pravična novčana naknada od 7.697,71 EUR ne može smatrati previsokom naknadom štete.
10. Kod određivanja pravične novčane naknade u iznosu od 7.697,71 EUR prvostupanjski sud rukovodio se kriterijima o kojima sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO mora voditi računa (o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom) a koje je utvrdio provedenim dokazom medicinskim vještačenjem po dr. Žarku Rašiću te pri tome nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući je iznio neproturječne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio visinu pravične novčane naknade te ti razlozi imaju uporište u cjelokupnoj procesnoj građi, poglavito u nalazu i mišljenju naprijed imenovanog vještaka, priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice kao i samom iskazu tužiteljice.
11. Tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici dosudio iznos od 291,99 EUR za troškove liječenja koje je tužiteljica platila privatnim ustanovama jer se radi o pretragama koje s obzirom na protek vremena od štetnog događaja nije bilo nužno obaviti u privatnoj poliklinici kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka te ne prihvaća razloge prvostupanjskog suda da iako je bilo moguće te pretrage obaviti na teret HZZO, ali da bi to zahtijevalo čekanje duže od godine dana što bi s obzirom na ozbiljnost ozljeda, bolova i dugotrajno liječenje za tužiteljicu bilo pretjerano tegotno. Takve razloge smatra nejasnim i proturječnim pa da se presuda u tom dijelu ne može ispitati.
12. Naprijed izneseni žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti osnovanim budući je prvostupanjski sud za svoju odluku o pravu tužiteljice na trošak liječenja koji se odnosi na pregled i pretrage u privatnim poliklinikama unatoč što je takve pretrage i preglede bilo moguće ostvariti na teret HZZO, opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koji nesumnjivo proizlaze ne samo iz opće poznate činjenice o dugotrajnim listama čekanja na specijalističke preglede i pretrage, već i iskaza tužiteljice, njezine medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka, a iz kojih dokaza proizlazi da je tužiteljica i nakon operativnog zahvata odstranjenjem osteosintetskog materijala 26. ožujka 2019. i nadalje imala zdravstvene tegobe u vidu bolova u lijevom gležnju, umjerenu do lakšu kroničnu neuralnu leziju radikularne distribucije u miotomu S1 L5 lijevo, kretnje lijevog gležnja terminalno su bile limitirane s jakom bolnošću na palpaciju iznad prednjeg talufibularnog ligamenta, slabosti u lijevom stopalu i tegobe prilikom vožnje automobila zbog kojih tegoba je i upućivana na pretrage EMNG, UZV lijevog gležnja i MG lijevog gležnja nakon kojih pretraga se pokazalo potrebnim učiniti operativni zahvat te je 26. siječnja 2021. i učinjena artroskopija lijevog gležnja, toaleta i recesija osteofita te je tek nakon tog zahvata došlo do stabilizacije stanja.
13. Obzirom na naprijed navedene okolnosti i opisanog stanja lijevog gležnja tužiteljice nakon vađenja osteosintetskog materijala i po prosudbi ovog suda tužiteljica je opravdano sporne pretrage po preporuci specijalista obavila u privatnim ustanovama. U okolnostima pogoršanja stanja lijevog gležnja zbog kojeg više nije mogla obavljati svoje poslove (iskaz tužiteljice), neopravdano je očekivati od tužiteljice da čeka godinu i više dana da obavi preporučene pretrage na teret HZZO-a. Stoga se ti sporni troškovi liječenja ukazuju opravdanim i zbog čega ih je tuženik na temelju članka 1093. stavka 2. ZOO dužan naknaditi tužiteljici.
14. Tuženik se opravdavajući svoj stav o neopravdanosti zahtijevanih troškova liječenja u privatnim ustanovama poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1199/2019, međutim obzirom da se u tom predmetu radi o činjenicama koje nisu istovjetne sa činjenicama u ovom predmetu, to izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tom predmetu po ocjeni ovog suda nije primjenjivo u konkretnom okolnostima ovog slučaja. U odnosu na odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-42/2017 i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2098/2019 valja navesti da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjem tih sudova.
15. Iz naprijed navedenih razloga žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari ocijenjena je neosnovanom i u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je stoga ista odbijena i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u tom dijelu.
15.1. Osporavajući odluku o troškovima postupka osim onih vezanih za djelomično osporavani iznos dosuđenog s osnove neimovinske štete i dosuđenih troškova liječenja, tuženik osporava osnovanost dosuđenog troška tužiteljici za vještačenje po vještaku dr. Damiru Vodopivecu u iznosu od 199,08 EUR budući taj trošak smatra nepotrebnim jer nije ni osporavao uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja, a niti opravdanost bolovanja već je samo osporavao visinu izgubljene zarade i tijek zakonskih zateznih kamata od 5. rujna 2018., a da je sud unatoč tome proveo dokaz po tom vještaku radi utvrđenja uzročne veze između nastale štete i bolovanja. Stoga smatra da ti troškovi nisu nastali njegovom krivnjom te da se vještačenje nije trebalo provoditi radi utvrđenja nespornih činjenica. S timu vezi pobija i trošak podneska od 15. lipnja 2023. kojim se tužiteljica očituje na nalaz vještaka dr. Damira Vodopivca jer isti nije potreban za vođenje postupka. Također osporava troškove koji su tužiteljici dosuđeni za sastav podneska od 20. lipnja 2022. i 9. ožujka 2023. uz koji tužiteljica dostavlja uplatnice za provođenje vještačenja što također smatra nepotrebnim za vođenje postupka te za sastav podneska od 2. veljače 2024. kojim šalje požurnicu za zakazivanje ročišta. Slijedom iznesenog zaključuje da bi tužiteljici u skladu s uspjehom od 70% pripao trošak u iznosu od 1.224,49 EUR te za troškove vještačenja 199,08 EUR što bi iznosilo 1.423,57 EUR.
16. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da nije osporavao uzročnu vezu između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i privremene nesposobnosti za rad tužiteljice u razdoblju od 26. siječnja 2021. do 2. travnja 2021. Iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljica na pripremnom ročištu opreza radi predložila provođenje vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost opravdanosti bolovanja vezano uz zahtjev za izgubljenu zaradu te da je sud unatoč tome što na pripremnom ročištu nije odredio provođenje medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada rješenjem od 24. veljače 2023. odredio provođenje medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu i pozvao tužiteljicu na plaćanje predujma za troškove vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji predujam je tužiteljica i platila 6. ožujka 2023. unatoč što tuženik nije osporavao uzročnu vezu između zadobivenih ozljeda i bolovanja. Stoga se i po ocjeni ovog suda troškovi vještačenja na te nesporne okolnosti ne mogu smatrati troškovima potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Zbog toga se ni trošak sastava podneska tužiteljice od 15. lipnja 2023. kojim se tužiteljica očituje na nalaz vještaka medicine rada ne može smatrati potrebnim za vođenje parnice, no, kako je tim podneskom tužiteljica ujedno odredila tužbeni zahtjev u valuti EUR kao službenoj valuti Republike Hrvatske, to joj umjesto dosuđenog troška od 250,00 EUR sa PDV-om za taj podnesak pripada trošak od 62,50 EUR sukladno Tbr. 8. točka 4. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) u vezi Tbr. 54. iste Tarife.
16.1. Ovaj sud prihvaća osnovanim navode žalbe da za dostavljanje uplatnice kao dokaza o uplati predujma za određeno vještačenje nije bilo potrebno sastavljati podnesak zbog čega tužiteljici ne pripada trošak za sastav podnesaka od 20. lipnja 2022. i 9. ožujka 2023. uz koje dostavlja dokaze o uplati predujmova za određena liječnička vještačenja te da se podnesak kojim se požuruje rad suda ne smatra troškom potrebnim za vođenje parnice koji bi trebao tuženik naknaditi tužiteljici.
17. Zbog naprijed navedenog tuženik osnovano pobija trošak parničnog postupka za iznos od 574,08 EUR, pa je u tom dijelu valjalo rješenjem uvažiti njegovu žalbu i na temelju članka 380. točki 3. ZPP preinačiti odluku o trošku i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u tom iznosu. Kako tuženik neosnovano pobija odluku o troškovima stoga što pogrešno smatra da je tužiteljici pravična novčana naknada s osnova neimovinske štete dosuđena u previsokom iznosu to je žalbu tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen trošak (uz nepobijani dio od 1.411,37 EUR) u iznosu od 837,29 EUR.
18. Budući je tužitelj djelomično uspio s žalbom i to samo u odnosu na odluku o trošku kao sporednom potraživanju, dok nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, to ovaj sud njegov uspjeh procjenjuje razmjerno neznatnim zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP odbijen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.
U Varaždinu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
