Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-274/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ABC i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi st. 3. i čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. optuženog ABC i 2. optužene pravne osobe trgovačkog društva DEF, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-799/2018-85 od 9. travnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025. u nazočnosti braniteljice 1. optuženika u zamjeni, Lane Dodig, odvjetnice iz Zagreba i branitelja 2. optuženika, Nikolice Brbora, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Kačić&Brbora iz Zagreba, a u odsutnosti 1. optuženog ABC i Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru,

p r e s u d i o  j e

Žalbe 1. optuženog ABC i 2. optužene pravne osobe trgovačkog društva DEF odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašeni su krivima 1. optuženi ABC i 2. optužena pravna osoba trgovačko društvo DEF, zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u vezi st. 3. i čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11., a 2. optužena pravna osoba i u vezi čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ br. 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12. – dalje u tekstu: ZOPOKD), za koje je 1. optuženi ABC osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je na temelju čl. 56. KZ/11. 1. optuženiku izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je 2. optuženoj pravnoj osobi trgovačkom društvu DEF izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 eura, koju je kaznu 2. optužena pravna osoba dužna platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) 2. optužena pravna osoba trgovačko društvo DEF obvezna je u roku od šezdeset dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 eura, dok se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a 1. optuženi ABC u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi ABC, po branitelju Zoranu Mimici, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu je podnijela i 2. optužena pravna osoba trgovačko društvo DEF, po branitelju Nikolici Brbora, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kačić&Brbora, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i 2. optuženu pravnu osobu oslobodi optužbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja spis vratilo sudu.

5. Budući je branitelj 1. optuženika u podnesenoj žalbi zatražio da se 1. optuženika i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, sjednica vijeća održana je u nazočnosti braniteljice 1. optuženika u zamjeni, Lane Dodig, odvjetnice iz Zagreba, ali i branitelja 2. optužene pravne osobe, Nikolice Brbora, odvjetnika iz Zagreba, koji je pristupio na sjednicu, a koji su u cijelosti ostali kod navoda žalbe protiv presude, a u odsutnosti uredno obaviještenog 1. optuženog ABC i zastupnika optužbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a 1. optuženik nalaze u tvrdnji da se presuda ne može ispitati jer nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da prvostupanjski sud ne obrazlaže „ u kojim je propisima utvrdio da bi 1. optuženi ABC, kao voditelj palube, bio odgovorna osoba za počinjenje predmetnog djela“, te je propustio na te okolnosti provesti i vještačenje po vještaku pomorske struke, jer se na proturječnom nalazu i mišljenju provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu Jerka Novakovića, nije moglo pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, tako da je sud donio i pogrešan zaključak o činjeničnom stanju i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon.

7.1. Iste žalbene navode u odnosu na bitne povrede kaznenog postupka navodi i 2. optužena pravna osoba trgovačko društvo DEF, time da se dodaje da je počinjena i bitna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP-a, budući da je bilo uvjeta pri donošenju presude primijeniti načelo in dubio pro reo, a što je utjecalo na presudu.

8. Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama 1. i 2. optuženika, prema ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razumljiva je i ne sadrži proturječnosti, te ne postoje niti proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i dokaza izvedenih u postupku, tako da se može ispitati, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pozivaju 1. i 2. optuženici dok iz sadržaja žalbi proizlazi da se 1. i 2. optuženici, prije svega, žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu zakona.

9. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 1. i 2. optuženik ističu da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak o kaznenoj odgovornosti 1. i 2. optuženika za terećeno kazneno djelo, već da se radi o nesretnom slučaju, koji je prouzročio pokojni oštećenik PĆ svojim neopreznim i nedopuštenim radnjama, kada se našao na mjestu gdje je došlo do spuštanja poklopca skladišta gdje nije trebao biti i nitko ga tamo nije očekivao. Također se osporava i svojstvo 1. optuženog ABC da bi kao vođa palube bio odgovorna osoba za provođenje i nadziranje ove radnje zatvaranja poklopca skladišta u sigurnosnom smislu, time da 2. optužena pravna osoba naglašava da 1. optuženik kao vođa palube nije odgovorna osoba sukladno zakonskom određenju iz čl. 4. ZOPOKD-a, koji nije časnik na brodu niti spada u brodsko poslovodstvo, ne donosi nikakve ključne odluke za poslovanje brodarskog društva, te se posebno ističe da odgovornost pravne osobe ne proizlazi niti iz činjenice što iz podataka Hrvatskog registra brodova proizlazi da sukladno tada važećim propisima brodar nije bio dužan imati posebnu uputu za rad s poklopcima skladišta.

9.1. U odnosu na ovo svojstvo 1. optuženog ABC, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je 1. optuženik bio na brodu vođa palube, pa je u tom svojstvu bio zadužen i odgovoran za provođenje i nadziranje radnje čišćenja skladišta u smislu toč. 4.3.9. Brodskog priručnika, raspoređivanja poslova posadi palube i nadzor posade, pa bez obzira što vođa palube ne spada u tzv. brodsko poslovodstvo, organizacija pravne osobe, odnosno struktura donošenja odluka je bila takva da je 1. optuženik kao vođa palube na temelju zapovijedi zapovjednika broda i časnika palube o zatvaranju poklopca skladišta donio odluku o trenutku zatvaranja skladišta, kada se morao uvjeriti da se taj poklopac skladišta može zatvoriti bez opasnosti za druge osobe na brodu, tako da su neosnovane žalbene tvrdnje da 1. optuženik ne bi bio odgovoran i zadužen za ove radnje koje se tiču nadzora sigurnog zatvaranja poklopca skladišta, posebno što je znao da su prethodno u tom skladištu bila tri kadeta i mornar PĆ koje je on osobno rasporedio na poslove čišćenja i bio ovlašten za njihov nadzor.

10. U odnosu na žalbene tvrdnje da Brodskim priručnikom u to vrijeme nije bio propisan postupak sigurnog zatvaranja poklopca skladišta, pa da je za ovaj tragičan ishod u kojem je smrtno stradao mornar PĆ, isključiva odgovornost njegovog nesmotrenog postupanja, jer se nalazio na mjestu gdje nije trebao biti, pravilno je prvostupanjski sud analizirao iskaz 1. optuženog ABC, ali i ostalih svjedoka koji su u većem ili manjem dijelu bili svjedoci spornog događaja, s obzirom na nespornu činjenicu da je 1. optuženiku bilo dobro poznato da je oprema za tzv. malo čišćenje skladišta spuštena konopcem kroz tzv. grotlo skladišta, što znači da ju je netko morao i izvaditi iz skladišta kroz isti otvor, a znao je da je na čišćenje skladišta rasporedio pok. oštećenika i još tri mlada kadeta i da s mjesta gdje se nalazi uređaj za spuštanje poklopca nema pregled na kompletan otvor skladišta na koji se spušta poklopac, pa je 1. optuženik očito postupao protivno pravilima struke i dužnoj pažnji kao osoba koja je bila zadužena za ovaj posao, jer je bilo uobičajeno da prije trenutka spuštanja poklopca skladišta članovi posade izađu iz istog, dok su u konkretnom događaju još dva člana posade bila u skladištu, ali i da angažira osobu koja će asistirati zatvaranju poklopca i uvjeriti se da je otvor skladišta slobodan od osoba i stvari, kako bi se mogao sigurno zatvoriti, posebno što mu je u blizini bio na raspolaganju i član posade ŠĆ, a nije postojala nikakva hitnost za zatvaranje skladišta. Pravilno je prvostupanjski sud analizirao i obranu 1. optuženika koji je naveo da je prije spuštanja poklopca skladišta obišao to mjesto i tamo nije bilo nikoga, niti je vidio konopac koji je spušten kroz otvor u skladište, jer suprotno proizlazi iz priložene fotodokumentacije na kojoj je uočljivo kako taj konopac visi preko tog otvora i da se ne radi o nekom tankom konopcu koji ne bi bio uočljiv, kako to nastoji prikazati 1. optuženik, što sve dovodi do zaključka da se 1. optuženik uopće nije uvjerio da bi taj prostor bio slobodan od osoba i stvari prije nego se upustio u spuštanje poklopca skladišta.

10.1. Neosnovani su i žalbeni navodi 1. i 2. optuženika da je trebalo provesti vještačenje po vještaku pomorske struke smatrajući da vještak Jerko Novaković nije odgovorio na neka sporna pitanja vezano za sporan događaj, pri čemu se prije svega misli na neka pravna pitanja za koja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u nadležnosti suda, a ne vještaka.

10.2. Naime, sama dinamika događaja nesporno je utvrđena i na koji način je došlo do stradavanja mornara PĆ, a odgovornost 1. optuženika kao vođe palube kojem je povjereno u zaduženje da nadzire čišćenje skladišta i zatvori poklopce skladišta, proizlazi iz odredbi čl. 133. Pomorskog zakonika i toč. 4.3.9. Brodskog priručnika, pa iako u to vrijeme nije bilo pisanih pravila brodara kojim bi se regulirao sam način sigurnog zatvaranja skladišta, pravila struke i dobri običaji, kao i zapovjedi prvog časnika palube o načinu postupanja s poklopcem skladišta, nalagali su 1. optuženiku kao vođi palube i iskusnijem članu posade da se uvjeri da taj poklopac može zatvoriti bez opasnosti za druge osobe, a o čemu u svojim iskazima svjedoče i kapetan broda MĆ, prvi časnik palube OĆ, drugi časnik palube KĆ, treći časnik palube ČĆ, ali i kormilar IĆ.

10.3. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 1. i 2. optuženika da bi se radilo o nesretnom slučaju do kojeg je došlo isključivo nepažnjom i neodgovornim postupanjem samog oštećenika, već je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je upravo propustima 1. optuženika kao vođe palube, koji je postupao suprotno dužnostima propisanim Pomorskim zakonikom i Brodskim priručnikom, zapovijedima nadređenih i dobrim običajima o postupanju prilikom spuštanja poklopca skladišta, olako smatrajući da takvim postupanjem ne ugrožava druge članove posade, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt mornara PĆ koji je preminuo uslijed ozljeda koje je zadobio prilikom spuštanja poklopca skladišta koji ga je prignječio.

11. Iz navedenih razloga, drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koja utvrđenja žalbenim navodima 1. i 2. optuženika nisu dovedena u sumnju, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je 1. optuženog ABC proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi st. 3. i u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11., ali i 2. optuženo trgovačko društvo DEF zbog istog kaznenog djela u vezi čl. 3. st. 1. i 2. ZOPOKD.

12. Neosnovani su žalbeni navodi 2. optužene pravne osobe da bi se o odgovornosti pravne osobe moglo raditi samo u slučaju da je 1. optuženi ABC bio neka odgovorna osoba brodarskog društva koja donosi ključne odluke za poslovanje brodarskog društva i da je 1. optuženik bio samo „puki izvršitelj posla“.

12.1. Odgovorna osoba u smislu čl. 4. ZOPOKD-a je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Sama organizacija ove pravne osobe i struktura donošenja odluka u konkretnom slučaju je takva da je 1. optuženik kao vođa palube na temelju zapovijedi njemu nadređenog kapetana broda i zatim prvog časnika palube bio nadležan za rukovođenje i raspoređivanje dijela posade broda na čišćenju skladišta, kao i njihovom nadzoru, ali i sigurnom zatvaranju tog skladišta, time da se očito radi o poslovima koji traže određeno iskustvo zbog čega mu je taj posao i povjeren, tako da se zakonodavac ovakvim propisivanjem odgovorne osobe odlučio za širi temelj odgovornosti pravnih osoba koji ne obuhvaća samo rukovodeće osobe, već i druge osobe koje obavljaju poslove iz djelokruga pravne osobe, pa je ova odgovornost s kapetana broda i prvog časnika palube delegirana na vođu palube, koji nije obavljao samo neki čisto tehnički ili manualan posao kao što su to radili ovi članovi posade koji su obavljali čišćenje. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da postoji odgovornost za terećeno kazneno djelo i 2. optužene pravne osobe sukladno čl. 3. st. 1. i 2. u vezi čl. 4. i 5. ZOPOKD, jer je kaznenim djelom odgovorne osobe povrijeđena dužnost pravne osobe.

13. U odnosu na žalbene navode 1. i 2. optuženika zbog odluke o kazni, koje žalbene razloge 1. optuženi ABC nije posebno obrazlagao, a 2. optužena pravna osoba je navela da je kazna prestroga i da bi se blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečena kazna zatvora 1. optuženiku u trajanju od jedne godine uz izricanje, temeljem čl. 56. KZ/11., uvjetne osude na način da se kazna neće izvršiti ako 1. optuženik kroz rok provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djela, te novčana kazna u iznosu od 50.000,00 eura izrečena 2. optuženoj pravnoj osobi, primjerene težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela, ali i stupnju krivnje 1. optuženika te visini propisane kazne zatvora za inkriminirano kazneno djelo kako za fizičku tako i za pravnu osobu.

14. Stoga su neosnovane žalbe 1. i 2. optuženika da su izrečene kaznene sankcije prestroge, budući je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne okolnosti kod 1. i 2. optuženika u vidu ranije neosuđivanosti, a kod 1. optuženika i činjenicu da ga je posljedica ovog događaja i osobno pogodila.

14.2. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, izrečene kaznene sankcije 1. i 2. optuženiku izrazit će društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

15. Iz navedenih razloga, budući žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP-a presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar