Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5055/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆK, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ĆK, podnesenoj po branitelju Davoru Popoviću, odvjetniku iz Karlovca protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 19. siječnja 2024., poslovni broj: 28 Pp-631/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆK i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik ĆK je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se u trajanje zaštitne mjere uračunati vrijeme za koje je okrivljeniku bila privremeno oduzeta vozačka dozvola od strane policije.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 20,00 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U žalbi okrivljenik navodi da je sud počinio bitnu povredu postupka jer da je povrijedio pravo na obranu okrivljenika budući da nije proveo dokazne prijedloge okrivljenika time što nije službenim putem zatražio dokaz o tehničkoj ispravnosti aparata za alkotestiranje u kritično vrijeme, te podatak o osposobljenosti policajca koji je vršio alkotestiranje za rukovanje upravo tim aparatom. Samo potpisivanje zapisnika ne znači da je time okrivljenik priznao tehničku ispravnost aparata za alkotestiranje i osposobljenost osoba koja je vršila alkotestiranje, a ovo tim više što okrivljeniku prilikom alkotestiranja nije predočena potvrda o tehničkoj ispravnosti aparata i potvrda o osposobljenosti osobe koja je vršila alkotestiranje. Sud da je tu dokumentaciju trebao pribaviti službenim putem, te da je tek nakon toga mogao donijeti zakonitu odluku.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi podnesenoj putem branitelja dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da je time sud povrijedio pravo na obranu okrivljenika budući da nije proveo dokazne prijedloge okrivljenika time što nije službenim putem zatražio dokaz o tehničkoj ispravnosti aparata za alkotestiranje u kritično vrijeme, te podatak o osposobljenosti policajca koji je vršio alkotestiranje za rukovanje upravo tim aparatom.
10. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.
11. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika od 22. siječnja 2022. godine, u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, te iz istog proizlazi da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u njegovom organizmu utvrđena koncentracija od 1,30 g/kg alkohola i da okrivljenik nije poricao rezultate ispitivanja niti je imao primjedbi na postupak alkotestiranja.
12. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika, pri čemu treba navesti da je odbio stručni pregled – uzimanja krvi i urina radi analize.
13. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice, visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,30 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.
14. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima dovodi u sumnju ispravnost aparata za alkotestiranje, treba navesti da je uređaj Dräger, kojim je inkriminirane prilike obavljeno ispitivanje, uređaj koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20) i korištenje istog nije upitno, jer spisu prileži Izvješće o ispitivanju alkometra broj: 1051/21, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid.
15. Imajući u vidu navedeno potpuno su neosnovani navodi žalbe da je okrivljeniku povrijeđeno pravo obrane, jer da nije pribavljena potvrda o ispravnosti uređaja kojim je izvršeno alkotestiranje te o osposobljenosti policijskog službenika da obavlja alkotestiranje, budući je alkotestiranje izvršeno od strane ovlaštene službene osobe, uređajem Dräger broj: 6820, tvornički broj: ARNF-0084, za koji je u spis priloženo Izvješće o ispitivanju alkometra broj: 1051/21.
16. Ispitujući potom odluku o kazni sukladno članku 202. stavku. 5. Prekršajnog zakona, vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u propisanom posebnom minimumu novčane kazne, unatoč istovrsnom povratu okrivljenika, koji je već kažnjavan za vožnju pod utjecajem alkohola i to za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
18. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
19. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.
20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 20,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
21. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
