Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3691/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZČ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. ožujka 2025., poslovni broj: Pp-3402/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ZČ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ZČ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik ZČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4., čl.196. st.5. i čl. 229. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.160,00 eura, u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u uhićenju, pa mu preostaje a platiti 2.120,18 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. stavak 1. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci te je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka. U žalbi se navodi kako okrivljenik nije imao saznanja da mu je na snazi zaštitna mjera, uzdržava četvero ljudi, očuha koji je u mirovini, majka se od 2017. nalazi na liječenju u bolnici u Splitu uslijed pada, za koju plaća i troškove njege.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žalitelj u prvostupanjskom postupku,a i sada u žalbi navodi kako nije znao da mu teče izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH u smislu članka 296. stavka 1. ZSPC-a ili na drugi relevantan način. Žaliteljevi navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je odluka temeljem koje je okrivljeniku izrečena mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, od 27. veljače 2025. do 27. kolovoza 2025., postala pravomoćna i izvršna.

6. Zbog svega navedenog žalba okrivljenika nije osnovana. Okrivljenik je bio ili je trebao biti upoznat sa odredbama zakona koje propisuju kada na snagu stupa mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer neznanje ne ispričava, a u prekršajnom nalogu kojim mu je izrečena zaštitna mjera je izričito navedeno da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera i na koji način ista postaje izvršna.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, u smislu navoda žalbe okrivljenika, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za vrstu i visinu kazne, a okrivljeniku je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna umjesto alternativno propisane kazne zatvora, dok je za ostala dva prekršaja izrečena kazna u fiksnom iznosu te je prvostupanjski sud uzimajući u obzir kao olakotne okolnosti iste okolnosti koje okrivljenik ponavlja u žalbi, te ovaj Sud, uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja i nedokumentirane žalbene navode, ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

8. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci, nije prestroga i valjano je obrazložena. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj jer je višestruko prekršajno kažnjavan te su mu već bile izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom od po 6 mjeseci, što očito na okrivljenika nije imalo utjecaja. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 50,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za: spis,ovlaštenom tužitelju,okrivljeniku, branitelju okrivljenika