Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-522/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika ČGŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-270/2022-18 od 3. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-270/2022-18 od 3. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-270/2022- 18 od 3. travnja 2023. odlučeno je:

" I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se provodi na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Ovr-187/2020 po prijedlogu tuženika ČGŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovrhovoditelja protiv tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika i to na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] označena kao livada [adresa] površine 422 m2." II Nalaže se tužitelju ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ČGŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.590,08 eur1 / 57.187,51 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

III Punomoćnici tuženika Višnji Babić, odvjetnici iz [adresa] odmjerava se naknada troškova prijevoza u iznosu od 23,48 eur1 / 176,91 kn te će se odmjereni iznos isplatiti na teret Državnog proračuna na žiroračun punomoćnice tuženika broj HR 6441240031170003198 kod Kent bank d.d. Zagreb u roku 15 dana od primitka ove presude.

Odbija se punomoćnica tuženika sa zahtjevom za isplatu troškova prijevoza iznad dosuđenog iznosa kao s neosnovanim."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u točki I i dijelu točke II izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Pobijana odluka sadrži jasno, valjano i neproturječno navedene razloge o odlučnim činjenicama, dati razlozi nisu proturječni sebi niti su u suprotnosti s ispravama sadržanim u spisu, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet postupka je odlučivanje o zahtjevu tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se provodi pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Ovr-1877/2020 iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ).

7. Tužitelj u žalbi ističe da iz sadržaja ovršne isprave odnosno Ugovora o zajmu sa sporazumom o osnivanju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 22. siječnja 2019. proizlazi neistinitost iskaza tuženika danog na ročištu za glavnu raspravu 3. veljače 2023., jer u članku 1. navedenog Ugovora stoji da će zajmodavac, ovdje tuženik, pozajmiti zajmoprimcu, ovdje tužitelju, iznos od 65.000,00 EUR na način da će iznos od 5.000,00 EUR biti pozajmljen odmah po potpisu istog Ugovora, a iznos od 60.000,00 EUR dana 1. ožujka 2019., što će ugovorne strane potvrditi potpisom ugovora i potpisanim isplatnicama. Ističe da navod tuženika da je cjelokupni ugovoreni iznos od 65.000,00 EUR predao tužitelju odmah prilikom sklapanja predmetnog Ugovora, iako je u samom tekstu Ugovora izričito drugačije navedeno, ukazuje na neistinitost iskaza tuženika. Smatra da je neživotno da tuženik, fizička osoba, koja drugoj fizičkoj osobi navodno predaje na ruke iznos od 65.000,00 EUR, za izvršenu isplatu znatnog novčanog iznosa ne traži potpisanu isplatnicu, kao dokaz ispunjenja obveze po ugovoru o zajmu, a koji dokaz je izrijekom ugovoren člankom 1. Ugovora. Ističe da zasnivanje prava zaloga na tužiteljevoj nekretnini nije dokaz pozajmljivanja odnosno isplate ugovorenog iznosa od strane tuženika tužitelju.

8. Prema tome, proizlazi da su svi žalbeni navodi tužitelja zapravo usmjereni na preocjenu dokaza. Iznesene žalbene navode ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanim. Naime, nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o zajmu 22. siječnja 2019. i da su stranke kod javnog bilježnika Mladena Bureca ovjerile potpis na Ugovoru o zajmu i Ugovor o zajmu solemnizirale kod istog bilježnika, te da Ugovor o zajmu predstavlja javnobilježničku ovršnu ispravu. Nadalje, točno je da su člankom 1. ugovorne strane ugovorile da tuženik kao zajmodavac pozajmljuje tužitelju kao zajmoprimcu iznos od 65.000,00 EUR i to na način da će iznos od 5.000,00 EUR biti pozajmljen odmah po potpisu istog Ugovora, a iznos od 60.000,00 EUR 1. ožujka 2019., što ugovorne strane potvrđuju potpisom ugovora i potpisanim isplatnicama. Člankom 2. ugovorne strane su ugovorile da će zajmoprimac pozajmljeni iznos vratiti zajmodavcu najkasnije do 30. prosinca 2019. Tužitelj, kao založni dužnik, istim ugovorom dopustio je da se u korist tuženika, kao založnog vjerovnika, na njegovim nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kč. br. [katastarska čestica] livadi površine 422 m[2] , uknjiži založno pravo radi osiguranja vraćanja zajma u iznosu od 65.000,00 EUR kao i zakonskih zateznih kamata i troškova prisilne naplate. Logično, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zaključuje na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud da okolnost da nije izdana potpisana isplatnica ne dovodi do zaključka da zajam od 65.000,00 EUR nije isplaćen tužitelju. Naime, tužitelj je pristao da se na njegovoj nekretnini upiše založno pravo upravo kako bi tuženik sebi osigurao povrat pozajmljenog novca. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ne bi bilo logično da je tužitelj pristao da se na njegovoj nekretnini upiše založno pravo, a da novac za čije osiguranje povrata se zalog upisuje nije primio. Isto tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je nelogično da u vremenskom periodu od preko godinu dana od sklapanja Ugovora o zajmu i upisa založnog prava na njegovoj nekretnini pa do pokretanja ovršnog postupka nije tražio od tuženika da mu isplati novac na ime zajma, niti raskid Ugovora i brisanje upisanog založnog prava bilo mirnim ili sudskim putem. Osim toga, budući da su stranke sklapale dva ugovora, o ortakluku i o zajmu, prvostupanjski sud je uvidom u izjavu od 21. siječnja 2019. utvrdio da je tom izjavom tuženik potvrdio da je ČG dao iznos od 65.000,00 EUR, pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je ta izjava sačinjena u interesu tužitelja kako tuženik ne bi mogao po dva osnova, po ortačkom ugovoru i po ugovoru o zajmu, od tužitelja potraživati dvostruko veći novčani iznos od iznosa koji je tužitelj primio od tuženika. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da postoji predmetna tražbina tuženika i da nisu ostvareni razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a.

9. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, te je ista i po visini precizno i pravilno obrazložena.

10. Slijedom navedenog žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovano te pobijanu presudu u točki I i II izreke potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec