Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-559/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska Toplana d.o.o., Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB: 84300617934 zastupana po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženika DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-309/2021-13 od 5. ožujka 2024., 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-309/2021-13 od 5. ožujka 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Nepobijana točka II. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-159/2021 od 27. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradska toplana d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom iz [adresa], OIB 84300617934 isplati iznos od 823,38 EUR¹ / 6.203,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počevši od 1. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-159/2021 od 27. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradska toplana d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom iz [adresa], OIB 84300617934 iznos od 15,75 EUR /118,69 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2021. pa do isplate, u roku 8 dana i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradska toplana d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom iz [adresa], OIB 84300617934 naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 805,26 EUR, u roku 8 dana."

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 839,13 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog zakona.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te odredbe, međutim, ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala povreda. Kako prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a sud drugog stupnja ne ispituje po službenoj dužnosti postojanje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud u tom smislu nije ispitivao pravilnost pobijane presude, a ispitujući pravilnost presude u odnosu na bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem citirane odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje da prema izvatku iz poslovnih knjiga za tuženika postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku DP, kojeg vodi pod šifrom 14938, i to po računu broj 1200101 za iznos od 1.084,01 kn glavnice te 24,49 kn kamata, s rokom dospijeća 25. veljače 2020., po računu broj 1200201 za iznos 841,81 kn glavnice te iznos od 28,18 kn kamata s rokom dospijeća 30. ožujka 2020., po računu broj 1200301 za iznos od 841,66 kn glavnice s rokom dospijeća 30. travnja 2020., po računu broj 1200401 za iznos od 582,46 kn glavnice s rokom dospijeća 30. svibnja 2020., po računu broj 1200501 za iznos od 306,50 kn glavnice s rokom dospijeća 30. lipnja 2020., račun broj 1200601 za iznos od 256,14 kn glavnice, dospijeće 30. srpnja 2020., račun broj 1200701 za iznos od 256,14 kn glavnice, dospijeće 30. kolovoza 2020., računu broj 1200801 za iznos od 256,14 kn glavnice s rokom dospijeća 30. rujna 2020., računu broj 1200901 za iznos od 256,14 kn glavnice i 20,40 kn kamata s dospijećem 30. listopada 2020., računu broj 1201001 za iznos od 640,03 kn glavnice i 22,46 kn kamata s dospijećem 30. studenog 2020. te računu broj 1201101 za iznos 882,76 kn glavnice i 23,11 kn kamata s dospijećem 30. prosinca 2020.

7.1. Prema utvrđenju suda tuženik je vlasnik trosobnog stana površine 77,15 m2 upisanog kao etaža E-23 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zgradi na adresi [adresa] sagrađene na kčbr. [katastarska čestica]. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj ovlašteni isporučitelj toplinske energije te da kontinuirano već nekoliko godina isporučuje uslugu toplinske energije koju koristi tuženik. Naime, sud utvrđuje da tužitelj isporučuje toplinsku energiju za zgradu u kojoj se nalazi stan u vlasništvu tuženika, koji koristi toplinsku energiju, iz kojih razloga je u obvezi tužitelju platiti isporučenu toplinsku energiju unatoč činjenici što osobno nema sklopljen ugovor u pisanom obliku. Kako je sud utvrdio da je upravo tuženik obveznik plaćanja isporučene toplinske energije za stan kojeg je vlasnik, ocjenjuje da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Sud je također u postupku utvrdio da je tuženik uputio poziv na sklapanje ugovora tužitelju 22. prosinca 2016. upravo za stan na koji se odnosi potraživanje tužitelja prema računima.

7.2. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da on nije osnovan jer da nije protekao rok od godine dana propisan odredbom članka 232. stavak 2. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) obzirom da od dana dospijeća najstarijeg potraživanja tužitelja 25. veljače 2020. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 27. siječnja 2021. nije proteklo više od godinu dana.

8. Primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, koje u sporu male vrijednosti ne može biti predmet ispitivanja po žalbi, kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.

9. Tuženik u žalbi u bitnome osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdeći da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi s tuženikom zaključio Ugovor o isporuci toplinske energije te da tijekom postupka nije dokazano da je vlasnik posebnog dijela nekretnine, pri čemu se poziva na odredbe Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom te Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača te Direktivu 2005/29/EZ od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi, kao i Zakon o zaštiti potrošača.

10. Žalbene tvrdnje tuženika neosnovane su jer iz obrazloženja suda prvog stupnja jasno proizlazi da je u postupku utvrđeno da tuženik s tužiteljem nije zaključio pismeni ugovor o isporuci toplinske energije, dok je s druge strane utvrđeno da je vlasnik posebnog dijela nekretnine obzirom je tu činjenicu sud utvrdio na temelju izvatka iz zemljišne knjige. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik u obvezi tužitelju platiti isporučenu toplinsku energiju unatoč činjenici što nisu zaključili pismeni ugovor o isporuci toplinske energije jer prema članku 11. stavku 3., 4. i 5. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19 i 118/19.; dalje: ZTTE) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka utužene obveze, ugovor o opskrbi toplinskom energijom s distributerom toplinske energije (što je u konkretnom slučaju tužitelj), za suvlasnike stambene zgrade sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika stambene zgrade, a ne distributer toplinske energije sa svakim vlasnikom posebnog dijela zgrade te se taj ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (stavak 5.), što je i tuženik kao vlasnik posebnog dijela – stana u stambenoj zgradi u [adresa].

10.1. Člankom 84. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99. – odluka USRH, 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) propisano je kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, pa je stoga obveza tuženika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine – stana u zgradi u [adresa] da tužitelju plati utuženu tražbinu propisanu i citiranom zakonskom odredbom.

11. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer je pravilno sud temeljem tog propisa utvrdio uspjeh tužitelja u postupku od kojeg je oduzeo uspjeh tuženika, obzirom na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, te je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na 96,24% potrebnih troškova čiju utvrđenu visinu tuženik žalbom ne osporava.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić