Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9142/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČL, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika ČL podnesenoj po branitelju Goranu Vujaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Požegi, Prekršajni odjel od 26. srpnja 2023., poslovni broj: Pp-1628/2022-7, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ČL i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČL je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 330,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi okrivljenik citira odredbu članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodeći da je suprotno odredbi članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud pogriješio pri donošenju presude, iz razloga što u istoj činjenični opis i okolnosti koje čine obilježje prekršaja nisu istovjetni prekršaju za koji je okrivljenik proglašen krivim, zbog čega da je presuda potpuno nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da se uopće ne može ispitati. Okrivljenik da nije uopće mogao kao odgovorna osoba u pravnoj osobi počiniti prekršaj iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz kojeg razloga da nije ispunjeno biće prekršajnog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Pored navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud da je i pogrešno naznačio vrijeme počinjenja prekršaja, odredivši ga za dan 30. prosinca 2021. u 14,00 sati, pa da se pobijana presuda niti iz ovog razloga ne može ispitati, što da čini još jednu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Budući da je jedna od sastavnica djela prekršaja koji se stavlja okrivljeniku na teret i vrijeme počinjenja djela i to propisanih 15 dana tada je razvidno da nedostaju sve sastavnice djela tog prekršaja, a slijedom čega da nije niti počinjen.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedokinje LL, koja je u sporno vrijeme radila u PP Požega na poslovima procesuiranja prekršaja, te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, koja se poklapa sa iskazom navedene svjedokinje, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

9. Nadalje, odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

10. Dakle, sukladno citiranoj odredbi osnovano je prijavljen okrivljenik kao osoba koja je prema priloženom izvatku iz sudskog registra jedini član uprave pravne osobe Ergasia d.o.o. Zagreb (koja je vlasnik predmetnog vozila), te kao odgovorna osoba odgovara za nedostavljanje vjerodostojnog dokaza o osobi koja je kritične zgode upravljala predmetnim vozilom.

11. Naime odredbom članka 229. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito je propisano kad je vlasnik vozila, kojim je počinjen prekršaj propisan ovim Zakonom, pravna osoba, podatke iz stavka 3. ovoga članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi, pa je stoga neosnovan žalbeni navod okrivljenika da u smislu članka 229. stavka 3. cit. Zakona, a kojom odredbom je propisano da vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna je, na zahtjev policijskog službenika, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, te da u smislu te odredbe okrivljenik kao odgovorna osoba uopće nije mogao počiniti prekršaj, koji mu se stavlja na teret, te da time nije ispunjeno niti biće prekršajnog djela za koje je proglašen krivim, čime da je počinjena bitna povreda postupka.

12. Dakle, nesporno je da je predmetno vozilo u vlasništvu pravne osobe Ergasia d.o.o. Zagreb, pa je okrivljenik kao jedini direktor navedene pravne osobe u smislu citiranih odredbi bio dužan kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila obavijestiti nadležno tijelo o identitetu vozača koji je upravljao vozilom, a što okrivljenik kao odgovorna osoba nesporno nije učinio, čime su se u njegovom ponašanju u potpunosti ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje je proglašen krivim i kažnjen.

13. S obzirom na navedeno, niti jednim žalbenim navodom nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilna primjena materijalnog prava.

14. Isto tako, potpuno je neosnovan žalbeni navod da je sud pogrešno odredio vrijeme prekršaja odredivši ga za dan 30. prosinca 2021. u 14,00 sati, jer se okrivljeniku stavlja na teret da nije dostavio podatak, u propisanom roku nakon uredno primljene obavijesti dana 14. prosinca 2021. o tome tko je upravljao vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja na dan 14. srpnja 2020. u 18,36 sati u Brestovcu, Požeška 80, kada je počinjen prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

16. Nadalje, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

17. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, vodeći računa o općoj svrsi prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrsi kažnjavanja iz članka 32. cit. Zakona.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje ove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.