Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7010/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe Stefmar j.d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 16. svibnja 2024., broj: Pp-5776/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, ukida se prvostupanjska presuda i predmet se, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 16. svibnja 2024., broj: Pp-5776/2021-5 na temelju čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22.) odbijena je optužba protiv okr. odgovorne osobe ŠM da je, na način činjenično opisan u t. I. izreke presude počinila prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima, dok je rješenjem istoga suda pod istim poslovnim brojem obustavljen prekršajni postupak protiv okr. pravne osobe Stefmar j.d.o.o. pokrenut optužnim aktom Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/21-01/255, ur. broj: 443-02-02-11/21-12 od 21. listopada 2021. zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. Zakona o strancima te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitivao je pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene čl. 181. st. 4. Prekršajnog zakona i načela „ne bis in idem“.
5. Tužitelj u žalbi navodi, pozivajući se na čl. 181. st. 4. Prekršajnog zakona i zapisnike o inspekcijskom nadzoru poslovanja okrivljenika, da iz navedenog ne proizlazi da su okrivljenici za prekršaje za koje se terete u optužnom prijedlogu već pravomoćno osuđeni, oslobođeni optužbe ili je postupak protiv njih već pravomoćno obustavljen. Usmeno rješenje donijeto je nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrđen nezakonit rad državljana treće zemlje bez ishođene dozvole za rad i boravak, dok rješenjem o ukidanju usmenog rješenja po uplati novčanog iznosa u Državni proračun, nije protiv okrivljenika obustavljen postupak, a također okrivljenici ni od drugog tijela nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni optužbe. Stoga da se ne radi o sporu koji je pravomoćno presuđen.
6. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski sud je, radi povrede načela "ne bis in idem" odbio optužbu protiv okr. odgovorne osobe zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima, zbog donesene administrativne mjere – usmenog rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja kojim se zabranjuje obavljanje djelatnosti u objektu restorana Barbacoa u trajanju od 30 dana, a koje se neće izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti ukoliko poslodavac u roku od 3 dana dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa, a zatim i ukinutog istog rješenja zbog izvršene uplate poslodavca. Naime, da je usmeno rješenje doneseno zbog činjenica koje su istovjetne s činjenicama koje čine bitno obilježje predmetnog prekršaja, slijedom čega smatra da se radi o presuđenoj stvari.
7. U pravu je tužitelj da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnom slučaju treba primijeniti odredbe o odbijanju optužbe protiv okr. odgovorne osobe, iz razloga što je plaćen novčani iznos određen usmenim rješenjem kojim je određena privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu, jer privremena mjera i plaćanje novčanog iznosa da se ona ne izvrši, ne utječe na vođenje prekršajnog postupka, odnosno, upravna mjera o kojoj se odlučuje u upravnom postupku zbog povrede odredbi Zakona o strancima, ne isključuje prekršajnu odgovornost u prekršajnom postupku zbog ostvarenja zakonskog obilježja određenog prekršaja. Radi se o upravnoj mjeri iz čl. 240. st. 1. Zakona o strancima koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom, budući se ne radi o kažnjavanju već o izdanoj upravnoj mjeri koja važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Naime, upravna mjera ima preventivni karakter i odvraćajuću funkciju, plaćanje novčanog iznosa određenog upravnom mjerom nije obaveza počinitelja, već njegov slobodan izbor, a kažnjiva odredba čl. 247. Zakona o strancima, koja se u ovom slučaju ima primijeniti predviđa znatno više kazne od iznosa 3.981,68 eura, konkretno novčana kazna u rasponu od 6.630,00 do 13.270,00 eura za svakog državljanina treće zemlje za poslodavca - pravnu osobu i 1320,00 do 6630,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
8. U vezi primjene načela „ne bis in idem“ u odnosu na prekršaje iz Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20). na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti ovog drugostupanjskog suda 14. ožujka 2022. u vezi mjera nadzora iz čl. 240. Zakona o strancima doneseno je slijedeće pravno shvaćanje:
„U odnosu na primjenu odredbi Zakona o strancima, ako je tijelo nadzora zabranilo poslodavcu obavljanje djelatnosti, prekršajno procesuiranje i kažnjavanje poslodavca u prekršajnom postupku ne predstavlja dvostruko suđenje, odnosno povredu načela „ne bis in idem.“
9. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i sa presudom Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., na koju se poziva žalba i u kojoj se navodi da se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja.
10. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet, u odnosu na okr. odgovornu osobu, vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će pravilno cijeniti provedene dokaze, te provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11. Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okr. odgovornu osobu i tužitelja.
