Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mati Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Matić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Kreditne unije Konavle, OIB: 85249489139, iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 72, zastupanog po punomoćniku Peri Miljasu, odvjetniku iz Dubrovnika, tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, te tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-702/2022 od 18. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-702/2022 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 1604/2015( ranije Ovr-82/2020) od 16. ožujka 2020. na ¼ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica]- vrt, pov. 311 m2, koja je u suvlasništvu KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.

Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 1604/2015 ( ranije: Ovr-82/2020) od 16. ožujka 2020. godine na ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao ZGR. 3251- ZGRADA pov. 340 m2 i to: ZK tijelo III - 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6)- 1. Stan na drugom katu, lamela "B", u čest. zgr. [katastarska čestica], koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, četiri spavaće sobe, dvije kupaonice, terase i lođe, sve u površini od 112,99 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koja nekretnina je u vlasništvu KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku upis brisanja zabilježbe broj: Z- 2784/2020 na ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica]- vrt, pov. 311 m2, koja je u suvlasništvu KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku upis brisanja zabilježbe broj: Z-5830/2015 kao i zabilježbe broj Z- 2784/2020 na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao ZGR. 3251- ZGRADA pov. 340 m2 i to: ZK tijelo III - 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6)- 1. Stan na drugom katu, lamela "B", u čest. zgr. [katastarska čestica], koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, četiri spavaće sobe, dvije kupaonice, terase i lođe, sve u površini od 112,99 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koja nekretnina je u vlasništvu KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad. 1 Kreditna Unija Konavle, "u likvidaciji" OIB: 85249489139, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 24.300,00€, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad.2 B2 Kapital d.o.o. OIB 57509775367 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.375,00€ zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18.listopada 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: „Odbacuje se zahtjev za odgodom ovrhe posl. broj: Ovr- 1604/2015 (ranije: Ovr- 82/2020), do pravomoćnosti presude u ovom predmetu, kao nedopušten.“

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 31. listopada 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda i rješenje imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, jer je izreka rješenja u suprotnosti s razlozima rješenja te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su u suprotnosti sa sadržajem isprava koje su dostavljene u spis. Isto tako, da je učinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 8. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede, ocijenio je sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, te je za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti s ispravama koje su priložene u spisu, pa je pobijanu odluku moguće ispitati.

5.2. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda, da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6. Predmet postupka je utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-1604/2015 i Ovr-82/2020 od 16. ožujka 2020. na ¼ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica]- vrt, pov. 311 m2 i na ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao zgr. 3251- zgrada, pov. 340 m2 i to: ZK tijelo III - 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-6)- 1. Stan na drugom katu, lamela "B", u čest. zgr. [katastarska čestica], te temeljem navedenog utvrđenja brisanje zabilježbe broj Z-2784/2020 na ¼ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica]- vrt, pov. 311 m2 i zabilježbe broj Z-5830/2015 kao i broj Z-2784/2020 na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], označene kao zgr. 3251- zgrada pov. 340 m2 i to: ZK tijelo III - 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-6)- 1. Stan na drugom katu, lamela "B", u čest. zgr. [katastarska čestica], jer se radi o suvlasništvu nekretnina koje je tužiteljica stekla po zakonu kao bračnu stečevinu sa KI. Tužbom je zatražila i da prvostupanjski sud odgodi ovrhu broj Ovr-1604/2015 kojoj je pripojen ovršni spis broj Ovr-82/2020 do pravomoćnosti presude.

6.1. Tuženici Kreditna unija Konavle i B2 Kapital d.o.o. su osporili tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu su se pozvali na načelo povjerenje u zemljišne knjige, a tuženik B2 Kapital d.o.o. je ukazao i na činjenicu da je založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano radi osiguranja tražbine prednika ovog tuženika OTP banke d.d. na temelju Ugovora o kreditu zaključenog 6. travnja 2005. pod brojem Z-1816/05 te je založni dužnik KI potpisom na Ugovoru tvrdio da je jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe predlažu da prvostupanjski sud isti odbaci jer se o tom prijedlogu može odlučivati samo u ovršnom postupku.

6.2. Na temelju provedenih dokaza u postupku utvrđeno je:

- da se kod prvostupanjskog suda vodi ovršni postupak pod brojem Ovr-1604/15 koji je pokrenula Kreditna unija Konavle kao ovrhovoditelj protiv ovdje tuženika KI kao ovršenika, radi naplate iznosa od 257.700,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ive Radića broj Ovrv-629/14 od 15. srpnja 2014., ovrhom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III-etaža 6 i na suvlasničkom djelu od ½ na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem [katastarska čestica],

- da je B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelj kod istog suda protiv ovršenika KI pokrenuo postupak ovrhe radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - javnobilježničkog akta - Ugovora o dugoročnom kreditu od 6. travnja 2005. na istim nekretninama, te je rješenje o ovrsi doneseno pod brojem Ovr-82/2020 od 16. ožujka 2020.,

- da je postupak Ovr-82/2020 nastavljen pod brojem Ovr-1406/15,

- da je tuženik B2 Kapital d.o.o. pravni slijednik Nove banke d.d. s kojom je tvrtka Dobrota-Auto d.o.o. kao korisnikom kredita sklopila Ugovor o dugoročnom kreditu broj 050406418886 dana 6. travnja 2005. u formi javnobilježničkog akta, a koja tvrtka je bila u vlasništvu tužiteljičinog supruga, ovdje tuženika KI,

- da se u tom Ugovoru tuženik KI vodi kao založni dužnik koji je osiguranje kredita osigurao upisom zaloga na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III-etaža 6,

- da su jamci po tom kreditu i tvrtka Bavaria pivo d.o.o. iz Zagreba i tvrtka Artisan d.o.o. iz Pobrežja, koja tvrtka je u vlasništvu člana šire obitelji tužiteljice, njezinog zeta LI,

- da tužiteljica i tuženik KI žive u bračnoj zajednici, na istoj adresi, od sklapanja braka 6. listopada 1984.,

- da je OTP Banka d.d. pravni slijednik Nove Banke d.d. Zadar te je između OTP Banke d.d. i B2 Kapital d.o.o. sklopljen Ugovor o cesiji kojim je potraživanje OTP Banke d.d. iz Ugovora o dugoročnom kreditu od 6. travnja 2005. preneseno na tuženika B2 Kapital d.o.o.,

- da je tuženik KI u trenutku pokretanja ovršnih postupaka bio upisan kao jedini vlasnik ne nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III-etaža 6, u naravi stan, te kao suvlasnik u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je pod brojem Z-1816/05 upisano pravo zaloga ne nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III-etaža 6, u naravi stan, za korist Nova banke d.d.,

- da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III-etaža 6, u naravi stan kupljen 1997., a nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupljena je 2005.,

- da iz elaborata procjene vrijednosti nekretnine koji se odnosi na trosobni stan vlasnika KI, na adresi [adresa], u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je radi procjene nekretnine obavljen očevid 12. ožujka 2005., a elaborat je izrađen od strane FI, dipl. ing. građ., te sadrži i fotodokumentaciju unutrašnjosti nekretnine,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 14. ožujka 2005. (list spisa 246) proizlazi da na stanu nisu bili upisani tereti u listu C,

- da je pod brojem Z-5830/2015 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III, zabilježena ovrha pod poslovnim brojem Ovr-1604/15 od 20. listopada 2015.,

- da je pod brojem Z-2784/2020 na nekretnini, u naravi stan upisana zabilježba ovrhe broj Ovr-82/2020 od 16. ožujka 2020., te pod istim brojem u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježba ovrhe broj Ovr-82/2020 od 16. ožujka 2020.

6.3. Saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu navela da je nekretnina u naravi stan kupljen kreditom podignutim kod Zagrebačke banke d.d. koji je vraćen 2006., a da je tek 6. rujna 2023. saznala da je tuženik KI bez njenog pristanka, uzeo kreditna sredstva kod banke i založio stan. Poznato joj je da se njezin suprug, odnosno tuženik KI, zadužio zbog kupnje autobusa i jednog plovila, koja sredstva su trebala služiti za poslovanje kojim su se bavili zajedno, a autobusi da su kupljeni za tvrtku Dobrota-Auto d.o.o. Ona da je tradicionalno odgojena, te se pretežno bavila kućom i djecom, imala je zdravstvenih problema, kao i starije roditelje o kojima je skrbila. Osporila je da bi bilo tko dolazio u stan radi pregleda i procjene nekretnine. Nikakvu suglasnost nije potpisala svom suprugu ili bilo kome drugome kojom bi dala ovlaštenje za raspolaganje sa svojim dijelom nekretnina.

6.4. Iz iskaza tuženika KI proizlazi da je njegova firma Dobrota-Auto d.o.o. podigla kredit kod Nova banke d.d. o čemu je zaključen Ugovor o kreditu od 6. travnja 2005., te da je od tog kredita kupljeno i plovilo i bager za potrebe firme Artisan d.o.o. i nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po zahtjevu kreditora da je zalog upisan i na stan. Zbog recesije da je bio primoran prodati autobuse, odnosno cijelu firmu, te je za te potrebe podigao i kredit kod Kreditne unije Konavle. O svim ovim poslovima nije obavještavao svoju suprugu, te ona o tome nije znala ništa. Osporava da bi bila vršena procjena vrijednosti stana od strane vještaka, već da je to vršeno za potrebe Zagrebačke banke d.d. kod koje je dignut kredit za kupnju stana, a koji je kasnije djelomično otplaćen sredstvima kredita podignutog kod Nova banke d.d.

6.5. Prvostupanjski sud iskaz tuženika KI ne cijeni vjerodostojnim jer je isti zainteresiran da tužiteljica uspije u postupku. Ne prihvaća kao istinitu niti tvrdnju da prilikom podizanja kredita kod Nova banke d.d. nije vršena procjena nekretnine jer suprotno proizlazi iz elaborata, te da je tim kreditom zatvoren kredit podignut kod Zagrebačke banke d.d. za kupnju stana jer iz zemljišnoknjižnog izvatka od 14. ožujka 2005. (list spisa 246) proizlazi da na stanu nisu bili upisani tereti.

6.6. Prvostupanjski sud navodi da tužiteljica nije tvrdila da bi tuženicima Kreditnoj uniji Konavle i B2 Kapital d.o.o. i njegovim prednicima bilo poznato da su predmetne nekretnine bračna stečevina nje i tuženika KI te da bi tuženici podnošenjem prijedloga za ovrhu radi namirenja novčane tražbine protiv tuženika KI na kojeg su predmetne nekretnine u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu jedino i bile upisane u zemljišnu knjigu bili nesavjesni. Stoga da se tužiteljica, koje svoje pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama nije nikada upisala u zemljišnim knjigama, ne može uspješno suprotstaviti učincima instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Pri tome se pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. broj Su-IV-4/18-4 koje glasi: „Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. “, te na odluku broj Rev-85/2018-4 od 4. svibnja 2021.

6.7. Činjenica da je tužiteljica, kako tvrdi, tek 2023. godine saznala za kredit i založno pravo na stanu nije prvostupanjskom sudu uvjerljiva i životna, obzirom da tužiteljica i tuženik od sklapanja braka žive u zajednici, u istoj nekretnini, da je tužiteljica bila prijavljena kao zaposlenica firme Dobrota-Auto d.o.o., koja je u vlasništvu njenog supruga KI, te da iz elaborata FI, izrađenog za potrebe zasnivanja založnog prava na nekretnini, posve izvjesno proizlazi da je vještak bio u predmetnom stanu radi procjene, utvrdio stanje nekretnine, uz opasku da je riječ o "vrlo luksuzno uređenom stanu" te istovremeno sačinio fotografije unutrašnjosti stana. Iz iskaza tužiteljice da proizlazi da je bila upoznata da se njen suprug zadužio radi kupnje autobusa i plovila i to za svrhu poslovanja za koje ona kaže da su se bavili zajedno pa pored svega navedenoga i po njenom iskazu skladnih odnosa sa suprugom (tvrdi da je za nju brak svetinja te da u braku dijele dobro i zlo), prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica znala za sve poslovne aktivnosti svoga supruga pa tako i za činjenicu da je isti upisao založno pravo na nekretnini u k. o. [katastarska općina] i na nekretnini u k. o. [katastarska općina]. I pod pretpostavkom da je tuženik KI zatajio tužiteljici navedene činjenice, tužiteljica da se ne može s uspjehom pozivati na isto jer je riječ o njenom strogo osobnom bračnom odnosu pa okolnosti koje se tiču njenog braka ne mogu biti od utjecaja na treće osobe koje su postupale s punim povjerenjem u zemljišnoknjižno stanje.

6.8. Stan da je kupljen za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98.; dalje: ZBPO) pa isti predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. U vrijeme raspolaganja tom imovinom da navedeni Zakon nije bio na snazi zbog čega u odnosu na valjanosti raspolaganja treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO) (o apsolutnoj ili djelomičnoj ništetnosti pravnih poslova) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst; dalje: ZV) o zajedničkom vlasništvu. Kako se radi o zajedničkoj imovini bračnih drugova, to da u smislu članka 61. ZV-a takvom imovinom bračni drugovi raspolažu zajednički, a iznimno radi zaštite povjerenja u pravnom prometu treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen s oba bračna druga steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

6.9. Člancima 122., 123. i 124. ZV-a, kao i člankom 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne Novine“ broj 91/96; 68/98; 137/99, 114/01; 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13) da se jamči zaštita povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi pa u skladu s načelom zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu ocjena valjanosti, odnosno nevaljanosti stjecanja prava vlasništva na zajedničkoj imovini od strane treće osobe zavisi od utvrđenja da li je treća osoba pošteni stjecatelj, odnosno da li je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

6.10. Prvostupanjski sud je ocijenio savjesnost i dobru vjeru svih sudionika spornog pravnog posla kao i tužiteljice, te je utvrdio da su tuženici Kreditna unija Konavle i B2 Kapital d.o.o., kao stjecatelji bili u dobroj vjeri u trenutku sklapanja posla i u trenutku zahtijevanog provedenog upisa založnog prava i pokretanja ovršnih postupaka jer nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali razloga posumnjati u to da stvar ne pripada tuženiku KI, koji je u zemljišnim knjigama bio upisan kao samovlasnik na stanu, odnosno suvlasnik na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Iz iskaza tuženika KI da ne proizlazi da je suprotnu stranu izvijestio o tome da je i tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina pa je prvostupanjski sud primijenio članak 122. stavak 1. ZV-a kojom je propisano kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine te da onaj tko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama tog Zakona.

6.11. Cijeneći činjenicu da su tuženici Kreditna unija Konavle i B2 Kapital d.o.o., odnosno njegovi prednici postupali s povjerenjem u zemljišne knjige te da tužiteljica od 1997. godine nije zatražila upis svog prava vlasništva na prijepornoj nekretnini na adresi [adresa], kao i na nekretnini kupljenoj u k. o. [katastarska općina], te da je uvjerenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica znala za raspolaganja svog supruga, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nema pravo koje sprječava ovrhu zbog čega su tužbeni zahtjevi odbijeni u cijelosti.

6.12. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 221.a ZPP-a, odnosno da tužiteljica nije dokazala nesavjesnost tuženika, pa da bez obzira što predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika KI, da nije bilo raspolaganja protivno odredbi članka 277. i 283. ZBPO-a, odnosno članka 37. stavak 2. Obiteljskog zakona što bi imalo za posljedicu nedopuštenost ovrhe.

6.13. Odbačen je zahtjev za odgodom ovrhe jer je institut odgode ovrhe po prijedlogu treće osobe uređen člankom 67. Ovršnog zakona i o takvom prijedlogu odlučuje sud u sklopu ovršnog postupka.

6.14. Odluka o parničnom trošku temelji se na člancima 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023).

7. U svojoj žalbi tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje, a osobito zaključke koji su izvedeni na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a prema kojima je tužiteljica nesavjesna treća osoba kod zasnivanja založnog prava na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika KI, odnosno poštenost tuženika Kreditne unije Konavle i B2 Kapitala d.o.o. i njegovih prednika. Ponavlja kako nije imala saznanja o poslovanju trgovačkog društva Dobrota-Auto d.o.o., niti o raspolaganju tuženika KI sa njihovom nekretninom, pa ne može imati status nesavjesne treće osobe u pravnom prometu, a vezano uz raspolaganje temeljem kojeg su tuženici stekli založno pravo. Ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije ispitao savjesnost i postupanje tuženika Kreditne unije Konavle i B2 Kapitala d.o.o., odnosno njegovog prednika, u dobroj vjeri, odnosno istinitost okolnosti da su nastupali s povjerenjem u zemljišne knjige. Prvostupanjski sud da nije saslušao niti jednu od odgovornih osoba tuženika koji su pravne osobe iz vremena predmetnog raspolaganja zbog čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Ukazuje se i na to da je tuženik KI u svom iskazu naveo da se obratio MI iz Kreditne unije Konavle radi dobivanja kredita, pa s obzirom na njihovo poznanstvo da je istom trebalo biti poznato da se radi o nekretnini koja je bračna stečevina tuženika KI i tužiteljice. Kako je tužiteljica temeljem bračne stečevine stekla pravo na predmetnim nekretninama prije nego što su to pravo temeljem pravnog posla stekli tuženici Kreditna unija Konavle i B2 Kapital d.o.o., to da tuženik KI nije mogao na ove tuženike prenijeti pravo koje nije imao, odnosno nije mogao prenijeti polovinu dijela nekretnina koje su i vlasništvo tužiteljice.

7.1. Također smatra da prvostupanjski sud nije mogao odbaciti prijedlog za odgodu ovrhe, već ga je morao meritorno razmotriti. Tim rješenjem da je tužiteljici povrijeđeno pravo na dom. Odluka o naknadi parničnog troška osporava se u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno na isto primijenio materijalno pravo. Pravilno je odbačen zahtjev tužiteljice da parnični sud odluči o odgodi ovrhe u ovršnom spisu broj Ovr-1604/2015 (Ovr-82/2020). Prvostupanjski sud je ocijenio kako se o takvom prijedlogu ne može odlučivati u parnici, već u ovršnom postupku, što je i uređeno odredbama Ovršnog zakona. Zaključak prvostupanjskog suda u tom pogledu je pravilan, pa time što je tužiteljici odbačen zahtjev za odgodom ovrhe nije povrijeđeno njezino pravo na dom. Taj zahtjev tužiteljica može staviti u ovršnom postupku i u ovršnom postupku će ovršni sud o tome i odlučiti.

8.1. Nekretnina na kojoj je zasnovano založno pravo temeljem Ugovora o kreditu koji je zaključen 6. travnja 2005. s Nova bankom d.d. kao kreditorom i Dobrota-Autom d.o.o. kao korisnikom kredita i koje založno pravo se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan, je kupljena 1997. za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika KI te je nesporno da se radi o bračnoj stečevini. U vrijeme stjecanja navedene nekretnine na snazi je bio ZPBO kojim je u članku 277. (članak 283.) propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Svojom posebnom imovinom bračni drug raspolaže samostalno. To znači da tuženik KI doista ne bi mogao raspolagati sa zajedničkom imovinom koja temeljem bračne stečevine pripada tužiteljici. Druga nekretnina, a radi se o nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], također je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, 2005. godine, a tada je na snazi bio Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15.). Člankom 248. ovog Zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 249. stavak 1. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a člankom 251. istog Zakona da se za poslove redovite uprave smatra da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Člankom 250. istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

8.2. Člankom 61. stavak 1. ZV-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvari raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali. Prema stavku 2., iznimno od stavka 1. ovog članka, a radi zaštite od povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva, između ostalog na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. Prema stavku 3. istog članka, odredba stavka 2. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

8.3. Odgovarajućom primjenom navedene odredbe, i po ocjeni ovog suda, tuženici Kreditna unija Konavle i prednik tuženika B2 Kapital d.o.o., Nova banka d.d., bili su pošteni stjecatelji, odnosno uvidom u zemljišnu knjigu isti nisu mogli utvrditi da bi nekretnine bile bračna stečevina, obzirom na upis u zemljišnoj knjizi, odnosno na činjenicu da je tuženik KI bio upisan kao samovlasnik, odnosno kao suvlasnik na nekretninama koje su predmet ovrhe. Člankom 122. ZV-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

8.4. Tužiteljica je bila, a kako to proizlazi iz njezinog iskaza, upoznata s poslovanjem svog supruga, odnosno s poslovanjem njegove firme Dobrota-Auto d.o.o. od koje firme je primala i plaću, znala je da njezin suprug kupuje autobuse koji su mu bili potrebni za poslovanje, kao što je znala i za poslovanje firme svoga zeta. Nije joj moglo ostati nepoznato da je KI jedini upisan kao samovlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja stan i u kojem je živjela zajedno sa svojom obitelji, te i ovaj sud smatra da je s obzirom na dinamiku obiteljskog života ista bila upoznata i sa činjenicom da je na nekretnini, u naravi stan, prilikom zaključenja Ugovora o kreditu 6. travnja 2005. s Nova bankom d.d. kao kreditorom upisan zalog na navedenom stanu, a na što ukazuje i elaborat koji je sastavljen od strane inženjera građevine, a radi procjene vrijednosti te nekretnine u ožujku 2005., prije zaključenja tog Ugovora.

8.5. Prvostupanjski sud je ispitao dobru vjeru i poštenje ne samo sudionika pravnih poslova na temelju kojih je upisano založno pravo, a kasnije i pokretanje ovršnih postupaka, već i tužiteljice, te se sa zaključcima koje je izveo u potpunosti slaže i ovaj sud. I Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. iznio je stav da prilikom ocjenjivanja ništavnosti pravnog posla sklopljenog po samo jednom bračnom drugu, a čiji je predmet zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje ništavosti kod takvih raspolaganja ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih osoba, valja u svakom pojedinačnom slučaju uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.

8.6. Dakle, kako je već naprijed navedeno, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbene zahtjeve tužiteljice.

9. U odnosu na odluku o naknadi parničnog troška tužiteljica ne iznosi niti jedan žalbeni razlog, već tu odluku osporava paušalno u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari. S obzirom na navedeno, kako je postupak započeo poslije 1. rujna 2019., to sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka ne ispituje odluku o naknadi troškova u odnosu na pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti. Kako nema konkretnih žalbenih razloga u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, to ju ovaj sud i nije ispitivao u okviru pravilne primjene materijalnog prava.

10. Zbog navedenih razloga pobijana odluka potvrđena je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković