Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-472/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupa generalna punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-48/2022-16 od 22. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-48/2022-16 od 22. siječnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.719,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 2,16 eura od 31.08.2007. godine do isplate
na iznos od 1,25 eura od 30.11.2007. godine do isplate
na iznos od 0,26 eura od 31.12.2007. godine do isplate
na iznos od 3,71 eura od 31.01.2008. godine do isplate
na iznos od 5,60 eura od 29.02.2008. godine do isplate
na iznos od 8,84 eura od 31.03.2008. godine do isplate
na iznos od 3,97 eura od 30.04.2008. godine do isplate
na iznos od 2,07 eura od 31.05.2008. godine do isplate
na iznos od 4,47 eura od 30.06.2008. godine do isplate
na iznos od 0,94 eura od 31.07.2008. godine do isplate
na iznos od 1,12 eura od 31.08.2008. godine do isplate
na iznos od 3,21 eura od 30.09.2008. godine do isplate
na iznos od 19,05 eura od 31.10.2008. godine do isplate
na iznos od 8,44 eura od 30.11.2008. godine do isplate
na iznos od 21,93 eura od 31.12.2008. godine do isplate
na iznos od 24,01 eura od 31.01.2009. godine do isplate
na iznos od 24,94 eura od 28.02.2009. godine do isplate
na iznos od 23,23 eura od 31.03.2009. godine do isplate
na iznos od 23,74 eura od 30.04.2009. godine do isplate
na iznos od 19,64 eura od 31.05.2009. godine do isplate
na iznos od 16,62 eura od 30.06.2009. godine do isplate
na iznos od 17,42 eura od 31.07.2009. godine do isplate
na iznos od 19,02 eura od 31.08.2009. godine do isplate
na iznos od 18,88 eura od 30.09.2009. godine do isplate
na iznos od 17,27 eura od 31.10.2009. godine do isplate
na iznos od 20,29 eura od 30.11.2009. godine do isplate
na iznos od 22,71 eura od 31.12.2009. godine do isplate
na iznos od 26,16 eura od 31.01.2010. godine do isplate
na iznos od 25,37 eura od 28.02.2010. godine do isplate
na iznos od 30,04 eura od 31.03.2010. godine do isplate
na iznos od 29,16 eura od 30.04.2010. godine do isplate
na iznos od 30,88 eura od 31.05.2010. godine do isplate
na iznos od 45,85 eura od 30.06.2010. godine do isplate
na iznos od 42,77 eura od 31.07.2010. godine do isplate
na iznos od 52,18 eura od 31.08.2010. godine do isplate
na iznos od 48,93 eura od 30.09.2010. godine do isplate
na iznos od 43,70 eura od 31.10.2010. godine do isplate
na iznos od 54,73 eura od 30.11.2010. godine do isplate
na iznos od 68,78 eura od 31.12.2010. godine do isplate
na iznos od 59,71 eura od 31.01.2011. godine do isplate
na iznos od 62,32 eura od 28.02.2011. godine do isplate
na iznos od 57,89 eura od 31.03.2011. godine do isplate
na iznos od 58,68 eura od 30.04.2011. godine do isplate
na iznos od 77,50 eura od 31.05.2011. godine do isplate
na iznos od 79,34 eura od 30.06.2011. godine do isplate
na iznos od 94,38 eura od 31.07.2011. godine do isplate
na iznos od 86,37 eura od 31.08.2011. godine do isplate
na iznos od 77,59 eura od 30.09.2011. godine do isplate
na iznos od 75,05 eura od 31.10.2011. godine do isplate
na iznos od 74,39 eura od 30.11.2011. godine do isplate
na iznos od 78,49 eura od 31.12.2011. godine do isplate
na iznos od 82,07 eura od 31.01.2012. godine do isplate
na iznos od 82,54 eura od 29.02.2012. godine do isplate
na iznos od 80,07 eura od 31.03.2012. godine do isplate
na iznos od 81,74 eura od 30.04.2012. godine do isplate
na iznos od 82,88 eura od 31.05.2012. godine do isplate
na iznos od 80,96 eura od 30.06.2012. godine do isplate
na iznos od 81,47 eura od 31.07.2012. godine do isplate
na iznos od 80,03 eura od 31.08.2012. godine do isplate
na iznos od 76,91 eura od 30.09.2012. godine do isplate
na iznos od 80,23 eura od 31.10.2012. godine do isplate
na iznos od 81,82 eura od 30.11.2012. godine do isplate
na iznos od 80,71 eura od 31.12.2012. godine do isplate
na iznos od 74,45 eura od 31.01.2013 godine do isplate
na iznos od 79,77 eura od 28.02.2013. godine do isplate
na iznos od 80,23 eura od 31.03.2013. godine do isplate
na iznos od 78,15 eura od 30.04.2013. godine do isplate
na iznos od 71,66 eura od 31.05.2013. godine do isplate
na iznos od 71,50 eura od 30.06.2013. godine do isplate
na iznos od 73,09 eura od 31.07.2013. godine do isplate
na iznos od 75,64 eura od 31.08.2013. godine do isplate
na iznos od 79,18 eura od 30.09.2013. godine do isplate
na iznos od 77,35 eura od 31.10.2013. godine do isplate
na iznos od 78,65 eura od 30.11.2013. godine do isplate
na iznos od 80,11 eura od 31.12.2013. godine do isplate
na iznos od 81,02 eura od 31.01.2014. godine do isplate
na iznos od 82,95 eura od 28.02.2014. godine do isplate
na iznos od 82,32 eura od 31.03.2014. godine do isplate
na iznos od 80,19 eura od 30.04.2014. godine do isplate
na iznos od 79,50 eura od 31.05.2014. godine do isplate
na iznos od 79,81 eura od 30.06.2014. godine do isplate
na iznos od 82,23 eura od 15.07.2014. godine do isplate i
na iznos od 1.545,17 eura od 15.07.2014. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 798,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (22.1.24.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da presudu ukine i odredi provođenje nove glavne rasprave.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi međusobno su proturječni i u suprotnosti s ispravama koje postoje u spisu. Osim toga, tvrdi da je sud pogrešno primijenio i odredbu članka 338. stavak 4. ZPP-a jer u obrazloženju presude nije naveo činjenice koje su stranke tijekom postupka iznosile niti je obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio te se nije izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud u obrazloženju presude, iako šturo, iznio osnovne tvrdnje tužitelja te prigovore tuženika, kao što je i o svim odlučnim činjenicama u presudi naveo jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati iz kojih razloga su neosnovane tvrdnje tuženika da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice među strankama utvrđuje:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 4. srpnja 2007. zaključili ugovor o ... za iznos od 25.783,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 84 mjesečna anuiteta,
- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj tuženika za CHF na dan isplate, a isplaćen je u kunama,
- da je obveza tužitelja bila otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća,
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu rastao.
6.1. Obzirom da je tužitelj tvrdio da je ugovorna odredba o valuti glavnice vezanoj uz CHF ništetna, te da je temeljem ništetne ugovorne odredbe došlo do preplate, što je tuženik u postupku osporavao, sud prvog stupnja utvrdio je, pozivom na presude donesene u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018, Rev- 3142/2018 i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2233/2019, da je tuženik u spornom razdoblju kada su stranke zaključile Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući Ugovor o kreditu s ništetnim i nepoštenim ugovornim obvezama koje su bile vezane za valutu švicarski franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
6.2. Sud također iznosi pravno shvaćanje temeljeno na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 da je u pojedinačnim potrošačkim sporovima tuženik imao mogućnost dokazivati da je u konkretnom slučaju postupio na drugačiji način u odnosu na utvrđenja u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, međutim, po ocjeni suda tuženik takvu činjenicu nije dokazao. Tuženik je predlagao saslušanje tužitelja, dok nije predlagao saslušanje svojih djelatnika. Ocjena je suda prvog stupnja da se saslušanjem tužitelja ne mogu utvrditi odlučne činjenice zbog čega se o predmetnu spora trebalo odlučiti na temelju utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03). Kako je smatrao da se saslušanjem tužitelja ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom sporu, sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja.
6.3. Sud je ocijenio da je neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelj nema status potrošača te da se zbog toga u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz razloga što je utvrdio da je Ugovor o kreditu zaključio tužitelj kao fizička osoba i to radi kupnje skutera, što po ocjeni suda predstavlja potrošački ugovor, a tuženik osim puke tvrdnje da tužitelj nije potrošač, nije predlagao bilo kakve dokaze.
6.4. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da taj prigovor nije osnovan jer od pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koja se odnosi na ništetnost valutne klauzule, 14. lipnja 2018. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 4. siječnja 2022. nije protekao zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) od pet godina.
6.5. S obzirom da tuženik nije prigovarao visini tužbenog zahtjeva u odnosu na preplaćeni iznos s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije provodio financijsko vještačenje, već je usvojio tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i 1111. ZOO-a. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos sud je dosudio tužitelju od dana stjecanja zaključujući da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj.
7. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se iskazom tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja ne mogu utvrditi odlučne činjenice o tome je li tuženik s tužiteljem pregovarao odnosno je li tuženik tužitelju objasnio sve potrebne parametre bitne za donošenje valjane odluke o zaključenju ugovora u švicarskim francima. Po ocjeni ovog suda sud je bio dužan prihvatiti dokazni prijedlog tuženika da se na okolnosti pregovaranja odnosno načina zaključenja Ugovora o kreditu sasluša tužitelj, kako je to tuženik predlagao u postupku jer u svakom pojedinačnom postupku tuženik mora imati mogućnost dokazivati da su okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu bile drugačije u odnosu na utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P- 1401/2012. Kako je tuženik predlagao da se upravo na tu spornu činjenicu među strankama provede dokaz saslušanjem tužitelja, sud je pogrešno odbio provesti taj dokaz zbog čega činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.
8. Kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na prethodno pitanje u ovom postupku o tome je li ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja saslušat će tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja na okolnost pruženih informacija od strane tuženika prilikom zaključenja Ugovora o kreditu u švicarskim francima odnosno na okolnost jesu li mu prilikom zaključenja ugovora u toj valuti predočeni svi eventualni rizici obveze u CHF, nakon čega će na temelju iskaza tužitelja i preostalih provedenih dokaza ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima postupka.
Koprivnica, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
