REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1138/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja SOLARIS PONS d.o.o., Osijek, Vukovarska 131, OIB: 28260438524, kojega zastupa opunomoćenik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, Ivana Gundulića 5, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Radnička cesta 80, Zagreb, (ranije Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), radi naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom, 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/23-14/78, URBROJ: 517-14-2-1-23- 2 od 29. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-351-02/23-14/78, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 29. lipnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond), KLASA: UP/I 351-02/23-27/384, URBROJ: 563-06-3-1/250-23-2 od 13. veljače 2023.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke određeno je da je tužitelj kao obveznik plaćanja dužan za razdoblje od 1. ožujka do 31. ožujka 2020. platiti naknadu gospodarenja u iznosu od 18.900,00 EUR, odnosno 142.402,05 kn, koju je prema točki II. izreke rješenja dužan platiti najkasnije do 15. ožujka 2023. u korist Fonda. Sukladno točki III. izreke rješenja, na iznos naknade ne obračunava se porez na dodanu vrijednost, a prema točki IV. izreke, žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i bitne povrede odredaba upravnog postupka. Ističe da predmetne fotonaponske elektrane isključivo prodaje kao cjelinu, i to kao veliko nepokretno postrojenje, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točka 33. Pravilnika o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom ("Narodne novine", br. 42/14., 48/14., 107/14., 139/14., 11/19., 7/20. i 84/21. - dalje: Pravilnik) Naglašava da se ne bavi prodajom pojedinačnih komponenti za izgradnju fotonaponskih elektrana, što uključuje fotonaponske panele, invertere i druge dijelove. Opisane elektrane su instalirane na krovove objekata, čime postaju sastavni i neodvojivi dio nekretnine, te je deklarirani radni vijek tih elektrana najmanje 25 godina. Smatra da nije obveznik plaćanja naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom iz razloga što to proizlazi iz navedenih činjenica i odredbe članka 3. stavka 1. točka 33., kao i odredbe članka 2. stavka 4. navedenog Pravilnika, pri čemu ističe da je fotonaponska elektrana ugrađena na krov nekretnine. Dalje ističe kako je rješenjem obračunata masa cijele fotonaponske ploče. Pojašnjava da se fotonaponska ploča sastoji od staklene površine koja predstavlja oko 80% mase, te aluminijskog okvira koji predstavlja najmanje 15% mase, a ostatak od najviše 5% predstavlja elektroničke komponente koje su lako odvojive od ostatka konstrukcije fotonaponske ploče. Tvrdi da instalirana fotonaponska ploča ostaje u funkciji na krovu građevine najmanje 30 godina. Smatra da se svrha zaštite okoliša odnosno reguliranja zbrinjavanja ovih fotonaponskih ploča nakon što iste više ne budu u funkciji može ispuniti davanjem izjave obveznika da preuzima obvezu i odgovornost da sam o svom trošku zbrine te ploče po prestanku upotrebe. Ističe da je nepravedno obračunati naknadu po masi cijele ploče jer cijela ploča ne predstavlja elektroničku/e komponente, već se najmanje 95% mase fotonaponske ploče odnosi na stakleno-aluminijsku konstrukciju koja nije u nikakvoj interakciji s elektroničkim komponentama i glavnom funkcijom fotonaponske ploče. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela te potražuje naknadu troška upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju te ističe kako su tužbeni navodi paušalni, očito pogrešni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Upućuje na odredbe Zakona o gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', br. 84/21.) i članka 3. stavka 1. točke 3. i 4. Pravilnika kao i na DODATAK 3. i 4. Pravilnika koji propisuje 6. kategorija EE opreme koja se prijavljuje Fondu. Navodi da se fotonaponske ploče prijavljuju Fondu kao velika EE oprema s naznakom pune mase iste EE opreme, iskazane u tonama, kao mjernoj jedinici mase/težine. S obzirom na to da je fotonaponska ploča za svoje pravilno i potpuno djelovanje ovisna o električnoj energiji, sukladno Pravilniku predstavlja EE opremu. Budući da svi sastavni dijelovi fotonaponske ploče (staklena površina, aluminijski okvir i EE komponente) zajedno u ovisnosti od električne energije ostvaruju temeljenu svrhu radi koje je fotonaponska ploča i proizvedena (proizvodnja električne energije) Fondu se prijavljuje cjelokupna masa ploče. Naime, fotonaponska ploča bez svih svojih sastavnica ne može potpuno i pravilno djelovati kao EE oprema u svrhu ostvarenja funkcije radi koje je i proizvedena. Tužitelj je u obvezi fotonaponske ploče kao EE opremu prijavljivati Fondu te platiti za istu naknadu gospodarenja EE otpadom. Glede navoda o izuzeću od plaćanja predmetne naknade, upućuje na članak 2. stavak 4. Pravilnika i na definiciju velikog nepokretnog postrojenja iz članka 3. točke 33. Pravilnika. Pojašnjava da solarne elektrane moraju kumulativno ispunjavati sve propisane zahtjeve da bi se smatrale ''velikim nepokretnim postrojenjem", a fotonaponski paneli koji kumulativno ne ispunjavaju sve navedene zahtjeve potpadaju pod odredbe Pravilnika te podliježu obvezi plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom. Dalje navodi kako iz dokumentacije nije razvidno da su predmetni solarni paneli posebno dizajnirani i proizvedeni samo za konkretnu/e solarnu/e elektranu/e. Također nije razvidno da predmetni fotonaponski paneli svoju primarnu funkciju ne mogu obavljati i izvan predmetne solarne elektrane. Zaključno, navodi da je Fond dužan u sustavu gospodarenja posebnim kategorijama otpada, odnosno sustavom odvojenog sakupljanja i obrade EE otpada, osigurati odvojeno sakupljanje i obradu fotonaponskih ploča putem ovlaštenih sakupljača. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se u podnesku od 29. ožujka 2024. očitovao na odgovor na tužbu. U tom podnesku ističe kako tuženik propušta navesti u kojem udjelu u masi cijele fotonaponske ploče sudjeluju same EE komponente, a koliko staklo i aluminij. Napominje da konstrukcija ploča od stakla i aluminija, bez EE komponenti ne bi bila predmet zakonske regulacije. Smatra da je tuženikovo tumačenje i primjena zakona nepravilna, nepravedna i usmjerena na prekomjernu financijsku obvezu tužitelja. Neosnovanim smatra inzistiranje na plaćanju naknade na masu cijelog uređaja, iako ostali dijelovi koji čine gotovo cijelu masu uređaja ne predstavljaju EE komponente. Dalje ističe da tuženik pogrešno izlaže tvrdnje o sadržaju te tehničkom i pravnom značenju članka 3. točke 33. Pravilnika, jer dodaje elemente koji ne postoje u normi, a koji nedopustivo mijenjaju značenje norme. Pojašnjava kako se u navedenoj odredbi nigdje ne navodi da fotonaponska ploča mora biti posebno dizajnirana i proizvedena za upotrebu u jednoj elektrani, niti ta odredba stavlja naglasak na to da svaka komponenta ''velikog nepokretnog postrojenja'' mora biti unikatna i specijalno dizajnirana i proizvedena samo za jednu elektranu, već je naglasak na tome da dijelovi koji se imaju ugraditi u veliko nepokretno postrojenje ne podliježu plaćanju naknade, a pri tome sami dijelovi ne moraju biti posebno dizajnirani i proizvedeni samo za tu elektranu, već se pod izrazom ''zamijenjeni jednakom posebno konstruiranom opremom'' misli na konstrukciju funkcije cijele elektrane, a ne pojedinih dijelova. Tužitelj daje svoje tumačenje pojmova konstrukcije, konstruiranja opreme i pojma posebno konstruirane opreme. Nadalje ističe da iz navoda tuženika proizlazi da bi on trebao plaćati naknadu za uslugu koju u ovom trenutku Fond ne pruža, niti je izvjesno kada će ispuniti uvjete za pružanje usluge sakupljanja i obrade i oporabe fotonaponskih ploča, jer ne postoji ugovor sa sakupljačima i obrađivačima, niti interes istih za sklapanjem ovih ugovora, pa je potpuno neizvjesno da li će Fond osigurati ovu uslugu u budućnosti. Tvrdi da ne postoji opravdana svrha plaćanja ove naknade obzirom da Fond nije osigurao funkcionalni sustav prikupljanja i obrade otpadnih fotonaponskih ploča. Tvrdi da je Fond određenim subjektima omogućio izuzeće od obveze plaćanja naknade jer su se isti obvezali na samostalno sakupljanje i obradu fotonaponskih ploča. Smatra da su navodi odgovora na tužbu neosnovani, te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 7. travnja 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine", br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Zlatka Zvonarevića, koji je u cijelosti ostao kod ranijih pisanih navoda, dok na raspravu za tuženika nitko nije pristupio.
6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje su priložene tom spisu.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Rješenjem ovoga suda broj Us I-1138/2023-7 od 27. ožujka 2024. odlučeno je da će se ovaj predmet riješiti u oglednom sporu. To stoga što je analizom podataka spisa utvrđeno da je tužitelj pred ovim sudom protiv tuženika pokrenuo više od deset sporova, iste pravne i činjenične prirode iz kojih proizlazi da tužitelj u svima osporava utvrđenje da je obveznik plaćanja predmetne naknade.
9. Polazeći od navoda tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je između stranaka u konkretnom slučaju sporno je li tužitelj obveznik plaćanja naknade gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom za predmetni otpad.
10. Prema članku 105. stavku 1. Zakona o gospodarenju otpadom, naknada gospodarenja otpadom je mjera kojom se osiguravaju usluge gospodarenja otpadom radi postizanja propisanih ciljeva gospodarenja otpadom u sklopu sustava proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, a koja se sukladno stavku 2. istog članka plaća na račun Fonda.
11. Nadalje, sukladno članku 3. točki 12. Pravilnika, naknada gospodarenja EE otpadom je novčani iznos koji plaćaju proizvođači EE opreme u svrhu pokrivanja troškova odvojenog sakupljanja i obrade EE otpada u sustavu kojim upravlja Fond.
12. Prema članku 3. točki 3. Pravilnika EE oprema (električni i elektronički uređaji i oprema) predstavlja sve proizvode i njihove sastavne dijelove koji su za svoje primarno i pravilno djelovanje ovisni o električnoj energiji ili elektromagnetskim poljima kao primarnom izvoru energije kao i proizvode za proizvodnju, prijenos i mjerenje struje ili jakosti elektromagnetskog polja, a koji se mogu svrstati u popis vrsta proizvoda iz Dodatka 2. i Dodatka 4. ovog pravilnika ili su im po svojoj svrsi i namjeni slični i koji su namijenjeni za korištenje pri naponu koji ne prelazi 1.000 V za izmjeničnu i 1.500 V za istosmjernu struju.
12.1. Nadalje, točka 4. istog članka propisuje da je EE oprema iz kućanstva EE oprema koja se koristi u kućanstvu i EE oprema koja se koristi u komercijalnim, industrijskim, institucionalnim i drugim djelatnostima, ukoliko je njezina uporaba po prirodi i načinu slična uporabi u kućanstvu.
13. Člankom 3. točkom 33. istog Pravilnika ''veliko nepokretno postrojenje" opisano je kao veliki skup različitih vrsta aparata i, prema potrebi, drugih uređaja koje sklapaju, montiraju i demontiraju ovlaštene osobe, koji su namijenjeni za stalnu uporabu kao dio zgrade ili konstrukcije na unaprijed određenom i za to namijenjenom mjestu te koji mogu biti zamijenjeni samo jednakom posebno konstruiranom opremom.
13.1. Prema članku 2. stavku 4. toga Pravilnika, odredbe ovog Pravilnika, ne primjenjuju se, između ostalog, na velika nepokretna postrojenja, isključujući opremu koja nije posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih postrojenja.
14. Prema članku 16. stavku 1. Pravilnika o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom (''Narodne novine'', br. 74/07., 133/08., 31/09., 156/09., 143/12., 86/13., 94/13., 42/14. i 124/23.) obveznici plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom plaćaju naknadu prilikom stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske. Sukladno stavku 2. istog članka, obveznik plaćanja naknade za gospodarenje EE otpadom je proizvođač.
15. Nadalje, Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom u članku 17. stavku 1. propisuje da je osnova za izračun naknade gospodarenja EE otpadom (neto) masa EE opreme proizvedene ili uvezene za vlastite potrebe i/ili stavljene na tržište Republike Hrvatske izražena u kilogramima.
15.1. U konkretnom slučaju pri izračunu se uzela u obzir prijavljena masa EE opreme od 63 tone, to jest 63.000 kg. Za istaknuti je da svi sastavni dijelovi fotonaponske ploče (staklena površina, aluminijski okvir i EE komponente) zajedno, u ovisnosti od električne energije, ostvaruju temeljnu svrhu radi koje je fotonaponska ploča i proizvedena. Stoga se ne mogu prihvatiti tužbeni navodi o nepravednosti obračuna naknade po masi cijele ploče jer cijela ploča ne predstavlja elektroničku/e komponente, već se najmanje 95% mase fotonaponske ploče odnosi na stakleno- aluminijsku konstrukciju, s obzirom na to da se prema navedenoj odredbi naknada gospodarenja EE otpadom plaća prema (neto) masi cijelog uređaja koji predstavlja EE opremu, što fotonaponska ploča jest u skladu s člankom 3. točkom 3. Pravilnika o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom. Prema tome, sud je u tom dijelu suglasan s tuženikovim tumačenjem, koje ima osnove i u propisima.
16. Nadalje, tužitelj je shvaćanja da predmetni fotonaponski paneli potpadaju pod pojam velikog nepokretnog postrojenja iz članka 3. točke 33. Pravilnika na koje se prema članku 2. stavku 4. toga Pravilnika, odredbe ovog Pravilnika, pa tako i odredbe o predmetnoj naknadi, ne primjenjuju. Međutim, takvo tumačenje sud ne može prihvatiti.
16.1. Naime, solarne elektrane moraju kumulativno ispunjavati sve propisane zahtjeve da bi se smatrale velikim nepokretnim postrojenjem. Pri tumačenju, u osnovi, tehničkog pojma ''veliko nepokretno postrojenje" sud prihvaća stajalište tuženika da predmetni fotonaponski paneli ne podliježu pod odredbe navedenog Pravilnika samo u slučaju da su isti posebno i isključivo dizajnirani i proizvedeni za stalnu uporabu u samo jednoj određenoj solarnoj elektrani koja mora udovoljavati definiciji velikog nepokretnog postrojenja, kao i da takvi fotonaponski paneli mogu biti zamijenjeni samo jednako posebno dizajniranim i proizvedenim fotonaponskim panelima samo za tu elektranu te da takve fotonaponske panele sklapaju, montiraju i demontiraju isključivo ovlaštene osobe. Međutim, predmetni fotonaponski paneli koji svoju primarnu funkciju mogu obavljati i izvan predmetne solarne elektrane podliježu odredbama spomenutog Pravilnika. Ako bi se prihvatio suprotan stav tužitelja, tada bi se zapravo svaki skup fotonaponskih ploča mogao podvesti pojam ''velikog nepokretnog postrojenja'', a tada bi predmetna naknada izgubila svoj smisao. Dakle, fotonaponski paneli koji kumulativno ne ispunjavaju sve navedene zahtjeve potpadaju pod odredbe Pravilnika te podliježu obvezi plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom, kako je to i tuženik utvrdio i obrazložio.
17. S obzirom na to da iz dokumentacije u spisu nije razvidno da su predmetni solarni paneli posebno dizajnirani i proizvedeni samo za konkretnu/e solarnu/e elektranu/e, niti je razvidno da predmetni fotonaponski paneli svoju primarnu funkciju ne mogu obavljati i izvan predmetne solarne elektrane, isti paneli kao takvi podliježu odredbama spomenutog Pravilnika.
18. Glede navoda o trajanju fotonaponske ploče valja ukazati da Zakon o gospodarenju otpadom u članku 105. stavku 3. predviđa da se način izračuna iznosa naknade gospodarenja otpadom određuje za vrstu proizvoda (skupinu sličnih proizvoda) uzimajući u obzir životni ciklus proizvoda. Dakle u visinu naknade već je uzet u obzir životni ciklus fotonaponske ploče, stoga navodi tužitelja o tome da one traju najmanje 30 godina, i da će on preuzeti obvezu i odgovornost da sam o svom trošku zbrine fotonaponske ploče po prestanku uporabe nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu. Naime, kao što je već navedeno, obveznici plaćanja naknade gospodarenja EE otpadom plaćaju naknadu prilikom stavljanja EE opreme na tržište Republike Hrvatske, pa suprotni tužbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost osporenog rješenja.
19. Slijedom svega navedenog, sud je osporeno rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev te sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
20. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
20.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 7. svibnja 2025.
Sudac
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju - po opunomoćeniku,
2. Tuženiku
