Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-349/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Davor Petrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-82/2020-18 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-82/2020-18 od 28. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Grawe osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, na ime naknade štete, iznos od 3.805,48 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Uz utvrđenje da je osiguranik tužitelja SŠ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi od 26. listopada 2006., da je istu prouzročio osiguranik tuženika MŠ te da je uslijed zadobivenih ozljeda kod SŠ nastupila potpuna nesposobnost za rad i to u dijelu od 50 %, a preostalih 50 % je razlog bolest, prvostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu za isplatu invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. pozivajući se na odredbe čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 51/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), smatrajući da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18 i 102/19 – dalje: ZMO). Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je po shvaćanju ovog suda drugog stupnja pogrešno.

7. Prema stavu ovog suda mjerodavni zakon u ovom slučaju je ZMO jer taj zakon između ostaloga, regulira pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje.

8. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. U konkretnom slučaju riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik kao njegov osiguratelj. Stoga, stvarnu štetu prema ocijeni ovog suda predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj, kako je to propisano odredbama čl. 161. do 165. ZMO.

10. Osim toga, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. Za ocjenu o tome što je ''stvarna šteta'' koju tužitelj trpi treba uzeti u obzir i odredbu čl. 87. st. 1. toč. 9. ZMO kojom je propisano da mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iznosi 1,0.

12. Dakle, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da mirovinski faktor, kada je riječ o potpunom gubitku radne sposobnosti uopće nije vezan uz uzrok gubitka radne sposobnosti. Posljedično tome, ne postoji razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu s druge strane, kako je to propisano čl. 27. ZMO.

13. Suprotno tumačenje, a kako to iznosi prvostupanjski sud značilo bi da je čl. 27. st. 3. ZOOP faktično otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim slučajevima kada je kod njihovog osiguranika došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, neovisno o tome što je taj gubitak radne sposobnosti izravna posljedica štete koju je zavodu dužno nadoknaditi društvo za osiguranje. No, očito intencija zakonodavca nije bila takva.

14. Da stvarnu štetu HZMO u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP valja prosuđivati prema odredbama ZMO proizlazi i iz rješenja VSRH Rev-1496/2024-2 od 17. prosinca 2024.

15. Slijedom navedenog, zaključak je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u punom iznosu sukladno čl. 161. st. 1. i 2. ZMO (takvo pravno shvaćanje je ovaj sud već izrazio u presudama poslovni broj Gž- 1105/2022-2 od 29. studenoga 2023. i poslovni broj Gž-215/2022-2 od 25. travnja 2024.).

16. Radi pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda spornom odnosu među strankama, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je ispustio iz vida te propustio raspraviti i ocijeniti prigovor tuženika doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete (prigovor podijeljene odgovornosti) iako je tuženik ovaj prigovor iznio već u odgovoru na tužbu te je ustrajao kod tog prigovora i do samog zaključenja glavne rasprave (ročište od 18. veljače 2025.).

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu.

U Velikoj Gorici 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak