REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-626/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RN, radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojeg brani Matko Pavičić, odvjetnik iz Bjelovara, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/4128, Urbroj: 511-02-05-25-1 od 15.2.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. i članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČN i R, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., oženjen, otac maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 15. veljače 2025., u 19:30 sati, u mjestu [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je povukao za jaknu svoju maloljetnu kćer NN, rođena **.**.2009., nakon čega ju je udario otvorenim dlanom u predjelu lica, a zatim ju je i odgurnuo na ormar, nakon čega je otišao od kuće, time da kćerka NN nije zadobila vidljive tjelesne ozljede,

dakle, fizičkim nasrtajem na maloljetno dijete, nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavka 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA OD 15 (petnaest) DANA.

Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

OKRIVLJENIK RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČN i R, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

II da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, nasilnički se ponašao u obitelji na način da bi kćerku NN vrijeđao i omalovažavao riječima: "Kurvo, droljo, jebeš se sa svima", što je kod kćerke prouzročilo osjećaj straha, ugroženosti i uznemirenosti te povrede dostojanstva,

pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/4128, Urbroj: 511-02-05-25-1 od 15.2.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Okrivljenik nije želio tokom postupka aktivno iznositi obranu već se branio šutnjom.

4. Obzirom na to, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenu NN te svjedoka ŽN, kao kćerke okrivljenika, zatim svjedoka BN, kao suprugu okrivljenika te svjedoka HN, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene NN u svojstvu svjedoka, te zapisnike o ispitivanju ŽN i BN u svojstvu svjedoka.

5. Ispitana NN iskazuje da se prisjeća navedenog događaja, ali se on nije zbio u potpunosti na način kako je naznačen u optužnom aktu što znači da se nije radilo o takvom eklatantnom i težem nasilju od strane oca odnosno okrivljenika prema njoj. Prvotno ističe da ima neko vrijeme psihičkih problema sa zdravljem na način da ne može uvijek kontrolirati ponašanje, tako da koristi terapiju lijekovima kako bi se umirila i normalno ophodila u socijalnoj sredini. Stoga ponekad ima izljeve bijesa, pa se u kritično vrijeme svađala s ocem verbalnim putem iz razloga što nije uzimala spomenutu terapiju. Time se prisjeća da je otac na iznimno kratko vrijeme došao navedene večeri u kuću i donio je slatkiše za nju i ostalu djecu te je sa njom kratko razgovarao iako se ne sjeća detalja tog razgovora tako da ne može potvrditi da li joj je iskazao pogrdne riječi iz optužnog akta. No napominje da je nije fizički zlostavljao na način kako je to istaknuto u činjeničnom opisu gdje bi je odguravao na ormar ili šamarao po licu i još manje povlačio rukom za jaknu koju je nosila. Kada joj se predočuje iskaz koji je pružila neposredno po događaju u Policijskoj postaji Bjelovar gdje je spomenula upravo fizičko nasilje za koje se okrivljenik tereti koje je usmjerio prema njoj, napominje da je to iskazala upravo zbog svog psihičkog statusa u kojem se nalazila bez korištenja terapije lijekovima, tako da je bila ljuta na oca koji je napustio obiteljsku kuću nakon kratkog boravka u njoj. Kako je ubrzo po događaju nastavila koristiti terapiju sada je psihički u stabilnom stanju i naravno da je s ocem i dalje u dobrim i bliskim odnosima. Time se ne može izjasniti da bi je otac vrijeđao pogrdnim riječima iz činjeničnog opisa, tako da uslijed te situacije na njezinoj strani nije moglo doći do uznemirenosti i povrede dostojanstva odnosno izazivanja psihičke posljedice zbog verbalnog oblika nasilja. Na kraju ističe da ne smatra potrebnim i svrsishodnim da se okrivljeniku izriče bilo kakva zaštitna mjera, posebno zabrane približavanja i održavanja veze sa njom kao žrtvom nasilja, jer se opisano nasilje nije niti dogodilo na naprijed opisani način te je sa ocem i dalje u vrlo bliskim odnosima.

6. Ispitana BN iskazuje da ima neznatna saznanja o tom događaju obzirom da se nalazila u večernjim satima u obiteljskoj kući sa djecom dok se u dvorištu kuće zatekao susjed VN, a radi se o osobi koja je te večeri očito automobilom do kuće dovezla okrivljenika odnosno njenog supruga. Suprug se zadržao u kući kratko vrijeme i sjeća se da je donio neku vrećicu sa slatkišima za djecu time da je djecu pozdravio i s njima nije komunicirao već je odmah napustio obiteljsku kuću u nepoznatom pravcu. Kod toga naglašava da je suprug u to vrijeme imao zabranu prilaska njoj i maloljetnoj kćeri NN iako ne zna stvaran razlog za to, ali sudski postupak koji je vođen oko toga je završen. Stoga nije uočila da bi suprug uopće imao bilo kakav doticaj sa maloljetnom oštećenom, a posebno da bi je psihički ili fizički maltretirao na način kako ga se tereti optužnim aktom. Nakon što je suprug napustio kuću, kroz kraće vrijeme i ona je izašla za njim odlazeći kod svekra da mu pomogne oko kućanskih poslova tako da joj nije poznat razlog zbog kojeg je oštećena pozivala policiju na ikakvu intervenciju, ali pretpostavlja da je to zbog njenog psihičkog statusa u to vrijeme radi nekorištenja terapije lijekovima.

7. Ispitana ŽN iskazuje da ima samo neznatna saznanja o tom događaju obzirom da se kritične večeri zatekla u kući sa majkom i oštećenom kao sestrom i otac je te večeri došao kući samo na iznimno kratko vrijeme i donio je neku vrećicu sa slatkišima nakon čega je nju i sestru pozdravio i odmah napustio kuću. Stoga nije zamijetila da bi otac imao bilo kakvu komunikaciju sa sestrom gdje bi se posvađali i da bi je tada vrijeđao, a još manje da bi je fizički napao na način kako ga se tereti optužnim aktom. No, poznato joj je kako je otac u to vrijeme već imao neku zabranu prilaska članovima obitelji, iako ne zna vezano za što mu je sud izrekao takvu zabranu. Kada joj se predočuje iskaz koji je pružila neposredno nakon događaja u Policijskoj Postaji Bjelovar gdje je istaknula da otac toga dana nije bio kod kuće, ističe da ne zna zbog čega je tako izjavila, jer je faktično dolazio kući u večernjim satima.

8. Ispitani VN iskazuje da ima samo neznatna saznanja o tom događaju obzirom da se kritične zgode zatekao u dvorištu obiteljske kuće okrivljenika koji je njegov poznanik te je okrivljenik znao povremeno kod njega boraviti kada bi došao iz Republike Njemačke s rada, gdje nije imao dopuštenje niti dolaziti u obiteljsku kuću približavajući se članovima obitelji zbog nekih obiteljskih problema, ali detalji o tome mu nisu poznati. Stoga ga je ove zgode zamolio da ga automobilom odveze do njegove kuće gdje ga je trebao sačekati vrlo kratko vrijeme zbog čega nije ulazio unutar kuće okrivljenika. Prisjeća se da je okrivljenik iz vozila izvadio vrećicu koju je trebao predati djeci, ali ne zna što je bio sadržaj te vrećice. Po slobodnoj procjeni okrivljenika je čekao u vozilu 3-4 minuta i jedino je čuo neki govor iz unutrašnjosti kuće obzirom da tamo živi veći broj osoba. Kako se nije nalazio unutar kuće ne može imati saznanja da li je okrivljenik komunicirao sa svojom kćerkom odnosno oštećenom, a još manje da bi je vrijeđao pogrdnim riječima ili da bi na nju fizički nasrtao. Nakon kraćeg vremena okrivljenik je sjeo kod njega u automobil i udaljili su se iz tog dvorišta u pravcu njegove kuće time da ga nije pitao što se događalo u kući u vrijeme dok je on tamo boravio niti je on to spominjao.

9. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li se okrivljenik kritične zgode nalazio u obiteljskoj kući te se nasilnički ponašao prema maloljetnoj kćerki i to psihičkim putem tako što bi joj uputio pogrdne riječi koje bi kod djeteta izazvale izvjesnu posljedicu u smislu uznemirenosti ili povrede dostojanstva te ujedno i fizičkim putem i to udaranjem otvorenim dlanom u predjelu lica, a zatim odguravanjem na ormar, kao i povlačenjem za jaknu.

10. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ipak ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente fizičkog nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je opisano pod točkom I, dok je za prekršaj pod točkom II oslobođen optužbe obzirom da psihičko nasilje kao prekršaj ne egzistira.

11. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za navedeni prekršaj nije se aktivno izjašnjavao o spornim i relevantnim činjenicama već se branio šutnjom.

12. Međutim, upravo sve sporne i relevantne činjenice mogle su se utvrditi na temelju drugih provedenih dokaza, posebno navoda same maloljetne oštećene. Pri tome treba napomenuti da su oštećena kao i njezina sestra ŽN te majka BN ispitane u dva navrata, time da su njihovi iskazi pruženi u tim prilikama prilično kontradiktorni, što ukazuje na nekonzistentnost pri opisivanju spornog događaja i svakako je tendencija da se minorizira protupravno ponašanje okrivljenika.

13. Što se tiče iskaza oštećene na glavnoj raspravi u odnosu na neodlučnost opisivanja događaja te kalkuliranje prilikom pružanja odgovara na krajnje jednostavna pitanja definitivno ukazuje na njezinu instruiranost da ublaži te čak i negira postojanje nasilničkog ponašanja od strane oca prema njoj, kod čega znatnu razliku u iskazu koji je prvotno pružila pokušava opravdati svojim nestabilnim psihičkim stanjem, iako se ničim ne potkrjepljuje da je ona bolesna i u takvom stanju da ne može realno i objektivno opisivati bilo kakav stvarni događaj. Time se oštećena tokom postupka izjasnila da faktično u odnosu na nju nije postojalo niti fizičko niti psihičko nasilje od strane okrivljenika kao oca ističući kako u navedeno vrijeme nije uzimala terapiju lijekovima zbog svog psihičkog statusa, jer je otežano kontrolirala svoje ponašanje te je imala izljeve bijesa, zbog čega se znala posvađati s ocem. Dalje ne spori činjenicu da je otac kritične večeri došao u kuću te je njoj i ostaloj djeci donio slatkiše dok je s njom kratko razgovarao, iako ne zna o kojoj temi i ne može potvrditi da ju j vrijeđao pogrdnim riječima. Svakako je nije fizički zlostavljao na način kako je to istaknuto u optužnom aktu. U svakom slučaju napominje da je nasilničko ponašanje prijavila i opisala ga pred policijom stoga što je bila ljuta na oca koji je nakon kratkog boravka napustio obiteljsku kuću, ali je sada u dobrim odnosima s ocem. Stoga kod nje nije došlo ni do kakve uznemirenosti i povrede dostojanstva vezano za komunikaciju s ocem u ovoj situaciji i ne smatra potrebnim da mu se izriče bilo kakva zaštitna mjera kojom se nju štiti kao žrtvu nasilja.

14. Vezano za to neposredno nakon spornog događaja u svojstvu svjedoka također je ispitana oštećena NN, a zapisnik o njezinom ispitivanju kao svjedoka valjan je i zakonit dokaz obzirom da su joj pružena potrebna upozorenja, a potom je sadržaj zapisnika uredno osobno potpisala, kao i njezina majka BN koja je bila prisutna ispitivanju obzirom da je oštećena u to vrijeme bila maloljetna osoba. U tom smislu navedeni zapisnik može predstavljati dokaz u postupku, pa iz tvrdnji same oštećene nalazimo a je ona vrlo pomno i prilično detaljno te kronološki opisala sporni događaj i susret s ocem u obiteljskoj kući. Jasno naznačuje da je otac ušao u kuću i potom spavaću sobu gdje se ona nalazila, kojom ju je prilikom povukao za jaknu i udario šamar te je odgurnuo od sebe na ormar. Nastavno ju je vrijeđao riječima: "Kurvo, droljo, jebeš se s kim stigneš i sad zovi policiju", pa je tek nakon toga izašao iz kuće. Prema tome, oštećena je na potpuno dva različita načina opisala navedeni događaj i susret s ocem u obiteljskoj kući gdje je istog dana kada se ova situacija odvijala jasno isticala da je okrivljenik prema njoj kao maloljetnoj kćeri vršio i fizičko i psihičko nasilje, dok je tokom postupka isticala potpuno suprotno, tako da proizlazi kako apsolutno nikakvog nasilja prema noj nije bilo do strane oca. Upravo u takvim oprečnim iskazima za koje oštećena nije mogla dati životno valjan i prihvatljiv razlog i pokušavajući to opravdati jedino svojim psihičkim statusom za koji nema nikakvih dokaza, sud uviđa krajnju nezrelost oštećene te povodljivost gdje je očito nakon događaja instruirana kako treba na neki način opravdati i minorizirati asocijalno ponašanje oca prema njoj samoj. Ako se uzme u obzir da je oštećena odmah po događaju osobno svojim mobilnim telefonom aktivirala poziv policiji i prijavila nasilje te ga opisala na identičan način kako je to naznačeno u njenom zapisniku o ispitivanju u svojstvu svjedoka u Policijskoj postaji Bjelovar, onda je sasvim razvidno da ona u to vrijeme nije imala nikakav psihološki problem već je iskreno bila povrijeđena ponašanjem oca prema njoj i to je jedini razlog zbog kojeg je odlučila zatražiti zaštitu.

15. S druge strane, na gotovo isti način utvrđene su suprotnosti i u tvrdnjama koje su iznosile svjedokinje ŽN i EN, kao sestra i majka oštećene, jer su i one ispitane u dva navrata pri čemu ti iskazi nikako nisu dosljedni i time prihvatljivi. Naime, sestra oštećene ŽN u svom prvotnom iskazu koji se također može koristiti kao dokaz obzirom da je primila sva potrebna upozorenja dok se ispituje u tom svojstvu, jedino je istaknula kako je cijeli dan 15. veljače 2025. bila kod kuće, ali otac RN nije dolazio kod kuće. Upravo suprotno tome navedena svjedokinja je iskazivala tokom postupka gdje je jasno istaknula kako je otac navedene večeri došao kući na kratko vrijeme i donio vrećicu sa slatkišima te nj i sestru pozdravio, nakon čega je napustio kuću, tako da nije primijetila da li je otac imao kakvu komunikaciju sa sestrom te da bi je tada vrijeđao, a još manje da bi je fizički napao,. Na kraju ističe da ne zna razlog zbog kojeg se prvotno izjašnjavala kako otac nije toga dana bio kod kuće iako je faktično te večeri bio doista u kući. Također svjedokinja BN u prvotnom iskazu kao valjanom dokazu jedino je tvrdila kako je navedeno dana oko 19:30 sati otišla kod svekrva ČN čistiti po kući i donesti mu drva da bi je u 20:40 sati nazvala kćer ŽN i rekla kako je došla policija te da se vrati kući. Tokom samog postupka ista svjedokinja je naznačila da je ipak bila u večernjim satima u kući s djecom kada se u dvorištu pojavio susjed VN koji je automobilom dovezao njenog supruga odnosno okrivljenika koji se u kući zadržao kraće vrijeme donoseći djeci slatkiše, ali nije s njima komunicirao već je odmah napustio kuću u nepoznatom pravcu. Kod toga je jedino još naglasila da je u to vrijeme suprug imao zabranu prilaska njoj i kćeri NN iako ne zna stvaran razlog zato. Time nije moglo biti psihičkog i fizičkog nasilja okrivljenika prema maloljetnoj oštećenoj. Tako proizlazi da je ona otišla kod svekrva pomagati u kućanskim poslovima tek nakon što je suprug napustio obiteljsku kuću. Dakle, sasvim je jasno da iz ovakvih oprečnih iskaza svjedokinje BN proizlazi kako ona nije bila kod kuće i ne zna da bi se tamo zatekao okrivljenik već je o pozivu i dolasku policije u obiteljsku kuću saznala od kćeri ŽN, da bi tokom postupka isticala kako je bila u kući kada se pojavio okrivljenik donoseći djeci slatkiše iako nije s njima razgovarao, pa je ona tek nakon odlaska okrivljenika iz kuće i sama otišla kod svekra. Takva očita suprotnost pruženih iskaza svjedokinje BN također ukazuje kako je i njezina jasna namjera da zaštiti okrivljenika kao supruga, iako bi kao majka oštećene koja je maloljetna osoba bilo nužno da u svakom smislu zaštiti upravo nju od bilo kakvog zlostavljanja, posebno ako ono proizlazi od neke bliske osobe odnosno člana obitelji.

16. I na kraju, što se tiče iskaza svjedoka HN treba naznačiti da se radi o osobi koja je također bliska obitelji BN te je on bez sumnje u prijateljskim odnosima sa okrivljenikom. Predmetni svjedok također potvrđuje činjenicu kako je on navedene večeri dovezao okrivljenika do obiteljske kuće svojim automobilom iako su baš tu činjenicu prvotno osporavale svjedokinje ŽN i BN, pa i to jasno ukazuje da se takvi iskazi navedenih svjedokinja ne mogu prihvatiti kao uvjerljivi i istiniti. Ipak, preostale tvrdnje navedenog svjedoka HN dovoljno su životno uvjerljive kada tvrdi da on navedene večeri nije ulazio u kuću za okrivljenikom već ga je čekao u svom automobilu unutar dvorišta obiteljske kuće time da je njegov posjet kući trajao vrlo kratko vrijeme, tako da on ne može imati saznanja što se odvijalo unutar kuće, posebno vezano za komunikaciju i ophođenje sa maloljetnom oštećenom.

17. Time se iz naprijed navedenog jasno razabire da postoji znatna nekonzistentnost u iskazima ispitanih svjedoka, posebno žrtve nasilničkog ponašanja, kod čega niti jedan svjedok ne može pojasniti i obrazložiti zbog čega su pruženi iskazi znatno suprotni, tako da je sud jedino mogao zaključiti da su iskazi u samom postupku potpuno namješteni kako bi se izbjegla odgovornost okrivljenika za krajnje nedolično ponašanje prema bliskom članu obitelji.

18. Kod toga valja još spomenuti da se iz provedenih dokaza i stanja spisa doista uviđa kako je okrivljenik u kritično vrijeme imao izrečenu mjeru opreza udaljenja iz obiteljske kuće odnosno zabranu održavanja i uspostavljanja veze te približavanja supruzi te svojoj djeci, koje mjere su mu izrečene od strane Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, zbog čega se kritične zgode i nije smio uopće nalaziti u kući i približavati se tim osobama, pa je definitivno i to jedan od životnih razloga zbog kojeg su se navedeni članovi obitelji kao svjedoci odlučili na pokušaj da svojim iskazima u što većoj mjeri ublaže ikakvu odgovornost okrivljenika, jer je očito i prije ovog događaja izražavao izvjesno ponašanje koje nije dopušteno te je time bilo potrebno i svrsishodno udaljiti ga iz obitelji i time zaštititi njemu bliske osobe.

19. Upravo iz svih naprijed navedenih razloga sud dolazi do zaključka da je okrivljenik ovom prilikom postupao nasilno prema bliskom članu obitelji i to maloljetnoj kćeri upravo fizičkim putem, jer je navlačenje za jaknu koju dijete nosi te odguravanje rukom kao i udaranje po licu otvorenim dlanom ruke teži oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, jer se takvim postupkom kod žrtve svakako izaziva izvjestan strah, bol, ali i osjećaj nemoći da se u bilo kojem smislu zaštiti, posebno kada se radi o djetetu u dobi od 15 godina.

20. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim za prekršaj pod točkom I i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

21 Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema mlađem maloljetniku koji je zbog svoje dobi svakako doživio izvjesne traume te mu je nanesena i bol te neka druga negativna emocija, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost i izostanak minimuma tolerancije okrivljenika te pogrešan pristup u komunikaciji sa bliskom osobom. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako do sada nije ulazio u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je jedino bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom zatvora utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

22. Što se tiče prekršaja pod točkom II izrijeke presude, proizlazi da se radilo o psihičkom nasilju okrivljenika prema maloljetnoj oštećenoj na način da ju je vrijeđao pogrdnim riječima koje kod bliske osobe objektivno mogu izazvati izvjesnu psihičku posljedicu u vidu uznemirenosti odnosno povrede dostojanstva ili neku sličnu negativnu emociju. Međutim, iako je sama oštećena u prvotno iskazu naznačila da ju je otac vrijeđao takvim eklatantnim uvredama nazivajući je kurvom i droljom, tom prilikom ipak nije istaknula da bi takve riječi kod nje izazvale navedene emocije odnosno izvjesnu psihičku posljedicu. S druge strane, tokom postupka oštećena je čak negirala da bi je otac vrijeđao ikakvim pogrdnim riječima i tom je prilikom također izričito istaknula da stoga i nije kod nje moglo doći do osjećaja uznemirenosti i povrede dostojanstva, jer se ne sjeća da bi joj otac govorio takve ružne odnosno pogrdne riječi. Prema tome, kako niti iz drugih provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik u komunikaciji sa oštećenom izražavao takve riječi koje bi kod člana obitelji izazvale neku psihičku posljedicu, onda takav oblik nasilja ne egzistira i nema djela prekršaja, pa je u odnosu na taj dio činjeničnog opisa sud okrivljenika oslobodio optužbe.

23. Nadalje, sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima uopće ne proizlazi da je maloljetna oštećena u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet. Naime, osim što je oštećena negirala postojanje nasilja od strane oca prema njoj izričito je napomenula da je s ocem sve vrijeme u dobrim i bliskim odnosima i svakako ne smatra potrebnim i svrsishodnim da mu se izriče bilo kakva zaštitna mjera kojom bi se nju štitilo kao žrtvu nasilja, a posebno da mu se zabrani približavanje i komunikacija sa njom. Time očito oštećena smatra da je uobičajeno ili prihvatljivo opisano ponašanje roditelja prema djetetu, jer i ona sama opravdava takvo ophođenje i stoga sud nije smatrao potrebnim izricati predloženu zaštitnu mjeru u odnosu na okrivljenika.

24. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak postupka koji se odnosi na korištenje službenog vozila te liječnički pregled, jer je radno sposobna osoba te može platiti navedeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 7. svibnja 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju

• po pravomoćnosti

4. Zakonskom zastupniku oštećene NN, majci BN

5. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar