REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4284/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HH , zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 ) , rješavajući o žalbi okrivljenog HH, podnijetoj po branitelju Ozrenu Korušecu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 7. travnja 2025. , broj: Pp -902/2025-8, na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog HH kao osnovana i ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji , te se u tom dijelu predmet dostavlja sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o j e:

II. Povodom žalbe okrivljenika HH , po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da je okrivljeni HH radnjom opisanom pod točkom 2. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji , te mu se temeljem tog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 30 ( trideset ) dana, u koju kaznu se temeljem čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja po policiji i zadržavanja od dana 26. ožujka 2025. od 13,50 sati do dana 09. travnja 2025. do 13,50 sati , kao 15 ( petnaest ) dana zatvora, tako da okrivljenik ima za izdržati preostali dio kazne zatvora u trajanju od 15 ( petnaest ) dana.

III. U ostalom dijelu, žalba okrivljenika HH odbija se kao neosnovana, te se, u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Okrivljenik HH temeljem odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 137/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/ 22) obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura ( četrdeset ), koji je dužan platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, okr. HH proglašen je krivim, da je, postupanjem činjenično opisanim u izreci počinio prekršaje iz članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje je kažnjen, ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 60 ( šezdeset ) dana. Temeljem čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je uračunato u ukupnu kaznu zatvora vrijeme uhićenja po policiji i zadržavanje kao 15 ( petnaest ) dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati 45 ( četrdeset i pet) dana zatvora.

1.2.Istom presudom okr. HH je temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci.

1.3.Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. HH izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i to supruzi KH rođenoj **.**.1969. i sinu ŽH rođenom **.**.1988. , na udaljenosti od 5 metara od mjesta gdje se žrtva nasilja u obitelji nalazi.

2.Okr. HH obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 ( sto ) eura.

3.Protiv te presude pravodobno je podnio žalbu okrivljeni HH po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4.Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud iz navedenih razloga prihvati njegovu žalbu.

5.Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

6.Razmotrivši predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu, uz ocjenu navoda žalbe po mišljenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (nastavno: Suda) u pravu je žalitelj kada ističe da ovom predmetu činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno glede prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa je prvostupanjski sud donio preuranjenu odluku glede tog prekršaja jer nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze s ciljem pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

7.Naime, okrivljenik se izrekom pobijane presude tereti da je oštećenici svojoj supruzi KH uskratio pravo na raspolaganje novčanim sredstvima koja zajednički zarađuju radom na zajedničkom poljoprivrednom gospodarstvu koje imaju. Okrivljeni se branio da je do nedugo supruga imala punomoć na njegovim računima, no dok je on bio u bolnici da je ona potrošila novac, što je njega razljutilo i otkazao je punomoć. Naglasio je da supruga i sin imaju račune u banci te im on daje na račun novac kada proda kukuruze i pšenicu. Oštećena KH iskazala je kako joj je suprug onemogućio pristup novčanim sredstvima koja se nalaze samo kod njega, a ista ostvaruju zajedničkim radom. Ovakav iskaz oštećenice potvrdio je ispitan kao svjedok i njihov sin ŽH. Na osnovu ovakvo provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio kako je okrivljenik počinio ekonomsko nasilje spram supruge.

8.Sadržaj provedenog dokaznog postupka odnosu na tvrdnju prvostupanjskog suda, navedenu u obrazloženju prvostupanjske pobijane presude, da bi ovakvo postupanje okrivljenika predstavljalo čin ekonomskog nasilja u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, ekonomsko nasilje je oblik obiteljskog nasilja, koji se odnosi na radnje kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve. Kod zaključivanja radi li se o činu ekonomskog nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji svakako treba imati na umu da ekonomsko nasilje pretpostavlja oduzimanje prava na ekonomsku neovisnost koje ima za cilj slabljenje mogućnosti uspješnog suprostavljanja nasilniku. To je, u stvari oblik kontrole od strane nasilnika koji žrtvu ugrožava iz ekonomskih razloga. Međutim, u konkretnom ostaje nerazjašnjena činjenica, ima li supruga okrivljenika bankovni račun na koji joj okrivljenik uplaćuje novac po završetku poljoprivrednih radova, kako to tvrdi okrivljenik u svojoj obrani. Ukoliko je ta tvrdnja točna, i ukoliko se radi o značajnim sredstvima s kojima bi oštećenica mogla raspolagati i na taj način biti ekonomski neovisna, dovedeno bi u pitanje ekonomsko nasilje nad žrtvom. O ovoj važnoj činjenici prvostupanjski sud nije uopće raspravljao , niti je ispitao svjedoke na navedenu tvrdnju okrivljenika.

9. Stoga je u pravu žalitelj kada ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede citiranog prekršaja, pa je pobijanu presudu, sukladno članku 206. stavku 3. Prekršajnog zakona, u tom dijelu valjao ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odlučivanje.

10.U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno pozvati okrivljenika te svjedoke koje će okolnosno i detaljno ispitati glede optuženja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji , po potrebi ispitati i druge svjedoke i druge dokaze koji se ukažu potrebnim, nakon čega će ocjenom provedenih dokaza svakog ponaosob i u međusobnoj svezi donijeti novu na zakonu osnovanu odluku glede tog prekršaja.

11.Rješavajući nadalje predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/14, 70/17 , 118/18 i 114/ 22 ) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (nastavno: Suda) ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede postupka iz čl. 195. st.1. t. 6, 7, 9 i 10. ovog Zakona niti su počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

12.Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno cijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika, proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji .

13.Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio obrane okrivljenika , kao i iskaze oštećenih KH i ŽH, čije iskaze je u potpunosti prihvatio istinitima i uvjerljivima, i koji su u bitnom podudarni. Dakle, na osnovu ovakvih iskaza svjedoka kao i ostalih materijalnih dokaza u predmetu spisa je nedvojbeno dokazano kako se u ponašanju žalitelja ostvarilo obilježje prekršaja iz članka 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je žalitelj predmetne prigode ponovio nasilje u obitelji naspram supruge i sina.

14.Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge , a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

15.Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna zatvora primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima kažnjavanja, te je i ovaj sud mišljenja kako će se samo ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, napose uzimajući u obzir dosadašnje kažnjavanje okrivljenika za isto djelo prekršaja.

16.Izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana kao i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja, zakonito su i pravilno izrečene, te je i ovaj sud mišljenja kako je potrebno iste izreći, s obzirom na višestruku kažnjavanost okrivljenika za djela iz Zakona o zaštiti od nasilja obitelji, te će se njihovim izricanjem kod okrivljenika otkloniti okolnosti koje poticajno djeluju na okrivljenika da čini ovakve prekršaje.

17.Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona.

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove žalbenog postupka („Narodne novine“: broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka iz navedenog članka određena je u iznosu od 40,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjerena svota s obzirom na trajanje i složenost žalbenog postupka.

18. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno članka 205., članka 206. stavka 3. i članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Polak Medaković , v. r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.