Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-83/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženice GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnici iz Orahovice, radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-461/2024-9 od 23. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-461/2024-9 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Nalaže se tuženoj GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana preda tužitelju ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ostalim suvlasnicima AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VG, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], slobodnu od stvari i osoba.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 803,10 EUR u roku od 15 dana sa zateznom kamatom tekućom od dana 24.12.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 7. siječnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica žalbu podnosi zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer da se presuda ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Tužitelj kao suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] traži predaju u posjed njemu i drugoj dvojici suvlasnika navedene nekretnine koju u posjedu drži tuženica na temelju Ugovora o najmu kojeg je zaključila s druga dva suvlasnika 29. kolovoza 2023.
6.1. Tuženica je osporila tužbeni zahtjev ističući da tužitelj pogrešno drži da predmetni pravni posao premašuje okvir redovnog upravljanja nekretninom jer isti nije zaključen na razdoblje dulje od godine dana, kao i da predmetnim Ugovorom o najmu nekretnina nije dana u samostalan posjed tuženoj, već je ista i u posjedu KG. Tužitelj da traži predaju u posjed cijele nekretnine njemu i ostalim suvlasnicima, a za što nema njihovu suglasnost niti ovlaštenje, pa prema tome niti aktivnu legitimaciju postavljati tužbeni zahtjev u odnosu na AG i VG.
6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 4000 m2 koja se sastoji od oranice sa 2862 m2, dvorišta sa 940 m2, pomoćne zgrade sa 28 m2, kuća, [adresa] sa 128 m2, nadstrešnice sa 17 m2 i pomoćne zgrade sa 25 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani ovdje tužitelj ŽG u 30/100 dijela, AG u 35/100 dijela i VG u 35/100 dijela,
- da su 29. kolovoza 2023. AG i VG kao najmodavci bez suglasnosti tužitelja s tuženicom GG kao najmoprimcem zaključili Ugovor o najmu na neodređeno vrijeme,
- da je u Ugovoru o najmu navedeno da će predmetnu nekretninu uz GG koristiti i ĐG i KG,
- da tužitelj nije dao suglasnost najmodavcima za zaključenje Ugovora o najmu.
6.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud otklanja vjeru tvrdnji tuženice da je Ugovor o najmu zaključen na vrijeme kraće od godine dana jer da je tome tako da bi ona tada već do donošenja prvostupanjske presude iselila iz nekretnine, a što da nije učinila, a iz Ugovora o najmu da proizlazi da je zaključen na neodređeno vrijeme.
6.4. Prvostupanjski sud navodi da davanje nekretnine u najam na neodređeno vrijeme, gdje najam traje duže od godine dana, je posao koji premašuje okvire redovitog upravljanja i za takav posao da je temeljem članka 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst; dalje: ZV) potrebna suglasnost svih suvlasnika. U situaciji kada je nekretnina dana u najam bez suglasnosti svih suvlasnika, ostali suvlasnici mogu zahtijevati predaju nekretnine u posjed prema članku 46. stavak 2. ZV-a, a prema pravilima iz članka 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO), odnosno prema pravilima o nedjeljivim obvezama. Temeljem članka 64. stavak 2. ZOO-a jedan suvlasnik može zahtijevati da se obveza ispuni samo njemu ako je ovlašten od ostalih suvlasnika da primi ispunjenje. Kako očito ostali suvlasnici tužitelju nisu dali ovlaštenje da primi ispunjenje od tužene, tužitelj kao suvlasnik je ovlašten zahtijevati od tužene da obvezu ispuni prema svim suvlasnicima zajedno. Zbog toga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed predmetne nekretnine njemu i drugim suvlasnicima.
6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).
7. U svojoj žalbi tuženica navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno izveden zaključak da je ona jedina u posjedu sporne nekretnine jer da je to i njezin izvanbračni suprug KG i mlljt. kćer ĐG, zbog čega da ona ne može biti jedina pasivno legitimirana u ovom postupku. Nadalje, da je tužitelj bio upoznat s namjerom AG i VG da zaključe Ugovor o najmu čemu se on nije izričito protivio, a što da proizlazi iz iskaza tuženice i VG, pa je pogrešan zaključak da je Ugovor o najmu zaključen bez suglasnosti tužitelja. Ponavlja da Ugovor o najmu nije zaključen na vrijeme dulje od godine dana zbog čega se ne može smatrati da se radi o pravnom poslu koju premašuje okvire redovnog upravljanja.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.
7.2. Suprotno zaključku tuženice, to što je tužitelj bio obaviješten o namjeri drugih suvlasnika da dadu nekretninu u najam te se istom nije izričito usprotivio ne može se zaključiti da je dao odobrenje za zaključenje Ugovora o najmu. Iz iskaza VG upravo proizlazi suprotno, da on i brat nisu „…postigli nikakav dogovor s tatom u svezi otplate kuće, a niti davanja u najam“.
7.3. Iz Ugovora o najmu proizlazi da je isti zaključen na neodređeno vrijeme, a što proizlazi i iz činjenice da je tužiteljica i u vrijeme podnošenja tužbe, 28. kolovoza 2024., ali i u vrijeme donošenja presude još uvijek bila u posjedu navedene nekretnine kao najmoprimac. Zbog toga se ne može prihvatiti njezina tvrdnja da je najam ugovoren na kraće vremensko razdoblje od godine dana i da ne predstavlja posao koji prelazi okvire redovnog upravljanja nekretninom, za čiju valjanost je potrebna suglasnost svih suvlasnika.
7.4. Ugovor o najmu zaključila je tuženica kao najmoprimac, dok su kao korisnici navedeni i ĐG i KG kao članovi njezinog kućanstva. Kako je tuženica najmoprimac, to je pravilno samo ona pasivno legitimirana da nekretninu koju drži u posjedu preda tužitelju i drugim suvlasnicima u posjed i to slobodnu od osoba i stvari, kako je to tužitelj i zatražio.
7.5. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.
8. Zbog navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
