Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-174/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneski, odvjetniku iz Garešnice, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-179/2023-11 od 28. studenog 2024., ispravljene rješenjem istog suda broj Pn-179/2023-15 od 18. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 179/2023-11 od 28. studenog 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn- 179/2023-15 od 18. prosinca 2024.:

- potvrđuje u točki 1. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je djelomično ništetna odredba članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu koji glasi: „Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom kreditora.“, u točki 2. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznose od 8,42 EUR (slovima: osam eura i četrdeset dva centa) od 13. veljače 2007., 25,99 EUR (slovima: dvadeset pet eura i devedeset devet centi) od 13. ožujka 2007., 28,64 EUR (slovima: dvadeset osam eura i šezdeset četiri centa) od 11. travnja 2007., 27,35 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i trideset pet centi) od 11. svibnja 2007., 28,28 EUR (slovima: dvadeset osam eura i dvadeset osam centi) od 12. lipnja 2007., 26,97 EUR (slovima: dvadeset šest eura i devedeset sedam centi) od 11. srpnja 2007., 28,28 EUR (slovima: dvadeset osam eura i dvadeset osam centi) od 11. kolovoza 2007., 28,26 EUR (slovima: dvadeset osam eura i dvadeset šest centi) od 11. rujna 2007., 26,95 EUR (slovima: dvadeset šest eura i devedeset pet centi) od 11. listopada 2007., 28,16 EUR (slovima: dvadeset osam eura i šesnaest centi) od 13. studenog 2007., 27,01 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i jedan cent) od 11. prosinca 2007., 28,43 EUR (slovima: dvadeset osam eura i četrdeset tri centa) od 11. siječnja 2008., 28,81 EUR (slovima: dvadeset osam eura i osamdeset jedan cent) od 12. veljače 2008., 27,38 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i trideset osam centi) od 11. ožujka 2008., 28,84 EUR (slovima: dvadeset osam eura i osamdeset četiri centa) od 11. travnja 2008., 27,58 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i pedeset osam centi) od 13. svibnja 2008., 28,32 EUR (slovima: dvadeset osam eura i trideset dva centa) od 11. lipnja 2008., 27,40 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i četrdeset centi) od 11. srpnja 2008., 28,13 EUR (slovima: dvadeset osam eura i trinaest centi) od 12. kolovoz 2008., 28,14 EUR (slovima: dvadeset osam eura i četrnaest centi) od 11. rujna 2008., 28,11 EUR (slovima: dvadeset osam eura i jedanaest centi) od 11. listopada 2008., 29,70 EUR (slovima: dvadeset devet eura i sedamdeset centi) od 11. studenog 2008., 28,50 EUR (slovima: dvadeset osam eura i pedeset centi) od 11. prosinca 2008., 31,83 EUR (slovima: trideset jedan euro i osamdeset tri centa) od 13. siječnja 2009., 61,34 EUR (slovima: šezdeset jedan euro i trideset četiri centa) od 11. veljače 2009., 56,71 EUR (slovima: pedeset šest eura i sedamdeset jedan cent) od 11. ožujka 2009., 60,36 EUR (slovima: šezdeset eura i trideset šest centi) od 11. travnja 2009., 57,96 EUR (slovima: pedeset sedam eura i devedeset šest centi) od 12. svibnja 2009., 59,55 EUR (slovima: pedeset devet eura i pedeset pet centi) od 11. lipnja 2009., 58,15 EUR (slovima: pedeset osam eura i petnaest centi) od 11. srpnja 2009., 59,10 EUR (slovima: pedeset devet eura i deset centi) od 11. kolovoza 2009., 59,51 EUR (slovima: pedeset devet eura i pedeset jedan cent) od 11. rujna 2009., 56,85 EUR (slovima: pedeset šest eura i osamdeset pet centi) od 13. listopada 2009., 59,21 EUR (slovima: pedeset devet eura i dvadeset jedan cent) od 11. studenog 2009., 57,84 EUR (slovima: pedeset sedam eura i osamdeset četiri centa) od 11. prosinca 2009., 85,38 EUR (slovima: osamdeset pet eura i trideset osam centi) od 12. siječnja 2010., 86,63 EUR (slovima: osamdeset šest eura i šezdeset tri centa) od 11. veljače 2010., 78,05 EUR (slovima: sedamdeset osam eura i pet centi) od 11. ožujka 2010., 87,48 EUR (slovima: osamdeset sedam eura i četrdeset osam centi) od 13. travnja 2010., 86,11 EUR (slovima: osamdeset šest eura i jedanaest centi) od 11. svibnja 2010., 90,60 EUR (slovima: devedeset eura i šezdeset centi) od 11. lipnja 2010., 90,46 EUR (slovima: devedeset eura i četrdeset šest centi) od 13. srpnja 2010., 90,38 EUR (slovima: devedeset eura i trideset osam centi) od 11. kolovoza 2010., 97,75 EUR (slovima: devedeset sedam eura i sedamdeset pet centi) od 11. rujna 2010., 90,87 EUR (slovima: devedeset eura i osamdeset sedam centi) od 12. listopada 2010., 94,55 EUR (slovima: devedeset četiri eura i pedeset pet centi) od 11. studenog 2010., 94,50 EUR (slovima: devedeset četiri eura i pedeset centi) od 11. prosinca 2010., 100,76 EUR (slovima: sto eura i sedamdeset šest centi) od 11. siječnja 2011., 87,68 EUR (slovima: osamdeset sedam eura i šezdeset osam centi) od 11. veljače 2011., 80,33 EUR (slovima: osamdeset eura i trideset tri centa) od 11. ožujka 2011., 86,95 EUR (slovima: osamdeset šest eura i devedeset pet centi) od 12. travnja 2011., 88,13 EUR (slovima: osamdeset osam eura i trinaest centi) od 11. svibnja 2011., 93,84 EUR (slovima: devedeset tri eura i osamdeset četiri centa) od 11. lipnja 2011., 92,00 EUR (slovima: devedeset dva eura) od 12. srpnja 2011., 109,37 EUR (slovima: sto devet eura i trideset sedam centi) od 11. kolovoza 2011., 95,65 EUR (slovima: devedeset pet eura i šezdeset pet centi) od 13. rujna 2011., 90,53 EUR (slovima: devedeset eura i pedeset tri centa) od 11. listopada 2011., 93,94 EUR (slovima: devedeset tri eura i devedeset četiri centa) od 11. studenog 2011., 90,66 EUR (slovima: devedeset eura i šezdeset šest centi) od 13. prosinca 2011., 95,35 EUR (slovima: devedeset pet eura i trideset pet centi) od 11. siječnja 2012., 87,68 EUR (slovima: osamdeset sedam eura i šezdeset osam centi) od 11. veljače 2012., 90,56 EUR (slovima: devedeset eura i pedeset šest centi) od 13. ožujka 2012., 95,78 EUR (slovima: devedeset pet eura i sedamdeset osam centi) od 11. travnja 2012., 93,07 EUR (slovima: devedeset tri eura i sedam centi) od 11. svibnja 2012., 96,54 EUR (slovima: devedeset šest eura i pedeset četiri centa) od 12. lipnja 2012., 92,64 EUR (slovima: devedeset dva eura i šezdeset četiri centa) od 11. srpnja 2012., 95,53 EUR (slovima: devedeset pet eura i pedeset tri centa) od 11. kolovoza 2012., 94,07 EUR (slovima: devedeset četiri eura i sedam centi) od 11. rujna 2012., 91,40 EUR (slovima: devedeset jedan euro i četrdeset centi) od 11. listopada 2012., 95,36 EUR (slovima: devedeset pet eura i trideset šest centi) od 13. studenog 2012., 91,87 EUR (slovima: devedeset jedan euro i osamdeset sedam centi) od 11. prosinca 2012., 95,28 EUR (slovima: devedeset pet eura i dvadeset osam centi) od 11. siječnja 2013., 93,85 EUR (slovima: devedeset tri eura i osamdeset pet centi) od 12. veljače 2013., 84,20 EUR (slovima: osamdeset četiri eura i dvadeset centi) od 12. ožujka 2013., 94,51 EUR (slovima: devedeset četiri eura i pedeset jedan cent) od 11. travnja 2013., 89,98 EUR (slovima: osamdeset devet eura i devedeset osam centi) od 11. svibnja 2013., 92,10 EUR (slovima: devedeset dva eura i deset centi) od 11. lipnja 2013., 88,19 EUR (slovima: osamdeset osam eura i devetnaest centi) od 11. srpnja 2013., 92,05 EUR (slovima: devedeset dva eura i pet centi) od 13. kolovoza 2013., 92,50 EUR (slovima: devedeset dva eura i pedeset centi) od 11. rujna 2013., 89,94 EUR (slovima: osamdeset devet eura i devedeset četiri centa) od 11. listopada 2013., 92,91 EUR (slovima: devedeset dva eura i devedeset jedan cent) od 12. studenog 2013., 90,49 EUR (slovima: devedeset eura i četrdeset devet centi) od 11. prosinca 2013., 43,80 EUR (slovima: četrdeset tri eura i osamdeset centi) od 11. siječnja 2014., pa sve do 29. rujna 2015., po stopi 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- preinačuje u točki 1. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetne odluke tuženika o promjenama kamatne stope donesenim tijekom otplate kredita, u točki 2. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.744,31 EUR (slovima: pet tisuća sedamsto četrdeset četiri eura i trideset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate i u točki 3. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su ništetne odluke tuženika o promjenama kamatne stope donesenim tijekom otplate kredita temeljem naprijed navedene odredbe Ugovora.

Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split da tužitelju UH iz [adresa], s boravištem u [adresa] isplati iznos od 5.744,31 EUR (slovima: pet tisuća sedamsto četrdeset četiri eura i trideset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, u roku 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 EUR (slovima: sto pedeset šest eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče od 7. svibnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki 1. izreke utvrđeno da je djelomično ništetna odredba članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika u dijelu koji glasi "Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom Kreditora.", te da su ništetne odluke tuženika o promjenama kamatne stope donesene tijekom otplate kredita, temeljem naprijed navedene odredbe Ugovora. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 5.744,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to specificirano. U točki 3. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Prvostupanjski sud je ispravio točku 3. izreke presude svojim rješenjem od 18. prosinca 2024. čija izreka glasi:

„I. Ispravlja se presuda ovoga suda broj: Pn-179/2023-11 od 28. studenog 2024. godine na način da u toč. 3. Izreke u 1. redu iza riječi trošak dodaje se „ u iznosu od 2.809,61 EUR-a“ .

II. U preostalom dijelu presuda poslovni broj Pn-179/2023-11 od 28. studenog 2024. ostaje neizmijenjena i ovo rješenje je sastavni dio iste“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 12. prosinca 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga da tuženiku naknadi troškove postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim članak 11. stavak 1. Ugovora o kreditu sklopljenog 2. lipnja 2005. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom kreditora te ništetnost odluka tuženika o promjenama kamatne stope donesenih tijekom otplate kredita, a temeljem članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu. Temeljem ništetnih odredbi traži se isplata iznosa od 5.744,31 euro više plaćenog po osnovi kamatne stope koja je rasla tijekom otplate kredita, a u odnosu na početnu kamatnu stopu, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od plaćanja pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano.

5.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nema pravni interes za vođenje parnice zato što je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK/15) zaključen Dodatak 1 Ugovora o kreditu broj 80048/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje: Dodatak 1) kojim Dodatkom je, nakon provedene konverzije kredita utvrđen dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6,32 eura. Navodi kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zakonom zabranjeno, kako je tužitelj potpisivanjem Ugovora prihvatio i odredbe Općih uvjeta poslovanja kreditora i odgovarajuće odredbe Pravilnika o odobravanju kredita građanima, da se o odredbi o kamatnoj stopi prethodno pregovaralo, a istaknut je i prigovor zastare.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku i priložene dokumentacije, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita te Splitska banka d.d. kao prednik tuženika dana 2. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti od 80.200,00 CHF, obračunate prema prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je rok otplate iznosio 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima,

- da je početna kamatna stopa iznosila 4,99% godišnje koja je promjenjiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom tuženika,

- da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa te je od 1. veljače 2007. do 11. siječnja 2009. iznosila 5,70% godišnje, od 12. siječnja 2009. do 8. prosinca 2009. 6,40% godišnje, od 9. prosinca 2009. do 6. siječnja 2011., 7% godišnje, a od 7. siječnja 2011. do 10. siječnja 2014., 6,80% godišnje,

- da je 17. veljače 2016. zaključen Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj 80048/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojim je izvršena konverzija kredita u kojima je glavnica bila vezana uz CHF u kredit u kojima je glavnica vezana uz EUR, a sukladno članku 19.c ZID ZPK/15,

- da prilikom konverzije nije bilo preplate, već je postojao dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6,32 eura,

- da je kredit podignut za kupovinu kuće,

- da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 vođen postupak povodom tužbe udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, među kojima je i prednik tuženika, u kojem postupku je utvrđeno da su tužene banke, pa tako i prednik tuženika, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu u kojima su koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a na štetu potrošača, čime je postupljeno suprotno člancima tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.,

- da je prvostupanjski sud u individualnim sporovima u kojima se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu vezan tim utvrđenjima sukladno članku 502.c ZPP-a,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje kuće te mu je početna rata iznosila mjesečno 2.200,00 kuna, da bi zbog rasta kamatne stope i promjene valutnog tečaja iznos rate narastao na 3.900,00 kuna mjesečno, dok je nakon izvršene konverzije rata kredita 2.600,00 kuna mjesečno,

- da se o pojedinim odredbama Ugovora, odnosno o odredbi Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno aktima banke, nije pojedinačno pregovaralo te mu iste nisu protumačene, a za kredit u kojem je glavnica vezana uz CHF da se odlučio jer drugi kredit nije mogao dobiti zbog visine plaće,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Mirjane Radman Funarić proizlazi da je zbog rasta kamatne stope od početka otplate kredita pa do konverzije tužitelj uplatio više za 5.744,31 euro u odnosu na iznos koji bi platio da je kamatna stopa ostala na razini početne kamatne stope od 4,99%,

- da je na dan zaključenja Dodatka 1 postojala razlika u iznosu od 6,32 eura između uplaćenih sredstava po kreditu i simuliranih obveza, a što predstavlja dug koji je korisnik kredita dužan namiriti kreditoru.

5.3. Prvostupanjski sud je zaključio da je ništetan članak 11. stavak 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju odluka tuženika, a koju odredbu je sastavio prednik tuženika i o kojoj se nije pregovaralo, niti je tužitelj utjecao na istu, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer mu je nametnuta obveza koju nije mogao objektivno sagledati u vrijeme sklapanja Ugovora. Navedena odredba da je nepoštena sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje: ZZP/03) i članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07). Pri tome se prvostupanjski sud pozvao i na članak 502.c u svezi sa člankom 502.a ZPP-a, odnosno na vezanost pravnim shvaćanjem na koje se pozvao tužitelj, a koje je doneseno u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

5.4. Kako je utvrdio ništetnom odredbu članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu, to se pozvao i na članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) koji uređuje pravne posljedice ništetnosti Ugovora te na članak 1111. ZOO-a kojim se uređuje stjecanje bez osnove.

5.5. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka dosuđen je tužitelju iznos od 5.744,31 euro te na navedeni iznos i zakonska zatezna kamata od isplate svakog pojedinog više plaćenog mjesečnog iznosa s osnova promijenjene kamate pa do isplate, sve kako je to specificirano u točki 2. izreke.

5.6. Odbijen je prigovor zastare jer da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. U konkretnom predmetu tužba je podnesena 5. listopada 2015., a zastara je počela teći od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita, a na temelju jednostranih odluka kreditora, odnosno banke. Zbog toga da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

5.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za iznos plaćenog predujma za vještačenje.

6. Tuženik žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s tim što izričito ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, osim da u postupku nije cijenio savjesno i brižljivo provedene dokaze pa nije pravilno primijenio članak 8. ZPP-a. Time se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 8. ZPP-a.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio provedene dokaze te nije došlo do povrede članka 8. ZPP-a, odnosno do njegove nepravilne primjene a koja bi imala za posljedicu donošenje nezakonite ili nepravilne odluke. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nadalje, tuženik navodi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je zaključio Dodatak 1 temeljem ZID ZPK/15 te su na taj način riješene nepravilnosti koje su utvrđene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji postupak je pokrenula udruga Potrošač. Dodatak 1 Ugovora o kreditu da ima značenje novog pravnog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos nastao temeljem Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2005., kojom prilikom su tužitelju priznati i više plaćeni iznosi zbog promjene kamatne stope, a sukladno odredbama ZID ZPK/15.

7.1. Po ocjeni ovog suda, time što su stranke zaključile Dodatak 1 kojim je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR tužitelj nije izgubio pravni interes na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.

7.2. U svojoj odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na pravno pitanje „Da li sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?“, odgovorio: „Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. Dodatak Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postigle sporazum o raspolaganju preplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO-a) osim u izuzetnim uvjetima kojeg propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je Ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.“.

7.3. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje konkretne tužbe unatoč zaključenom Dodatku 1.

7.4. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnu odredbu članka 11. stavak 1. Ugovora o kreditu u kojem je navedeno; „Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom Kreditora.“. Ovo stoga što iz provedenih dokaza proizlazi da se o odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, pa tako niti o konkretnoj odredbi, te da tužitelju nisu objašnjene metode i parametri na temelju kojih će dolaziti do promjene kamatne stope u tijeku otplate kredita u odnosu na kamatnu stopu u vrijeme davanja kredita na korištenje, odnosno da tužitelj u tom pravcu nije primio potpunu obavijest niti u postupku pregovaranja, a niti u postupku zaključenja konkretnog Ugovora.

7.5. Međutim, zahtjev tužitelja nije osnovan u dijelu u kojem traži utvrđenje „da su ništetne odluke tuženika o promjenama kamatne stope donesenih tijekom otplate kredita, temeljem naprijed navedene odredbe Ugovora“ jer tužitelj nije određeno postavio tužbeni zahtjev pa se iz istog ne može iščitati o kojim se točno odlukama radi, s tim da svoju tužbu temelji na utvrđenju iz kolektivnog spora, a predmet utvrđenja ništetnosti u kolektivnom sporu nisu bile pojedinačne odluke banaka kojima se mijenjala kamatna stopa, već odredbe ugovora o kreditu kojim se uređivala promjena kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke. Zbog toga je u tom dijelu pobijana odluka preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

8. Tuženik ocjenjuje i kako tužitelj nema pravo na isplatu onoga što je više plaćeno do promjene kamatne stope s obzirom da je zaključen Dodatak 1 i da je prilikom konverzije, a koja je napravljena sukladno članku 19.c ZID ZPK/15, što među strankama nije sporno, tužitelju priznato sve ono što je više plaćeno temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

8.1. I po ocjeni ovog suda, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da bi tužitelj imao pravo na povrat više plaćenih kamata zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. lipnja 2005. za vremenski period od stavljanja kredita u opticaj pa do dana konverzije 30. rujna 2015., jer da zaključenjem konverzije nije u cijelosti obeštećen na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

8.2. Stranke su Dodatkom 1 Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. S tim što je u konkretnom slučaju nakon izvršenog obračuna utvrđen dug tužitelja u iznosu od 6,32 eura, jer tužitelj nije vršio redovnu otplatu mjesečnih anuiteta pa je više plaćeno iskorišteno za podmirenje obveza koje su dospjele do dana konverzije, a nisu plaćene.

8.3. ZID ZPK/15 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača. U pravnoj situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2005. iskorištene za ispunjenje obveza tužitelja prema Dodatku, ne može se zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2005., bez obzira što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu.

8.4. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Gos-1/2019 odgovoreno je na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koje je uputio Općinski sud u Pazinu na način da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

8.5. Zbog toga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope. Sklapanjem Dodatka 1 u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj je restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. lipnja 2005. Zbog toga tužitelju ne pripada isplata iznosa od 5.744,31 euro.

8.6. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka 1 obuhvatio iznose koje tužitelj traži tužbom na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2005., a koji su bez osnove prešli u njegovu imovinu do 30. rujna 2015. Riječ je o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni pa do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. Tuženik je navedene iznose koje je primio od tužitelja, a temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 2. lipnja 2005., držao kao nepošteni stjecatelj. Zbog toga tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na pojedine iznose koje je tužitelj platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu od 2. lipnja 2005., a sukladno članku 1115. ZOO- a, ali do 30. rujna 2015. kada je prestala obveza vraćanja.

8.7. Zbog toga je ovaj sud u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose potvrdio pobijanu odluku u odnosu na plaćanje iste od uplate svakog mjesečno više plaćenog iznosa do 29. rujna 2015., a preko tog iznosa odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate.

9. Iako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, istom se ne dosuđuje trošak prvostupanjskog postupka. Naime, nakon donošenja ove presude uspjeh stranaka u postupku je podjednak pa je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a.

9.1. Međutim, ovaj sud je mišljenja da tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška vezanog uz podnesenu žalbu i to prema uspjehu žalbe. Tuženik je sa žalbom uspio oko 50% pa bi mu u tom postotku tužitelj trebao naknaditi trošak žalbe koji se sastoji od nagrade za rad njegovog punomoćnika za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 250,00 eura i iznosa PDV-a od 62,50 eura, što ukupno iznosi 312,50 eura. Tužitelj je dužan tuženiku platiti 50% toga iznosa ili 156,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske odluke 7. svibnja 2025. do isplate. Tuženiku nije priznat iznos sudske pristojbe na žalbu jer u odnosu na nju zahtjev nije određeno postavljen, a niti je priložen dokaz da je ista plaćena.

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković