Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Stilisimo d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe UKT, zastupani po odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točka 15. i stavka 2., članka 229. stavka 1. točka 16. i stavka 2., članka 228. stavka 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. veljače 2025., broj: Pp-4225/2022 na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 228. stavka 1. točka 15. i stavka 2. Zakonao radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019.), opisano pod točkom 1. izreke te presude i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
p r e s u d i o j e
II. U povodu žalbe Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I okrivljena pravna osoba Stilisimo d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba UKT,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi:
1. radnica koja je kod poslodavca obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 3. veljače 2020. i Aneksa od dana 29. siječnja 2021. izjavila da je u tjednu od 18. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. radila svih sedam dana u tjednu naizmjenično jedan dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 09:00 sati do 21:00 sati kada je radila u prodajnom mjestu u šoping centru Arena te sljedeći dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 10:00 sati do 19:00 sati kada je radila na prodajnom mjestu u Vlaškoj 65, dake rad imenovane radnice trajao je duže od pedeset sati tjedno,
čime bi počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o radu.
II. Uslijed odluke iz t. II. žalba tužitelja bespredmetna je za prekršaj iz članka članka 229. stavka 1. točka 16. i stavka 2. Zakona o radu činjenično opisan pod t. 2. izreke pobijane presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Stilisimo d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba UKT su na temelju članka 182. stavka 3. (ispravno čl. 182. t. 3). Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci pod točkom 1. i 2. te presude, počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točka 15. i stavka 2., članka 229. stavka 1. točka 16. i stavka 2. Zakona o radu, te je temeljem članka 181. stavka 1. točke 5. (ispravno čl. 181. t. 5.) Prekršajnog zakona odbijena optužba protiv okrivljenika zbog djela prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu opisanog pod točkom 3 izreke presude.
2. Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći da u spisu postoje svi materijalni dokazi na temelju kojih je podnesen optužni prijedlog te da nije bilo odlučno saslušanje inspektorice UK, a sud nije saslušao svjedokinju CK na sve okolnosti.
3.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično bespredmetna.
5. Razmotrivši predmet i navode žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo prekršaja pod točkom 1. iz članka 228. stavka 1. točka 15. i stavka 2. Zakona o radu.
6. Naime iz razloga pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe za prekršaje iz članka 228. stavka 1. točka 15. i stavak 2. Zakona o radu obrazlaže nedostatkom dokaza.
7. Međutim, u pravu je žalitelj da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze u cilju utvrđivanja odlučne činjenice djela prekršaja okrivljenicima stavljenog na teret, odnosno nije na pouzdan način razjasnio pitanje omogućavanja poslodavca korištenja preostalog godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od 19 dana do najkasnije 30 lipnja 2021. radnici CK. To stoga, jer iako su okrivljenici negirali prekršaj, svjedokinja CK nije pravilno ispitana na okolosti utvrđenja odlučnih činjenica, da li joj je u predmetnom razdoblju omogućeno korištenje godišnjeg odmora sukladno zakonu, budući se svjedokinja o potrebnom ne očituje već navodi: ”da joj nisu isplaćena dva tjedna godišnjeg odmora”, što nije predmet optužbe. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da: “analizirajući obranu okrivljenih te sve provedene dokaze, Sud nije našao dokazanim da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. Sud nije bio u mogućnosti ispitati svjedokinju UK koja je utvrdila navodne prekršaje iz razloga što se ista nije odazivala pozivima suda. Shodno navedenom, a kako drugih raspoloživih dokaza u ovom prekršajnom postupku nema, sutkinja smatra kako nije dokazano da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, pa je stoga valjalo zbog nedostatka dokaza, a temeljem načela „u dvojbi u korist okrivljenika“, prvookrivljenu pravnu osobu Stilisimo d.o.o. i drugookrivljenu odgovornu osobu UKT osloboditi optužbe.”
8. Kod takvog zaključivanja, prvostupanjski sud je potpuno zanemario da se okrivljenici mogu braniti kako žele, pa i iznošenjem neistine, dok je svjedok, prije davanja iskaza, upozoren, između ostalog, da je dužan govoriti istinu i da je lažan iskaz kazneno djelo. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da se razlozi prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti, pri čemu treba naglasiti da neodazivanje svjedokinje UK ne predstavlja valjan razlog za odustajanje od provođenja tog dokaza, te da je u slučaju neodazivanja svjedoka, pod predpostavkom da je uredno pozvan i da nije opravdao svoj nedokazak, prvostupanjski sud može primjeniti procesne ovlasti za osiguravanje nazočnosti svjedoka na glavnoj raspravi izdavanjem dovedbenog naloga. Iako Prekršajni zakon ne određuje jasna, formalna, dokazna pravila, već isti, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sud uvijek mora dati razloge zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom ili nedokazanom, a koji razlozi moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i općeprihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima.
9. Kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je proveo dokaz čitanjem predstavke radnice CK, zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 09. ožujka 2022., zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 16. ožujka 2022., izvadka iz sudskog registra za prvookrivljenu pravnu osobu i drugookrivljenu odgovornu osobu i izvadka iz prekršajne evidencije za okrivljene, međutim nije proveo sve dokaze koji prileže spisu evidenciju o radnom vremenu i obračune plaće za radnicu CK radi provjere korištenja godišnjeg odmora.
10. Naime, primijenjeno pravilo “in dubio pro reo” podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, međutim o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer primijenjeno načelo podrazumijeva da su prethodno izvedeni i ocijenjeni svi dostupni dokazi, što nije konkretni slučaj.
11. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke iz članka 229. stavka 1. točka 15. i stavka 2. Zakona o radu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, ponovno ispitati okrivljenike i svjedokinju CK te provesti dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. Nadalje, rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti, utvrdio je da je u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o radu, počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.
13. Naime, okrivljenicima je optužnim aktom stavljen na teret prekršaj iz članka 229. stavka 1. točka 16. i stavka 2. Zakona o radu, počinjenog na način da: radnica koja je kod poslodavca obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 3. veljače 2020. i Aneksa od dana 29. siječnja 2021. izjavila da je u tjednu od 18. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. radila svih sedam dana u tjednu naizmjenično jedan dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 09:00 sati do 21:00 sati kada je radila u prodajnom mjestu u šoping centru Arena te sljedeći dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 10:00 sati do 19:00 sati kada je radila na prodajnom mjestu u Vlaškoj 65, dake rad imenovane radnice trajao je duže od pedeset sati tjedno.
14. Člankom 229. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o radu u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje poslodavca pravne i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako rad radnika koji radi prekovremeno, traje ukupno duže od pedeset sati tjedno, ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje, ili ako traje duže od dvjesto pedeset sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od sto osmamdeset sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom (članak 65. stavci 3. i 4.).
15. Dakle, ovakav činjenični opis kojim je sud vezan, a ne i pravilno označenom pravnom kvalifikacijom, iz kojeg proizlazi da je počinjenje djela utvrđeno tako da je radnica „izjavila“ nije koncipiran na valjan i zakonit način da su okrivljenici svojim propustom ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, a koji činjenični navodi moraju biti utemeljeni na dokazima koji su provedeni tijekom postupka koji prethodi donošenju prvostupanjske odluke. Slijedom navedenog, djelo za koje se okrivljenici optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (jednako i u optužbi), po propisu nije prekršaj, jer nije jasno navedeno da je utvrđeno kako su okrivljenici svojim propuštanjem ostvarili bitna obilježja terećenog djela te je ovaj sud postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, okrivljenike za predmetno djelo pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, budući je prvostupanjski sud odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe temeljio na odredbi čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (u nedostatku dokaza) trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i osloboditi okrivljenike od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona.
16. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
