REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-108/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. (OIB:76674680107) iz Zagreba, Horvatova 82, protiv ovršenika IV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku u Zagrebu, rad ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-185/2023-11 od 24. listopada 2024., 07. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-185/2023-11 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je: "Odbija se prijedlog ovršenika od 06. veljače 2023. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju Zadužnice broj OV-4617/16, ovjerene od javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, dana 15. veljače 2016. i Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja, broj OV-4616/16, kao neosnovan".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovršenik navodima da isto nije osnovano na zakonu, bez navođenja posebnih zakonskih razloga. Žalbom navodi, da je protivno tvrdnjama prvostupanjskog suda, ovršenik prijedlogom za odgodu ovrhe i podnescima dokazao i detaljno obrazložio vjerojatnost nastanka teške nadoknadive štete nastavkom provedbe ovrha kod FINE i HZMO-a, dok stav prvostupanjskog suda, da ako ovršenik smatra da je ovrhovoditelj u postupku Ovr- 415/2021 stekao iznos preko iznosa koji mu pripada tada ovršenik treba pokrenuti poseban postupak protuovrhe, koji upućuje da treba u potpunosti vjerovati knjigovodstvenoj dokumentaciji ovrhovoditelja, dok u slučaju pokrenutog postupka protuovrhe, da bi se provelo financijsko vještačenje, ovršenika se izlaže daljnjim troškovima postupka. Prvostupanjski sud ignorira činjenicu da se u pokrenutom postupku P-1100/21 treba utvrditi stvarna visina duga ovršenika prema ovrhovoditelju a i koji je pokrenut da se utvrdi stvarna visina duga vještačenjem, koje isključivo na taj način moguće ispravno utvrditi stvarnu visinu duga ovršenika, koja visina kada se utvrdi ovršni će sud moći krenuti u postupak prodaje nekretnine na javnoj dražbi. Dug ovršenika ne može biti ispravno utvrđen dok traju postupci ovrhe kod FINE i HZMO-a radi naplate istog potraživanja radi kojega se vodi postupak ovrhe na nekretnini ovršenika, pa prvostupanjski sud zaobilazi pobijanim rješenjem svrhu pravomoćnog rješenja o upućivanju u parnicu radi ispravnog utvrđenja duga, kao i utvrđenja vještaka u postupku P-1100/21 o nemogućnosti ispravnog obračuna duga ovršenika dok traju ovršni postupci kod FINE i HZMO-a, time je i povrijeđeno pravo ovršenika na pošteno suđenje.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvatiti žalbu ovršenika i udovoljiti prijedlogu za odgodu ovrhe u tom predmetu uz trošak žalbenog postupka.

3. Ovrhovoditelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. U postupku je utvrđeno da je ovrhovoditelj, u odnosu na ovršenika, pokrenuo postupke ovrhe temeljem Zadužnice OV-4617/16 kod FINE i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Izjave o suglasnosti za zaplijenjena primanja OV- 4616/16, kao sredstava osiguranja Ugovora o kreditu sklopljenog 09. prosinca 2015. na iznos od 70.800,00 eura, koji je otkazan od strane kreditora 15. srpnja 2020.

6. Radi namirenja iste tražbine, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak ovrhe na nekretnini ovršenika, na kojoj je uknjiženo založno pravo ovrhovoditelja (prednika ovrhovoditelja-cedenta Raiffeisenbank) kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću i doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-415/2021 od 07. svibnja 2021. U tom postupku ovršenik je prigovorio visini potraživanja zbog više paralelnih postupaka, dok nije bila sporna osnovanost zahtjev ovrhovoditelja, te rješenjem Ovr-415/2021 od 21. listopada 2021. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, koji je pokrenut pod poslovnim brojem P-1100/2021 radi proglašenja nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću Ovr-415/2021 od 07. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena naplata novčane tražbine preko iznosa 400.000,00 kuna.

7. U predmetnom postupku zatražena je odgoda ovrhe kod FINE i HZMO-a radi ispravnog utvrđenja duga ovršenika do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka na nekretnini ovršenika poslovni broj Ovr-415/2021 temeljem odredbe čl. 65. st. 1. t. 5. i 7. Ovršnog zakona, o kojem prijedlogu se ovrhovoditelj očitovao smatrajući ga neosnovanim.

8. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe uz zaključak da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice sukladno čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i to ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje uz pretpostavke iz čl. 65. st. 1. mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki iz čl. 65. st. 1. t. 1. – 11. OZ-a. Uvidom u prijedlog za odgodu vidljivo je da ovršenik nije učinio vjerojatnim prvi uvjet za odgodu ovrhe, a to je da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, obzirom da nije naveo ni jedan razlog iz kojega bi ta vjerojatnost proizlazila, dok prijedlogom izričito ne navodi da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta već predlaže odgodu kod FINE i HZMO-a kako bi se utvrdio stvarni iznos duga ovršenika do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka na nekretnini ovršenika. Kako se radi o provedbi ovrhe na više predmeta, činjenica što je radi ostvarenja predmetne tražbine se vodi još jedan ovršni postupak ne čini predmetnu ovrhu nedopuštenom jer odredbe OZ-a ovrhovoditelja ovlašćuju da istodobno, različitim sredstvima i na različitim predmetima ovrhe, vodi više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine sve dok se ne namiri u cijelosti. Navodi nadalje da će se ukupna visina ovrhovoditeljeve tražbine utvrđivati ukoliko dođe do prodaje nekretnine i nakon što sud pristupi namirenju vjerovnika sukladno čl. 111. – 114. OZ-a da ovršenik može i protiv ovrhovoditelja pokrenuti protuovrhu radi povrata onoga što je ovrhovoditelj ovrhom dobio, te time ovršeniku neće nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Uz to je i uvidom u spis Ovr-415/2021 utvrđeno da je i predloženo od strane ovršenika da se odgodi ovrha do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, o kojem prijedlogu nije odlučeno.

9. Takva odluka suda prvog stupnja je pravilna i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima ovršenika. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st.1. ovog Zakona, ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Pri tome će se prema odredbi st. 2. toga članka na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjivati odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe sukladno čl. 65. OZ-a.

11. Iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi sa čl. 210. st. 1. OZ-a proizlazi, da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane čl. 65. odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz čl. 65. st. 1. t. 1. do 11. OZ-a, te ako postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

12. Ovršenik je dokazao da je u odnosu na postupak koji se vodi radi naplate istovjetnog potraživanja na nekretnini ovršenika podnesena tužba i da se vodi postupak, iz čega je ostvarena prva od zakonskih pretpostavki za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u skladu sa odredbom čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.

13. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nedoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. S time u vezi i treba navesti da ovršenik već podnesenim prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate mora navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete. Pri tome, treba cijeniti i da se za odgodu izdavanja naloga kod FINE i HZMO za prijenos zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. Ta šteta i primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome da li je ovrhovoditeljeva imovina dostatna za vraćanje novčanih sredstava koje će u postupku izravne naplate biti prenesena, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj i ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

14. Ovršenik u predmetnom postupku nije dokazao vjerojatnim da ovrhovoditelj nema sredstava za vraćanje navedenih novčanih iznosa, pa su u tom smislu i istaknute tvrdnje ovršenika ostale i paušalne obzirom se radi o šteti koju ovršenik trpi provedbom ovrhe, a ne o budućoj šteti.

15. Proizlazi stoga da je sud prvog stupnja donio pravilnu odluku kada je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe odbio kao neosnovan pa je stoga i žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Puli - Pola 07. svibnja 2025.

Sudac

Biljana Bojanić