Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-328/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-237/2023-5 od 9. siječnja 2024., 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-237/2023-5 od 9. siječnja 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke.
II. Nepobijane točke II. i IV. izreke presude nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, broj Ovrv-230/2023 od 11. svibnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženom VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, iznos od 27,55 eur (slovima: dvadesetsedam- eurapedesetpetcenta), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 12,87 eur od 17. rujna 2022.,
- na iznos od 14,68 eur od 19. listopada 2022.,
do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 eur (slovima: stošezdesettrieuradvadesetsedamcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 9. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan."
2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači tako da ukine platni nalog, a podredno da u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 27,55 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog zakona.
6. U povodu žalbe tuženika ovaj sud je ispitivao presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik 8. lipnja 2018. zasnovao ugovorni odnos s pravnim prednikom tužitelja Hrvatskim telekomom unutar tarifnog paketa Najbolja M s Magenta 1 pogodnostima za broj telefona [broj telefona]. Sud utvrđuje, na temelju specifikacije računa od 31. kolovoza 2022. i 30. rujna 2022. , da je tuženik koristio usluge Hrvatskog telekoma jer se iz računa vidi da su uspostavljeni telefonski pozivi, slane SMS poruke te je trošen podatkovni promet. Račune je pravni prednik tužitelja ispostavljao na temelju članak 26. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. i važećeg cjenika.
7.1. Prema utvrđenju suda pravni prednik tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb ustupio je potraživanje prema tuženiku Ugovorom o cesiji od 20. listopada 2015. Pozivom na odredbu članka 80. i 84. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) sud utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu protiv tuženika. Također prema utvrđenju suda tuženik je obaviješten da je Hrvatski telekom d.d. prenio svoje potraživanje prema tuženiku na tužitelja, a isto tako sud je utvrdio da je na svakom ispostavljenom računu tuženik upoznat s pravom na podnošenje prigovora, a tužitelj mu je 28. ožujka 2023. uputio i obavijest o trenutnom stanju duga zbog čega je tuženik mogao platiti dug i bez provođenja ovršnog postupka kojim je započeo ovaj parnični postupak. Kako je sud utvrdio da tuženik ni na koji način nije dokazao da je platio utužene račune održao je na snazi platni nalog na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u dijelu koji se odnosi na glavnicu sa zakonskim zateznim kamatama.
8. Tuženik u žalbi osporava primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja tvrdeći da sud nije pravilno utvrdio kada je točno tuženik obaviješten o ustupanju tražbine odnosno tvrdi da nije imao saznanja da bi imao bilo kakav dug prema ustupitelju tražbine Hrvatskom telekomu.
8.1. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane prije svega iz razloga što ovaj sud po žalbi ne može ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu citirane odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, dakle, utvrđenu činjenicu da je tuženik bio obaviješten o prijenosu tražbine. Za ustup tražbine u smislu odredbe članka 82. stavak 1. ZOO-a nije potreban pristanak dužnika, već samo postoji obveza ustupitelja da obavijesti dužnika o ustupanju. Dakle, sud je pravilno zaključio da je tužitelj ovlašten od tuženika tražiti isplatu utuženog iznosa jer je tužitelj dokazao da mu je tražbina Hrvatskog telekoma ustupljena, a visinu je dokazao računima. Eventualni propust u obavještavanju tuženika kao dužnika ne utječe na valjanost ustupa tražbine, već ta činjenica može biti odlučna za utvrđenje je li tuženik tražbinu podmirio. Kako tuženik tijekom postupka kao ni u žalbi nije iznosio činjenicu da je utuženu tražbinu platio bilo tužitelju, bilo njegovom pravnom predniku Hrvatskom telekomu pravilno je sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka broj Ovrv-230/2023 od 11. svibnja 2023. kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 27,55 eura.
9. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a na način da je tužitelju na ime zastupanja priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak na temelju Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) te trošak PDV- a i sudskih pristojbi na presudu, kao i trošak javnog bilježnika.
9.1. Pobijajući odluku o parničnom trošku tuženik jedino navodi da tužitelju nije trebalo dosuditi troškove javnog bilježnika jer je taj trošak bio nepotreban. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je tužitelj raspolagao vjerodostojnom ispravom te je osnovano podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi koje je održano na snazi pobijanom presudom u dijelu platnog naloga iz kojih razloga se radi o trošku koji je bio potreban.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
