REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6165/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐL zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 12. svibnja 2023., broj: 23. Pp-1756/2022, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐL je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da sud nije našao dovoljno dokaza da bi okrivljenik predmetne zgode počinio nasilje u obitelji nad svojim bratom i šogoricom pred njihovom maloljetnom djecom.
Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava. Žalitelj navodi da je sud veću dokaznu snagu dao načelu "in dubo pro reo" i negiranju krivnje okrivljenika nego relevantnim činjenicama pa tako bezrezervno prihvaća obranu okrivljenika samo zato što poriče počinjenje prekršaja, iako je to samo način obrane u postupku, a ne iskaz kao dokaz te napominje da je uz optužni prijedlog sudu dostavljeno i izvješće policijskog službenika o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji u kojem je navedeno da je prilikom dolaska policijskih službenika na mjesto objave su zatečeni svjedok PL i vidno uznemirena djeca malodobne Đ, P i G, što ukazuje na to da su djeca bila nazočna počinjenju prekršaja.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Okrivljeni ĐL je dostavio odgovor na žalbu u kojem navodi da se iz sadržaja žalbe dade jasno zaključiti kako prvostupanjskom presudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka niti je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, navedene žalbene osnove tužitelj uopće ne obrazlaže, a prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude dao jasne i valjane razloge, a suglasno kojima je i donio svoju odluku pa su u tom smislu promašeni navodi žalbe pa ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na zaključak da bi on počinio prekršaj koji mu se neutemeljeno stavlja na teret, a kamoli da bi iz svega bila dokazana njegova krivnja.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.
Odredbom članka 173. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano je da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe Zakona o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako ovim Zakonom nije što drukčije određeno.
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije mogao prema članku 300. stavku 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/12. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.) kao dokaz koristiti zapisnike o ispitivanju svjedoka GL i PL dane u MUP-u, Policijskog upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo, budući da svjedoci nisu upozoreni na zakonom propisan način prije davanja svjedočkog iskaza u smislu članka 288. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku. Naime, iz sadržaja navedenih zapisnika razvidno je da svjedoci GL i PL nisu na vidljiv način (pravilnim i jasnim označavanjem) upozoreni na odredbe članka 288. Zakona o kaznenom postupku.
Osim toga, prvostupanjski sud je pogrešno prihvatio blagodat nesvjedočenja svjedokinje ML, majke okrivljenika i oštećenika budući se u konkretnom predmetu radi o počinjenom psihičkom nasilju u prisustvu maloljetne djece, što je kod predmetnih i maloljetne djece uzrokovalo osjećaj straha i uznemirenosti (članak 285. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku).
5. U vezi s tim ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno kako to osnovano prigovara žalitelj.
6. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206.. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te će nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
