Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-35/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednice vijeća, te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-37/2025-14 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba opt. MM, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-37/2025-14 od 22. travnja 2025., na temelju čl. 131. st. 3. u svezi čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv opt. MM po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog osnovane sumnje na učin tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to dva kaznena djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, kaznenog djela nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

1.1. U vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme za koje je optuženik bio lišen slobode i to od 19. siječnja 2025. od 15,20 sati, pa nadalje.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio opt. MM putem branitelja po službenoj dužnosti Branimira Finglera, odvjetnika iz Osijeka u kojoj ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje posebnog uvjeta iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, odnosno opasnosti od ponavljanja kaznenog djela upirući da takva opasnost može postojati samo u slučaju za kaznena djela prema članovima obitelji, a da sud nije pri tome cijenio činjenicu da svi oštećenici više ne žive u zajednici s optuženikom, odnosno na adresi na kojoj je prebivao prije istražnog zatvora jer djeca žive kod majke u drugom mjestu, a da je optuženik i do sada boravio kod svoje majke gdje može boraviti i nakon ukidanja istražnog zatvora. Ujedno, ukazuje da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela može izbjeći određivanjem mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicima te zabrane posjećivanja njihovog mjesta boravka. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora.

3. Žalba opt. MM nije osnovana.

4. Iako žalbom ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora, za navesti je kako osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-16/2025-1 od 18. veljače 2025. kao i dokaza na kojima se ista temelji, a posebice zapisnika o ispitivanju žrtve i ošt. NM, izvanbračne supruge optuženika, kao i zapisnika o ispitivanju ošt. i žrtve djece ĆM, ŠM i AM, zapisnika o ispitivanju svjedoka HM kao i nalaza Hitnog objedinjenog bolničkog prijema KBC Zagreb na ime ošt. NM.

5. Žalbenim navodima kojima osporava posebni uvjet iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, optuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge kada je utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Ovo stoga što na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi opt. MM u budućnosti mogao ponoviti isto ili teže kazneno djelo odnosno dovršiti kazneno djelo kojim prijeti. Takvo svoje stajalište pravilno prvostupanjski sud temelji na duljini trajanja inkriminiranog razdoblja kako u odnosu na tri kaznena djela povrede djetetovih prava, tako i u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji koje se razdoblje protezalo, kako se osnovano sumnjiči od rujna 2024. do 18. siječnja 2025., tijekom kojeg je razdoblja svojim postupanjem iskazao izrazitu upornost, brutalnost i agresivnost kako u odnosu na izvanbračnu suprugu, tako i u odnosu na troje maloljetne djece – ĆM, ŠM i AM, pri čemu je u odnosu na kazneno djelo prijetnje u odnosu na izvanbračnu suprugu manifestirao pored izgovorene prijetnje da će je ubiti i izrazito okrutne radnje kada je držeći sataru u jednoj ruci, drugom rukom je počeo gušiti hvatavši je za vrat te rekavši da će joj otkinuti jezik.

5.1. Ujedno je za naglasiti, a imajući u vidu izvadak iz kaznene evidencije, da je u Republici Njemačkoj već osuđivan zbog kaznenog djela s elementima nasilja – nanošenje lakše tjelesne povrede, što govori u prilog zaključku da je sklon nasilničkom i protupravnom ponašanju. Stoga, sve prethodno navedeno ukazuje da postoji razborito predvidiva bojazan da bi boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo kojim prijeti, radi čega, a suprotno žalbenim navodima, i dalje egzistira posebni istražnozatvorski osnov iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, pri čemu nije od odlučnog značenja to što izvanbračna supruga, ošt. NM i ošt. djeca žive u drugom mjestu.

6. Također je u pravu prvostupanjski sud i kada zaključuje da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nekom od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08. Naime, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz čl. 123. st. 1. toč. 3.ZKP/08 te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera iz čl. 98. st. 2. ZKP/08 koje u žalbi predlaže optuženik, jer iste ne predstavljaju dostatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

7. Slijedom svega navedenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić