Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5138/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I.-tuženice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tuženika MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Tihani Škrnjug, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i dopuni žalbe tužitelja te o žalbi I.-tuženice i II.-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2780/2024-10 od 22. kolovoza 2024., dana 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja UT i dopuna žalbe tužitelja UT kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2780/2024-10 od 22. kolovoza 2024. pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se žalba I.-tuženice HT i II.-tuženika MT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2780/2024-10 od 22. kolovoza 2024. pod stavcima I. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev I.-tuženice HT i II. -tuženika MT za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja UT za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2780/2024-10 od 22. kolovoza 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je I.-tuženici i II.-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 670,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev I.-tuženice i II.-tuženika za naknadu troška kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke žali se tužitelj žalbom podnesenom 2. rujna 2024., te dopunom žalbe od 11. rujna 2024. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žale se I.-tuženica i II.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 325,00 EUR.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu i dopuni odgovora na žalbu osporava žalbene navode I.-tuženice i II.-tuženika u cijelosti, te predlaže žalbu tuženika odbiti, uz naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 6,64 EUR.

5. Žalba tužitelja i dopuna žalbe tužitelja su neosnovane.

6. Žalba I.-tuženice i II.-tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je isplata ugovorne kazne zbog kašnjenja u dovršetku ugovorenih građevinskih radova.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj kao kupac s tuženicima kao prodavateljima 8. rujna 2016. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Ugovor), na kojem su potpisi tužitelja i tuženika istoga dana ovjereni kod javne bilježnice Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12063/16, a predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica] stambena zgrada br. 26 i dvorište [adresa], površine 432 m2, stambena zgrada br. 26 [adresa] površine 142 m2, dvorište [adresa] površine 290 m2, ukupne površine 432 m2, prvi suvlasnički dio: 1851/10000 etažno vlasništvo (E-1), u naravi stan S1 u prizemlju građevine koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe 1, sobe 2, kupaonice i spremišta, podne površine 49,70 m2, kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake P1, podne površine 13,00 m2, u dvorištu građevine i dio dvorišta podne površine 31,20 m2, u planu posebnih dijelova građevine označeno plavom bojom, te da se tužitelj u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik navedene nekretnine,

- da je ugovorena kupoprodajna cijena za konkretnu nekretninu u ukupnom iznosu od 67.000,00 EUR (čl. 5.1. Ugovora),

- da su specificirani radovi koje su se prodavatelji (ovdje I.-tuženica i II.-tuženik) obvezali dovršiti prema odredbama Ugovora (čl. 5.4.5. Ugovora), i to u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora (čl. 5.5.),

- da je ugovoreno da će se kašnjenje u izvršenju obveze završetka preostalih radova, počevši sa računanjem kašnjenja od isteka 30-tog kalendarskog dana od dana potpisa Ugovora pa nadalje, obračunati plaćanjem penala u iznosu od 1% od ukupne cijene stana od 67.000,00 EUR za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene, a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, da se prodavatelji solidarno obvezuju plaćati kupcu jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje prema navedenoj formuli, sve do potpunog izvršenja obveze (čl. 5.6. Ugovora),

- da je uvidom u primopredajni zapisnik o stanju stana u trenutku preuzimanja od 26. rujna 2016. utvrđeno da je isti zaključen između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, te da su stranke suglasne da radovi u predmetnom stanu navedeni u Ugovoru nisu započeti niti završeni (čl. 2.1.),

- da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je Ugovor u kojemu su ugovorene penale zbog zakašnjenja sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, dakle da su navedenim ugovorom obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, preuzeli upravo tuženici, dok eventualni obvezno pravni odnosi između tuženika i treće osobe (ČT) na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 23. studenoga 2016. (kojeg tužitelj nije stranka), nisu pravno relevantni za predmet ovog spora, već se može raditi eventualno o regresnom potraživanju tuženika prema trećoj osobi,

- da sukladno čl. 350. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako ju neuredno ispuni,

- da sukladno odredbi čl. 351. ZOO-a ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja ili na koji drugi način, a ona mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi,

- da iz svega navedenog proizlazi da su se tuženici obvezali dovršiti radove taksativno navedene u čl. 5.4.5. Ugovora i to u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora (čl. 5.5.), te da su se u slučaju zakašnjenja tuženici obvezali solidarno isplatiti tužitelju penale u iznosu od 1% od ukupne cijene stana (67.000,00 EUR) za svakih trideset kalendarskih dana kašnjenja, sve do potpunog izvršenja obveze, a da iste radove nisu izveli, te da se kašnjenje nastavilo i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba čl. 4., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 173., čl. 350. st. 1. i čl. 351. ZOO-a, u svezi čl. 5.6. Ugovora, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

12. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno raspravio prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan iz razloga jer je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. rujna 2016., u kojemu su ugovorene penale zbog zakašnjenja, sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja. Dakle, navedenim ugovorom obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, preuzeli su upravo tuženici, dok eventualni obvezno pravni odnosi između tuženika i treće osobe (ČT) nisu pravno relevantni za predmet ovog spora, a može se raditi eventualno o regresnom potraživanju tuženika prema trećoj osobi.

13. Valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode I.-tuženice i II.-tuženika u kojima oni ističu da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP- a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

14. Što se tiče navoda tužitelja iz žalbe od 2. rujna 2024. te dopune žalbe od 11. rujna 2024. u kojima on predlaže brisanje točaka 19.-22. prvostupanjske presude navodeći da je u istima pogrešno navedeno da su tuženici u predmetnom postupku istakli zahtjev za smanjenje ugovorne kazne, valja reći da ovaj sud konkretne navode tužitelja nije razmatrao, s obzirom da je tužitelj iste navode istaknuo u prijedlogu za ispravak presude od 28. kolovoza 2024. koji prijedlog je odbijen kao neosnovan rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2780/2024-16 od 30. kolovoza 2024., a na koje rješenje se tužitelj nije žalio, slijedom čega je isto postalo pravomoćno.

15. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao neosnovan (stavak II. izreke pobijane presude), budući da tužitelj nije određeno postavio zahtjev za naknadu troška postupka u smislu odredaba iz čl. 164. st. 1.-3. ZPP-a.

16. Odluka o zahtjevu I.-tuženice i II.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke.

18. Zahtjev I.-tuženice i II.-tuženika za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao, a konkretna radnja nije ni bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš